Odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti i nedostatka ustavnopravnih razloga
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Upravnog suda i rešenja Vrhovnog kasacionog suda. Žalba protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda odbačena je zbog nedostatka ustavnopravnih razloga, a protiv presude Upravnog suda kao neblagovremena, jer je vanredni pravni lek bio nedozvoljen.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Nebojše Crnogorca iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 13. oktobra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Nebojše Crnogorca izjavljena protiv presude Upravnog suda 23 U. 7968/10 (2009) od 17. februara 2011. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Uzp. 136/11 od 12. aprila 2011. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Nebojša Crnogorac iz Beograda je 22. juna 2011. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda 23 U. 7968/10 (2009) od 17. februara 2011. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Uzp. 136/11 od 12. aprila 2011. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je Vrhovni kasacioni sud osporenim rešenjem Uzp 136/11 od 12. aprila 2011. godine odbacio kao nedozvoljen zahtev podnosioca ustavne žalbe, za preispitivanje sudske odluke – osporene presude Upravnog suda 23 U. 7968/10 (2009) od 17. februara 2011. godine, jer nisu bili ispunjeni uslovi za njegovo podnošenje propisani odredbom člana 49. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, pa je stoga zahtev odbačen na osnovu odredbe člana 53. stav 1. istog zakona.
4. Ustavni sud je iz sadržine ustavne žalbe utvrdio da se ukazivanje na povredu prava na pravično suđenje zapravo odnosi na primenu materijalnog prava od strane Upravnog suda u postupku koji je prethodio ustavnosudskom. Imajući u vidu da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravno relevantne razloge koji bi se mogli dovesti u vezu sa osporenim procesnim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Uzp. 136/11 od 12. aprila 2011. godine, kojim je zahtev za preispitivanje sudske odluke odbačen kao nedozvoljen, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu protiv tog rešenja odbacio, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Ocenjujući blagovremenost ustavne žalbe u odnosu na osporenu presudu Upravnog suda 23 U. 7968/10 (2009) od 17. februara 2011. godine, Ustavni sud je pošao od utvrđenog pravnog stava da će se donošenjem odluke o tužbi podnetoj protiv konačnog upravnog akta smatrati da su u upravnom postupku iscrpljena pravna sredstva pre podnošenja ustavne žalbe. Pri tome će se smatrati da su donošenjem odluke o zahtevu za preispitivanje sudske odluke podnete protiv pravnosnažne odluke Upravnog suda iscrpljena pravna sredstva pre podnošenja ustavne žalbe, samo ukoliko je izjavljivanje ovog pravnog sredstva, prema Zakonu o upravnim sporovima ili drugom posebnom zakonu, dozvoljeno i kada je izjavljeno na način propisan tim zakonom. U suprotnom će se smatrati da su pravna sredstva iscrpljena podnošenjem tužbe protiv konačnog rešenja, te će se blagovremenost ustavne žalbe ceniti u odnosu na dan dostavljanja odluke suda donete po tužbi u upravnom sporu.
Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju zahtev za preispitivanje sudske odluke koji je izjavio podnosilac ustavne žalbe odbačen kao nedozvoljen, Ustavni sud je ocenio da se Zakonom o Ustavnom sudu propisani rok za izjavljivanje ustavne žalbe, računa od dana dostavljanja pravosnažne sudske presude podnosiocu ustavne žalbe, a ne od dana kada je podnosilac primio rešenje povodom izjavljenog vanrednog pravnog sredstva. Kako je podnosilac ustavne žalbe osporenu presudu Upravnog suda 23 U. 7968/10 (2009) od 17. februara 2011. godine primio pre 12. aprila 2011. godine, kada je doneto osporeno rešenje Vrhovnog kasacionog suda Uzp 136/11, a ustavnu žalbu izjavio 22. juna 2011. godine, dakle po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je ustavnu žalbu u delu u kom je izjavljena protiv osporene presude donete u upravnom sporu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
6. S obzirom na izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević