Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u izvršnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na pravično suđenje, poništavajući rešenje o obustavi izvršnog postupka. Obustava postupka zbog smrti dužnika, iako je pokrenut ostavinski postupak, predstavlja proizvoljnu primenu procesnog prava i preterani formalizam.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-2796/2009
24.03.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Taneta Bakića iz Sombora, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 24. marta 2010. godine, doneo je

 

 

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Taneta Bakića izjavljena protiv rešenja Opštinskog organa za prekršaje u Somboru Up. 483/06 od 25. juna 2008. godine, rešenja Veća za prekršaje u Novom Sadu VP. 9402/08 od 23. septembra 2008. godine, rešenja Opštinskog organa za prekršaje u Somboru Up. 483/06 od 3. jula 2009. godine i rešenja Veća za prekršaje u Novom Sadu VP. 9791/09 od 16. novembra 2009. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

1. Tane Bakić iz Sombora, preko punomoćnika Dušana S. Kecmana, advokata iz Sombora, podneo je Ustavnom sudu 28. decembra 2009. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinskog organa za prekršaje u Somboru Up. 483/06 od 25. juna 2008. godine, rešenja Veća za prekršaje u Novom Sadu VP. 9402/08 od 23. septembra 2008. godine, rešenja Opštinskog organa za prekršaje u Somboru Up. 483/06 od 3. jula 2009. godine i rešenja Veća za prekršaje u Novom Sadu VP. 9791/09 od 16. novembra 2009. godine, zbog povrede načela zabrane diskriminacije, prava na pravično suđenje u razumnom roku i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, zajemčenih odredbama čl. 21, 32. i 36. Ustava Republike Srbije.

2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, se uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična navedenoj odredbi Ustava, a odredbom člana 84. stav 1. Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnih akata kojim je odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, jer je jedino takav akt podoban da povredi njegova Ustavom zajemčena prava i slobode, kao i da se ustavna žalba može izjaviti samo u Zakonom propisanom roku.

3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio: da je osporenim prvostepenim rešenjem Opštinskog organa za prekršaje u Somboru Up. 483/06 od 25. juna 2008. godine okrivljeni, ovde podnosilac ustavne žalbe, oglašen odgovornim za učinjeni prekršaj iz člana 53. stav 1. tačka 2. u vezi člana 54. stav 1. Zakona o uslovima za obavljanje prometa robe, vršenje usluga u prometu robe i inspekcijskom nadzoru („Službeni glasnik RS“, br. 39/96, 20/97, 46/98, 34/01 - dr. zakon, 80/02 - dr. zakon i 101/05) i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 dinara, uz obavezu plaćanja troškova prekršajnog postupka; da je osporenim rešenjem Veća za prekršaje u Novom Sadu VP. 9402/08 od 23. septembra 2008. godine odbijena njegova žalba izjavljena protiv navedenog prvostepenog rešenja, koje je i potvrđeno; da je osporenim rešenjem Opštinskog organa za prekršaje u Somboru Up. 483/06 od 3. jula 2009. godine odbačen zahtev za ponavljanje pravnosnažno okončanog prekršajnog postupka koji je 29. juna 2009. godine podneo branilac podnosioca ustavne žalbe; da je osporenim rešenjem Veća za prekršaje u Novom Sadu VP. 9791/09 od 16. novembra 2009. godine odbijena kao neosnovana žalba izjavljena protiv navedenog rešenja donetog u postupku po zahtevu za ponavljanje prekršajnog postupka.

4. Razmatrajući ustavnu žalbu u delu koji se odnosi na osporeno rešenje Opštinskog organa za prekršaje u Somboru Up. 483/06 od 3. jula 2009. godine i rešenje Veća za prekršaje u Novom Sadu VP. 9791/09 od 16. novembra 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da podnosilac ustavne žalbe osporava pojedinačne akte donete u postupku povodom izjavljenog zahteva za ponavljanje postupka pravnosnažno okončanog rešenjem Veća za prekršaje u Novom Sadu VP. 9402/08 od 23. septembra 2008. godine. Ustavni sud je ocenio da osporena rešenja ne predstavljaju pojedinačne akte iz člana 170. Ustava, odnosno iz člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, jer njima nije odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, već samo o tome da li su u konkretnom prekršajnom postupku ispunjeni procesni uslovi za ponavljanje postupka, te je ustavna žalba podneta protiv ovakvih akata nedopuštena. Ovakav pravni stav Ustavni sud je već zauzeo u više donetih odluka ( videti: Rešenje Už – 2145/09 od 21. januara 2010. godine).

5. Polazeći od toga da je postupak meritornog odlučivanja o prekršajnoj odgovornosti podnosioca ustavne žalbe okončan donošenjem drugostepenog rešenja Veća za prekršaje u Novom Sadu VP. 9402/08 od 23. septembra 2008. godine, koje je podnosiocu ustavne žalbe dostavljeno najkasnije 29. juna 2009. godine, kada je, preko branioca, podneo zahtev za ponavljanje prekršajnog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neblagovremena u delu kojim se osporava navedeno rešenje, kao i prvostepeno rešenje Opštinskog organa za prekršaje u Somboru Up. 483/06 od 25. juna 2008. godine, iz razloga što je podneta posle isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu.

6. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tač. 2) i 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer je žalba u jednom delu neblagovremena, a u drugom delu izjavljena protiv akata kojima se ne odlučuje o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, te stoga ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

S obzirom na izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.