Odluka Ustavnog suda o ustavnoj žalbi zbog nezakonitog pritvora i povrede prava
Kratak pregled
Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu zbog navodno nezakonitog pritvora. Utvrđeno je da su rešenja o produženju pritvora zasnovana na zakonu, a da je eventualna povreda pretpostavke nevinosti otklonjena odlukom višeg suda. Deo žalbe je odbačen zbog neiscrpljivanja pravnih sredstava.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-28/2008
15.10.2009.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: sudija dr Agneš Kartag Odri, koja zamenjuje predsednika, i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dragana Bataveljića iz Kragujevca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 15. oktobra 2009. godine, doneo je
O D L U K U
1. Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Dragana Bataveljića izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Smederevu Kv. 72/07 od 20. marta 2007. godine, rešenja Vrhovnog suda Srbije Kž. II 541/07 od 2. aprila 2007. godine i rešenja Okružnog suda u Smederevu Kv. 230/07 od 17. avgusta 2007. godine.
2. Odbacuje se ustavna žalba izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Smederevu Kri. 28/07 od 22. februara 2007. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Kr. 337/07 od 16. maja 2007. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dragan Bataveljić iz Kragujevca, preko punomoćnika Tatjane Vasović, advokata iz Smedereva, podneo je Ustavnom sudu 4. januara 2008. godine ustavnu žalbu izjavljenu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede prava zajemčenih odredbama člana 20. stav 3, člana 21. stav 1, člana 27, člana 30. stav 1, člana 31, člana 32. stav 1, člana 33. stav 6, člana 34. stav 3, člana 36. stav 1. i člana 42. stav 3. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi da je u krivičnom postupku koji se vodi pred Okružnim sudom u Smederevu u predmetu K. 65/07 vođena šestomesečna istraga protiv okrivljenog (podnosioca ustavne žalbe) i još 40 lica, te da je podnosilac ustavne žalbe neosnovano proveo u pritvoru 6 meseci i 20 dana. Ističe se da je određivanje pritvora prema podnosiocu ustavne žalbe bilo neosnovano i nepotrebno, s obzirom da je odmah dao svoju izjavu, te da nije postojao ni jedan osnov koji bi ukazivao na ometanje istrage, a naročito imajući u vidu da je polovina okrivljenih ''stavljena'' u pritvor, dok su se drugi okrivljeni branili sa slobode. Navodi se da za prva četiri meseca istrage nije saslušan ni jedan svedok, već je sud saslušavao okrivljene po zahtevima za proširenje istrage, te je na taj način istraga ''razvučena na punih 6 meseci''. Takođe podnosilac ustavne žalbe nije pušten na slobodu kada je njegov poslednji svedok saslušan (19. jul 2007. godine), već mu je pritvor i dalje produžavan, te smatra da je neosnovan i protivustavan pritvor od 19. jula 2007. godine do 11. septembra 2007. godine, kada je pušten na slobodu, čime je ''izvršena selektivna primena prava''. Navodi se da je posle podignute optužnice doneto poslednje rešenje o produženju pritvora Kv. 230/07 od 17. avgusta 2007. godine, da bi posle izjavljene žalbe Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II 1575/07 od 6. septembra 2007. godine ukinuo navedeno prvostepeno rešenje, nakon čega je usledilo puštanje na slobodu podnosioca ustavne žalbe. Stoga je pritvor, prema mišljenju podnosioca ustavne žalbe, od 17. avgusta do 11. septembra 2007. godine bio nezakonit, jer je Okružni sud u Smederevu ''trebalo još 17. avgusta da donese odluku o njegovom puštanju na slobodu''. Podnosilac smatra da mu je povređeno i pravo na zaštitu podataka o ličnosti iz razloga ''davanja informacija novinarima u smislu da je krivično delo učinjeno, iako nije dokazano, kao i navođenja u osporenim rešenjima da su okrivljeni učinili krivična dela koja im se stavljaju na teret, čime je povređena prezumpcija nevinosti''. Predlaže se da Ustavni sud poništi osporena rešenja i utvrdi da su podnosiocu ustavne žalbe povređena navedena Ustavom zajemčena prava.
2. Ustavni sud je dopisima od 27. januara 2009. godine i 13. maja 2009. godine, u skladu sa odredbama člana 72. stav 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda (''Službeni glasnik RS'', br. 24/07 i 28/07) zahtevao od Okružnog suda u Smederevu odgovor na ustavnu žalbu. U odgovoru dostavljenom 27. maja 2009. godine se navodi da je ''postupkom obuhvaćeno 87 optuženih'', te da je glavni pretres zakazan u intervalu od 1. do 23. septembra 2009. godine i napominje da je u ovoj fazi postupka traženo izuzeće v.d. Republičkog javnog tužioca i Okružnog javnog tužioca u Smederevu i njegovih zamenika. U prilogu su dostavljeni prepisi osporenih pojedinačnih akata.
3. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
4. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u dostavljene prepise osporenih pojedinačnih akata i dokumentaciju priloženu kao dokaz uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u konkretnom predmetu:
Pred Okružnim sudom u Smederevu u toku je krivični postupak u predmetu K. 65/07 protiv podnosioca ustavne žalbe i drugih, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio produženo krivično delo primanja mita iz člana 367. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika i produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika u sticaju sa produženim krivičnim delom falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 2. i 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika.
Podnosiocu ustavne žalbe i još devetorici lica je određen pritvor osporenim rešenjem istražnog sudije Okružnog suda u Smederevu Kri. 28/07 od 22. februara 2007. godine, koji se podnosiocu računa od 20. februara 2007. godine kada je lišen slobode, a najduže mesec dana, na osnovu odredbe člana 142. stav 2. tač. 2. i 5. Zakonika o krivičnom postupku. Protiv ovog rešenja podnosilac ustavne žalbe nije izjavio žalbu.
Podnosiocu ustavne žalbe je potom pritvor produžavan i to:
- osporenim rešenjem Okružnog suda u Smederevu Kv. 72/07 od 20. marta 2007. godine za dva meseca, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije osporenim rešenjem Kž. II 541/07 od 2. aprila 2007. godine odbio kao neosnovane žalbe, između ostalog, i branioca podnosioca ustavne žalbe;
- osporenim rešenjem Vrhovnog suda Srbije Kr. 337/07 od 16. maja 2007. godine za tri meseca, tako da isti po ovom rešenju može trajati najduže do 20. avgusta 2007. godine, a protiv ovog rešenja podnosilac ustavne žalbe nije izjavio žalbu;
- nakon podizanja optužnice 17. avgusta 2007. godine, a pre njenog stupanja na pravnu snagu, pritvor je podnosiocu ustavne žalbe produžen osporenim rešenjem Okružnog suda u Smederevu Kv. 230/07 od 17. avgusta 2007. godine za trideset dana, na osnovu odredbe člana 142. stav 2. tač. 1) i 5) Zakonika o krivičnom postupku (u daljem tekstu ZKP); protiv ovog rešenja podnosilac ustavne žalbe je izjavio žalbu Vrhovnom sudu Srbije, koji je rešenjem Kž. II 1575/07 od 6. septembra 2007. godine žalbu uvažio, ukinuo navedeno rešenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje sa obrazloženjem da ''pobijano rešenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a dati razlozi su nejasni'', te da je za produženje pritvora po osnovu iz člana 142. stav 2. tač. 2) i 5) ZKP prvostepeni sud dao paušalne i nedovoljne razloge iz kojih se može zaključiti ''da prvostepeni sud uzima kao utvrđeno da su okrivljeni izvršili protivpravne radnje koje su im stavljene na teret optužnicom OJT u Smederevu, što, u ovaj fazi postupka, kada optužnica nije ni stupila na pravnu snagu, predstavlja direktno kršenje prezumpcije nevinosti iz člana 3. stav 1. ZKP i člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima...''.
Okružni sud u Smederevu je rešenjem Kv. 251/07 od 11. septembra 2007. godine podnosiocu ustavne žalbe ukinuo pritvor.
5. Odredbama Ustava na čiju povredu povredu podnosilac ustavne žalbe ukazuje, utvrđeno je: da su pri ograničavanju ljudskih i manjinskih prava, svi državni organi, a naročito sudovi, dužni da vode računa o suštini prava koje se ograničava, važnosti svrhe ograničenja, prirodi i obimu ograničenja, odnosu ograničenja sa svrhom ograničenja i o tome da li postoji način da se svrha ograničenja postigne manjim ograničenjem prava (član 20. stav 3.); da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki (član 21. stav 1.); da svako ima pravo na ličnu slobodu i bezbednost i da je lišenje slobode dopušteno samo iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom, da svako ko je lišen slobode ima pravo žalbe sudu, koji je dužan da hitno odluči o zakonitosti lišenja slobode i da naredi puštanje na slobodu ako je lišenje slobode bilo nezakonito (član 27. st. 1. i 3.); da lice za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo može biti pritvoreno samo na osnovu odluke suda, ako je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka (član 30. stav 1.); da trajanje pritvora sud svodi na najkraće neophodno vreme, imajući u vidu razloge pritvora, a da pritvor određen odlukom prvostepenog suda traje u istrazi najduže tri meseca, a viši sud ga može, u skladu sa zakonom, produžiti za još tri meseca, a ako do isteka ovog vremena ne bude podignuta optužnica, okrivljeni se pušta na slobodu, da posle podizanja optužnice trajanje pritvora sud svodi na najkraće neophodno vreme, u skladu sa zakonom, da se pritvorenik pušta da se brani sa slobode čim prestanu razlozi zbog kojih je pritvor bio određen (član 31.); da svako ima pravo na nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.);da svako kome se sudi za krivično delo ima pravo da mu se sudi bez odugovlačenja (član 33. stav 6.); da se svako smatra nevinim za krivično delo dok se njegova krivica ne utvrdi pravosnažnom odlukom suda (član 34. stav 3.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (član 36. stav 1.); da je zabranjena i kažnjiva upotreba podataka o ličnosti izvan svrhe za koju su prikupljeni, u skladu sa zakonom, osim za potrebe vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike Srbije, na način predviđen zakonom (član 42. stav 3.).
Odredbama Zakonika o krivičnom postupku (''Službeni list SRJ'', br. 70/02 i 68/02 i ''Službeni glasnik RS'', br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07 i 20/09) propisano je: da se pritvor može odrediti samo pod uslovima predviđenim u ovom zakoniku i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom merom, da je dužnost svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa naročitom hitnošću ako se okrivljeni nalazi u pritvoru i da će se u toku celog postupka pritvor ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je bio određen (član 141. st. 1. do 3.); da ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično delo, a ne postoje uslovi za pritvor iz stava 1. ovog člana, u cilju nesmetanog vođenja krivičnog postupka pritvor se protiv tog lica može odrediti - ako se krije ili ako se ne može utvrditi njegova istovetnost, ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bekstva, ako postoje okolnosti koje ukazuju da će uništiti, sakriti, izmeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog dela ili ako osobite okolnosti ukazuju da će ometati postupak uticanjem na svedoke, saučesnike ili prikrivače, ako je za krivično delo propisana kazna zatvora preko deset godina i ako je to opravdano zbog načina izvršenja ili drugih posebno teških okolnosti krivičnog dela (član 142. stav 2. tač. 1), 2) i 5)).
Prema članu 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojom se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu.
6. Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi, Ustavni sud je pošao od činjenice da sa aspekta zaštite ljudskih prava, pritvor predstavlja posebno osetljivu meru ograničenja prava na slobodu. Odredbom člana 27. Ustava utvrđeno je da je lišenje slobode dopušteno samo iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom. Nadležni sud, po žalbi lica lišenog slobode, odlučuje o zakonitosti lišenja slobode i dužan je da o tome hitno odluči i naredi puštanje na slobodu ako je lišenje slobode bilo nezakonito. Cilj ove ustavne odredbe je zaštita pojedinaca od proizvoljnosti, odnosno sprečavanje samovoljnog i nezakonitog postupanja državnih organa prilikom lišenja slobode nekog lica.
Odredbama člana 30. stav 1. Ustava i člana 142. stav 2. Zakonika o krivičnom postupku utvrđeni su uslovi pod kojima nekom licu za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo može biti određen pritvor. U tom smislu ove odredbe Ustava odnose se na donošenje rešenja o određivanju pritvora od strane istražnog sudije ili nadležnog krivičnog veća suda. Ispitivanje da li još postoje razlozi za produženje pritvora regulisano je odredbama člana 31. Ustava, a nadležni sud je dužan da trajanje pritvora svede na najkraće neophodno vreme.
Protiv rešenja o produženju pritvora dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rešenja, a o kojoj odlučuje viši sud. Prilikom odlučivanja o žalbi, viši sud je ovlašćen da, ukoliko utvrdi da rešenje o produženju pritvora ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a dati razlozi su nejasni, svojim rešenjem ukine rešenje o produženju pritvora i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Donošenjem ovakvog rešenja od strane drugostepenog suda, ne znači da je pritvor ukinut, jer drugostepeni sud zbog određenih manjkavosti u prvostepenom rešenju nije ni bio u mogućnosti da ispituje da li postoje zakonom propisani razlozi za dalje preduzimanje mere pritvora prema okrivljenom.
7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, ocenjujući navode iznete u ustavnoj žalbi u odnosu na osporeno rešenje Okružnog suda u Smederevu Kv. 72/07 od 20. marta 2007. godine i rešenje Vrhovnog suda Srbije Kž. II 541/07 od 2. aprila 2007. godine, utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe odlukom suda produžen pritvor iz razloga i u postupku koji su predviđeni navedenim Zakonikom, a da su osporena rešenja zasnovana na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju procesnog prava. Takođe, o žalbi podnosioca ustavne žalbe izjavljenoj protiv rešenja o produženju pritvora odlučivao je nadležni sud.
U pogledu navoda podnosioca ustavne žalbe da je pritvor nezakonit od 17. avgusta 2007. godine do 11. septembra 2007. godine, kada je prema njemu ukinut pritvor, iz razloga što je rešenjem Vrhovnog suda Srbije Kž. II 1575/07 od 6. septembra 2007. godine ukinuto rešenje Okružnog suda u Smederevu Kv. 230/07 od 17. avgusta 2007. godine, Ustavni sud je ocenio da činjenica da je prvostepeno rešenje bilo ukinuto po žalbi, ne znači da je trajanje pritvora bilo automatski nezakonito (videti: Bozano v. France, presuda od 18. novembra 1986. godine, stav 55.). Naime, prvostepeni sud je postupajući po nalogu drugostepenog suda, u kratkom vremenskom periodu od pet dana, razmotrio spise predmeta, kao i primedbe i naloge tog suda, te je rešenjem Kv. 251/07 od 11. septembra 2007. godine ukinuo pritvor podnosiocu ustavne žalbe, nakon čega je podnosilac istog dana pušten na slobodu.
Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je ocenio da su neosnovani navodi podnosioca ustavne žalbe da mu je povređeno pravo na slobodu i bezbednost iz člana 27. st. 1. i 3. Ustava. S tim u vezi, Sud je ocenio da je u konkretnom slučaju ograničenje navedenog prava izvršeno u skladu sa svrhom njegovog ograničenja, te da nema povrede člana 20. stav 3. Ustava.
8. U pogledu navoda podnosioca da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, odnosno pravo da se pritvor svede na najkraće moguće vreme, kao i pravo da se svakom kome se sudi za krivično delo sudi bez odugovlačenja, Ustavni sud je stanovišta da su sudovi dužni da u pritvorskim predmetima postupaju sa naročitom hitnošću. U postupku kontrole pritvora sud utvrđuje da li su ispunjeni zakonski uslovi i razlozi za dalje zadržavanje okrivljenog u pritvoru i da li se ista svrha (nesmetano vođenje krivičnog postupka) može ostvariti drugom (blažom) merom.
U konkretnom slučaju Ustavni sud je cenio trajanje pritvora u periodu od 20. marta 2007. godine do 20. maja 2007. godine (rešenje Okružnog suda u Smederevu Kv. 72/07 od 20. marta 2007. godine ) i u periodu od 17. avgusta 2007. godine do 11. septembra 2007. godine (rešenje Okružnog suda u Smederevu Kv. 230/07 od 17. avgusta 2007. godine). Kako je najkraće neophodno vreme trajanja pritvora relativna kategorija, koja zavisi od niza činilaca i mora se proceniti u svakom pojedinačnom slučaju prema njegovim specifičnim okolnostima, Ustavni sud je ocenio da je istražni postupak, koji se u konkretnom slučaju vodio protiv podnosioca ustavne žalbe pred Okružnim sudom u Smederevu, bio veoma složen, kako zbog brojnosti okrivljenih (87 lica), tako i zbog brojnosti krivičnih dela za koja postoji osnovana sumnja da su ih okrivljeni izvršili. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da postupanje nadležnih sudova u smislu ukupne dužine trajanja istražnog postupka ne ukazuje da je mera pritvora prema podnosiocu ustavne žalbe trajala duže nego što je to neophodno. Kako su osporena rešenja Okružnog suda u Smederevu Kv. 72/07 od 20. marta 2007. godine i Vrhovnog suda Srbije Kž. II 541/07 od 2. aprila 2007. godine doneta od strane zakonom ustanovljenih sudova, koji su u granicama svoje nadležnosti, u zakonom propisanom postupku, primenom odredaba važećih procesnih i materijalnih zakona utvrdili da postoje razlozi za produženje pritvora podnosiocu ustavne žalbe, to je Ustavni sud ocenio da se zadržavanje podnosioca ustavne žalbe u pritvoru u osporenom periodu ne može pripisati proizvoljnom postupanju sudova, te da nisu povređena prava podnosioca ustavne žalbe zajemčena odredbama člana 31, člana 32. stav 1. i člana 33. stav 6. Ustava.
9. Ocenjujući navode i razloge iz ustavne žalbe sa stanovišta odredbe člana 34. stav 3. Ustava, kojom je utvrđen princip pravne sigurnosti u kaznenom pravu, Ustavni sud je prethodno konstatovao da pravo na pretpostavku nevinosti, kao jedno od osnovnih prava okrivljenog, predstavlja garanciju pravne sigurnosti okrivljenog u kaznenom pravu i garanciju pravičnog suđenja. Ustavni sud je utvrdio da je rešenjem Vrhovnog suda Srbije Kž. II 1575/07 od 6. septembra 2007. godine otklonjena povreda prava podnosioca ustavne žalbe na pretpostavku nevinosti učinjena u obrazloženju osporenog rešenja Okružnog suda u Smederevu Kv. 230/07 od 17. avgusta 2007. godine, tako da podnosilac ustavne žalbe više nema osnova za isticanje povrede navedenog prava. Takođe, analizirajući osporeno rešenje Okružnog suda u Smederevu Kv. 72/07 od 20. marta 2007. godine i rešenje Vrhovnog suda Srbije Kž. II 541/07 od 2. aprila 2007. godine, Ustavni sud je utvrdio da ni ovim rešenjima podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno pravo zajemčeno odredbom člana 34. stav 3. Ustava.
Ustavni sud nalazi da su navodi podnosioca ustavne žalbe o povredi prava na zaštitu podataka o ličnosti ''davanjem informacija novinarima u smislu da je krivično delo učinjeno, iako nije dokazano'', bez ikakvih pravnih argumenata i da ne predstavljaju dokaz o učinjenoj povredi Ustavom zajemčenog prava iz člana 42. stav 3. Ustava.
Na osnovu izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba u odnosu na ova osporena rešenja neosnovana, pa je, na osnovu odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 1. izreke.
10. U pogledu osporenog rešenja istražnog sudije Okružnog suda u Smederevu Kri. 28/07 od 22. februara 2007. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Kr. 337/07 od 16. maja 2007. godine, Ustavni sud je utvrdio da podnosilac ustavne žalbe nije podneo žalbe protiv osporenih rešenja, te je ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, saglasno članu 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, iz razloga što podnosilac ustavne žalbe prethodno nije iscrpeo sva pravna sredstva. Imajući u vidu da je u ovom delu ustavna žalba odbačena, Ustavni sud se nije upuštao u ocenu navoda podnosioca ustavne žalbe o povredi prava iz člana 21. stav 1. i člana 36. stav 1. Ustava.
11. Na osnovu izloženog i odredaba člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda (''Službeni glasnik RS'', br. 24/08 i 27/08), odlučeno je kao u izreci.
|
|
|
ZAMENjUJE PREDSEDNIKA USTAVNOG SUDA dr Agneš Kartag Odri |