Odbacivanje ustavne žalbe zbog nenadležnosti Ustavnog suda za preispitivanje zakonitosti
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Opštinskog suda u Priboju. Podnosilac je, nezadovoljan ishodom parničnog postupka, tražio da Ustavni sud meritorno odluči o sporu, što je van njegove nadležnosti, jer sud ne postupa kao instancioni sud.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Vitomira Šušnja iz Priboja, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 11. februara 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Vitomira Šušnja izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Priboju P. 396/05 od 1. marta 2007. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Vitomir Šušanj iz Priboja, preko punomoćnika Vladimira Trifkovića, advokata iz Priboja, podneo je Ustavnom sudu 25. decembra 2009. godine ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Priboju P. 396/05 od 1. marta 2007. godine, zbog povrede ustavnih načela zabrane diskriminacije i zaštite ljudskih i manjinskih prava i sloboda iz čl. 21. i 22. Ustava Republike Srbije, kao i prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava iz člana 32. stav 1. Ustava i člana 36. stav 1. Ustava. Podnosilac ustavne žalbe se istovremeno pozvao i na povredu prava na delotvorni pravni lek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
2. Ustavni sud ukazuje da zaštitu prava garantovanog označenom odredbom Konvencije pruža i Ustav Republike Srbije, te se ocena postojanja povrede ili uskraćivanja ovog prava vrši u odnosu na odgovarajuće odredbe Ustava.
Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Opštinskog suda u Priboju P. 396/05 od 1. marta 2007. godine odbijen tužbeni zahtev podnosioca ustavne žalbe i da je odbijanjem njegove žalbe kao neosnovane navedena prvostepena presuda potvrđena presudom Okružnog suda u Užicu Gž. 1796/07 od 28. maja 2009. godine.
4. Iz navoda ustavne žalbe proizlazi da podnosilac ustavne žalbe detaljno iznosi svoje tumačenje odredaba Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa i to u pogledu načina zasnivanja stvarnih službenosti, suprostavljajući ga stavu suda iznetom u osporenoj presudi, pri čemu Ustavni sud konstatuje da je uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu utvrdio da ovi navodi podnosioca ustavne žalbe predstavljaju ponavljanje njegovih navoda koji su bili izneti i u žalbi kojom je pred Okružnim sudom u Užicu osporavana zakonitost prvostepene presude.
Na osnovu iznetog, kao i zahteva postavljenog u ustavnoj žalbi da Ustavni sud poništi osporenu presudu i da utvrdi da se „tuženicima iz ove parnice zabranjuje da na ma koji način koriste put opisan u navedenoj prvostepenoj presudi, te im se nalaže, da kao solidarni dužnici, podnosiocu ustavne žalbe plate troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 218.700,00 dinara i za sastav ove ustavne žalbe iznos od 25.000,00 dinara, što ukupno iznosi 233.700,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema ove odluke“, Ustavni sud je ocenio da podnosilac ustavne žalbe nezadovoljan ishodom pravosnažno okončanog parničnog postupka, a u nemogućnosti da pred redovnim sudovima u postupku po vanrednim pravnim lekovima osporava zakonitost osporene presude, formalno se pozivajući na povredu označenih ustavnih načela i ustavnih prava, od Ustavnog suda zapravo traži da umesto redovnog suda svojom odlukom reši parnični spor u njegovu korist.
Ustavni sud i u ovom predmetu ukazuje da nije nadležan da u postupku po ustavnoj žalbi, kao viši sud u odnosu na redovne sudove koji su odlučivali u postupku koji je prethodio ustavnosudskom, još jednom ispituje zakonitost donetih odluka i rešava sporne pravne odnose, kao i da samo formalno pozivanje na povredu zajemčenih ustavnih prava, ustavnu žalbu ne čini dopuštenom.
Na osnovu navedenog, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio zbog nenadležnosti, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu.
5. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić