Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je trajao skoro sedam godina. Dosuđena je naknada nematerijalne štete. Žalba u delu koji se odnosi na pravično suđenje je odbijena.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-28/2006
12.02.2009.
Beograd
Ustavni sud, u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Stanka Milanović, mr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Predraga Carevića iz Veleriča, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 12. februara 2009. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao nesnovana ustavna žalba Predraga Carevića izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Čačku Gž. 1653/06 od 22. novembra 2006. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Predrag Carević iz Veleriča podneo je 18. decembra 2006. godine blagovremenu i dozvoljenu ustavnu žalbu, preko advokata Mihaila N. Petrovića, protiv rešenja Okružnog suda u Čačku Gž. 1653/06 od 22. novembra 2006. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odrebama člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i člana 6. stav 1. Konvencije o ljudskim pravima. Ustavna žalba je dopunjena podnescima od 21. januara 2008. godine i od 16. oktobra 2008. godine.
U ustavnoj žalbi se navodi: da je ocena Okružnog suda u Čačku u osporenom rešenju da Republika Srbija u Gornjem Milanovcu nema finansijsku ekspozituru u kojoj prima gotovinske uplate građana, u očiglednoj protivurečnosti sa nepobitnim materijalnim dokazom koji je dostavljen uz žalbu na prvostepeno rešenje, koji sud nije ni izneo, čime je povredio odredbe člana 354. Zakona o parničnom postupku i člana 27. Zakona o izvršnom postupku i tom povredom pokazao da redovno pravno sredstvo stranke u izvršnom postupku smatra pukom formalnošću, kao i da je time povredio i odredbu člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, jer donošenje odluka bez obrazloženja nije pravično suđenje; da se čitanjem naloga za uplatu jasno vidi da Republika Srbija u Gornjem Milanovcu ima finansijsku ekspozituru Uprave za trezor preko koje prima uplate poreza u gotovom novcu, tako da je ožalbena odluka u protivurečnosti sa navedenim dokazom i kao takva ne može da bude pravična; da je posledica takvog odlučivanja po žalbi nezakonito produženje izvršnog postupka, što je drugi oblik povrede prava na pravično suđenje, te da ova povreda dobija posebnu težinu zbog toga što predmeti izvršenja pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu, traju i po više od osam godina; da stav da je Četvrti opštinski sud u Beogradu isključivo nadležan za sve predmete izvršenja u Srbiji protiv Republike Srbije predstavlja odbijanje primene odredbe člana 196. Zakona o izvršnom postupku, čime se ozbiljno ugrožavaju prava građana i teško povređuje njihovo pravo na pravično suđenje; da je Okružni sud u Čačku, propuštanjem da sankcioniše nezakonito odugovlačenje izvršnog postupka koje je učinio Opštinski sud u Gornjem Milanovcu kada se proizvoljno oglasio mesno nenadležnim za izvršenje, učinio još jednu posebnu povredu odredbe člana 32. stav 1. Ustava, jer propuštanje suda da se sankcioniše povreda izvršenja odluke suda u kratkom roku nije pravično suđenje.
Predloženo je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, poništi rešenje Okružnog suda u Čačku i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredbom člana 22. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo na sudsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale.
Članom 32. stav 1. Ustava zajemčeno je svakom pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima utvrđeno je da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona.
Članom 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu kao dokaz uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovom ustavnosudskom postupku:
Pravnosnažnom i izvršnom presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 328/00 od 9. decembra 2005. godine, delimično je usvojem tužbeni zahtev tužioca Predraga Carevića, ovde podnosioca ustavne žalbe, pa je obavezana tužena državna zajednica Srbija i Crna Gora-MO da podnosiocu ustavne žalbe na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupno 300.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 9. decembra 2005. godine pa do isplate, kao i troškove spora u iznosu od 116.936,00 dinara, u roku od 15 dana po prijemu presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Podnosilac ustavne žalbe je 27. oktobra 2006. godine podneo, preko punomoćnika advokata Mihaila M. Petrovića, Opštinskom sudu u Gornjem Milanovcu, predlog za izvršenje presude Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 328/00 od 9. decembra 2005. godine.
Opštinski sud u Gornjem Milanovcu se rešenjem I. 2516/06 od 27. oktobra 2006. godine oglasio mesno nenadležnim u postupku izvršenja, te odredio da se spisi predmeta I. 2516/06 dostave Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu kao mesno nadležnom sudu, po pravnosnažnosti rešenja. U obrazloženju rešenja je navedeno da je, saglasno odredbi člana 196. Zakona o izvršnom postupku, za izvršenje u konkretnom slučaju nadležan Četvrti opštinski sud u Beogradu, jer se kod Narodne banke Srbije vodi račun izvršnog dužnika Republike Srbije, a da je organizacionom šemom Narodne banke Srbije predviđeno da Narodna banka Srbije ima sedište u Beogradu i Filijale u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i Užicu, te da nema ni sedište ni organizacioni deo na teritoriji Opštinskog suda u Gornjem Milanovcu.
Podnosilac ustavne žalbe je na rešenje Opštinskog suda u Gornjem Milanovcu izjavio žalbu 1. novembra 2006. godine u kojoj je, između ostalog, naveo da Uprava za trezor kod koje se vodi račun Republike Srbije ima svoju ekspozituru u Gornjem Milanovcu i kao dokaz je dostavio fotokopiju uplatnice kojom je građanin D.Ž. dana 14. februara 2006. godine preko ekspoziture Gornji Milanovac, Filijala Čačak, Republici Srbiji uplatio porez, te da je pogrešno primenjena odredba člana 196. Zakona o izvršnom postupku.
Okružni sud u Čačku je, odlučujući po žalbi, doneo osporeno rešenje Gž.1653/06 od 22. novembra 2006. godine, kojim je odbio kao neosnovanu žalbu izvršnog poverioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, i potvrdio rešenje Opštinskog suda u Gornjem Milanovcu I.2516/06 od 27. oktobra 2006. godine, navodeći da se “žalbenim navodima pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje je od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari, a na koje je prvostepeni sud pravilno primenio i materijalno pravo ne dovodi u sumnju”.
4. Zakonom o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 125/2004), propisano je: da se tim zakonom uređuje postupak po kome sudovi sprovode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršne ili verodostojne isprave (u daljem tekstu postupak izvršenja) i sprovodi obezbeđenje potraživanja (postupak obezbeđenja), ako posebnim zakonom nije drugačije određeno (član 1. stav 1.); da se postupak izvršenja i postupak obezbeđenja pokreću na predlog izvršnog poverioca (član 2. stav 1.); da izvršenje i obezbeđenje sprovodi sud na čijem području izvršni dužnik ima prebivalište, odnosno sedište, ako tim zakonom nije drugačije određeno (člana 3. stav 2.); da izvršni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac, a u drugom stepenu veće od troje sudija (član 4. stav 1.); da je u postupku izvršenja i obezbeđenja sud dužan da postupa hitno i da je o predlogu za izvršenje sud dužan da odluči u roku od tri dana od dana podnošenja predloga (čl. 5. st. 1. i 2.); da je za odlučivanje o predlogu za izvršenje i za sprovođenje izvršenja na novčanim sredstvima koja se vode na računu izvršnog dužnika mesno nadležan sud na čijem se području nalazi sedište banke ili druge finansijske organizacije ili sud na čijem se području nalazi organizacioni deo banke ili druge finansijske organizacije kod koje se vodi račun dužnika (člana 196.).
Zakonom o budžetskom sistemu (“Službeni glasnik Republike Srbije”, br. 9/02, 87/02, 61/05, 66/05, 101/05, 62/06, 85/06 i 86/06) propisano je: da su direktni korisnici budžetskih sredstava organi i organizacije Republike odnosno lokalnih vlasti (član 2. tačka 6.); da ministar, odnosno lokalni organ uprave, nadležan za finansije, otvara konsolidovani račun trezora, a da konsolidovani račun trezora Republike i konsolidovani računi trezora lokalnih vlasti čine sistem konsolidovanog računa trezora, koji se vodi kod Narodne banke Srbije (član 8. st. 1. i 2.).
Zakon o Narodnoj banci Srbije („Službeni glasnik Republike Srbije, broj 72/03) propisuje da je sedište Narodne banke Srbije u Beogradu (član 5. stav 3.), a da Narodna banka može obrazovati filijale (član 7. stav 1.). Organizacionom šemom Narodne banke Srbije predviđeno je da Narodna banka Srbije ima Filijale u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i Užicu.
5. Ustavnopravna ocena sprovedenog postupka u ovoj pravnoj stvari, zasnovana na praksi i kriterijumima međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, potvrđuje da u konkretnom slučaju nije povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku.
U odnosu na povredu prava na pravično suđenje, sadržaj ustavnog prava na pravično suđenje ograničen je na procesne garancije, pa Ustavni sud, ocenjujući navode ustavne žalbe sa stanovišta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje procesnih povreda u postupcima pred sudovima i na osnovu toga ocenjuje da li je postupak bio vođen na način koji je podnosiocu ustavne žalbe omogućio pravično suđenje. Ustavni sud je stanovišta da su osporena rešenja doneli Ustavom i zakonom ustanovljeni sudovi, koji su postupali u granicama svoje nadležnosti, u pravilno i zakonito vođenom postupku, te je Sud utvrdio da se osporena rešenja zasnivaju na zakonito sprovedenom postupku i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju materijalnog prava i ne ukazuje na povredu prava na pravično suđenje podnosioca ustavne žalbe.
Razumnost dužine trajanja postupka mora se procenjivati u svetlu okolnosti predmeta i pozivajući se na sledeće kriterijume: složenost predmeta, ponašanje podnosioca ustavne žalbe i ponašanje nadležnih organa vlasti, kao i koja je važnost predmeta za podnosioca ustavne žalbe. Ustavni sud je utvrdio: da je sudski postupak pokrenut predlogom za izvršenje podnosioca ustavne žalbe 27. oktobra 2006. godine, da je prvostepeno rešenje doneto 27. oktobra 2006. godine, da je po žalbi od 1. novembra 2006. godine drugostepeni sud doneo osporeno rešenje 22. novembra 2006. godine. U odnosu na podnosioca ustavne žalbe postupak pred Opštinskom sudom u Gornjem Milanovcu i Okružnim sudom u Čačku je trajao manje od mesec dana. Nadležni sudovi se iz procesnih razloga nisu ni upuštali u odlučivanje o predlogu za izvršenje jer su utvrdili da nisu nadležni za odlučivanje. Ustavni sud ocenjuje da je podnosilac ustavne žalbe svojim radnjama doprineo dužem trajanju sudskog postupka, jer je predlog za izvršenje podneo mesno nenadležnom sudu. Osnovna je pretpostavka da se svaka stranka mora obratiti mesno nadležnom sudu za odlučivanje po njenom zahtevu u konkretnom slučaju.
Nesporno je da je podnosilac ustavne žalbe predlog za izvršenje podneo Opštinskom sudu u Gornjem Milanovcu 27. oktobra 2006. godine koji se, istog dana, rešenjem I. 2516/06 oglasio mesno nenadležnim, te odredio da se spisi predmeta dostave Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu kao mesno nadležnom sudu, po pravnosnažnosti rešenja, a da je Okružni sud u Čačku odbio kao neosnovanu žalbu izvršnog poverioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, i potvrdio rešenje Opštinskog suda u Gornjem Milanovcu osporenim rešenjem Gž. 1653/06 od 22. novembra 2006. godine. Ustavni sud nalazi da se postupanje Opštinskog suda u Gornjem Milanovcu i Okružnog suda u Čačku ne može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, već naprotiv da su sudovi pravovremeno i efikasno postupali i odluke doneli bez odlaganja, preduzimajući sve neophodne procesne radnje kako se ne bi ugrozila delotvornost sudske zaštite Ustavom garantovanih prava i sloboda i kako bi se održalo poverenje građana u sudove.
Po oceni Ustavnog suda, odugovlačenje postupka u ovom slučaju prouzrokovano je propuštanjem podnosioca ustavne žalbe da predlog za izvrženje podnese nadležnom sudu. Propustom stranke je došlo do podnošenja predloga mesno nenadležnom sudu, tako da se odugovlačenje postupka ne može pripisati sudu.
6. Na osnovu izloženog, Ustavni sud je stanovišta da podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno pravo na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava.
Stoga je Ustavni sud, na osnovu odredaba člana 45. tačka 9) i člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić