Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe poslodavca protiv rešenja inspekcije rada
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu privrednog društva izjavljenu protiv rešenja inspektorata za rad. Rešenjem je odloženo izvršenje otkaza ugovora o radu. Sud je utvrdio da žalba ne sadrži ustavnopravne razloge o povredi prava na jednaku zaštitu prava.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Rudnika olova i cinka „Grot“ a. d. iz Krive Feje, opština Vranje, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Rudnika olova i cinka „Grot“ a. d. izjavljena protiv rešenja Ministarstva rada i socijalne politike - Inspektorata za rad broj 164-03-00229/2010-01 od 27. aprila 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Rudnik olova i cinka „Grot“ a. d. iz Krive Feje, opština Vranje, je 11. juna 2010. godine, preko punomoćnika Mile Simić, advokata iz Jagodine, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv rešenja Ministarstva rada i socijalne politike - Inspektorata za rad broj 164-03-00229/2010-01 od 27. aprila 2010. godine, zbog povrede prava na jednaku zaštitu prava zajemčenog odredbom člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je navedeno da se drugostepeni inspekcijski organ u upravnom postupku u kome je doneto osporeno rešenje nije izjasnio o svim navodima podnosioca ustavne žalbe, kao poslodavca, istaknutim u žalbi protiv prvostepenog rešenja, a naročito o činjenici koja je, po mišljenju podnosioca, bila odlučujuća da bi se utvrdilo da li su njegovim rešenjem o otkazu ugovora o radu očigledno povređena prava zaposlenog. Podnosilac dalje navodi da o zakonitosti rešenja o prestanku radnog odnosa, o svim navodima žalbe i spornim pitanjima ne može meritorno da odlučuje nadležni sud u radnom sporu, umesto drugostepenog organa koji je, po odredbama Zakona o radu, nadležan da rešava po žalbi, zbog povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, jer bi mu na taj način, u slučaju da sud utvrdi zakonitost otkaza ugovora o radu, mogla biti naneta šteta koja se mogla izbeći.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Ministarstva rada i socijalne politike - Inspektorata za rad broj 164-03-00229/2010-01 od 27. aprila 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba poslodavca, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljena protiv rešenja inspektora rada Ministarstva rada i socijalne politike - Inspektorata za rad - Odeljenja inspekcije rada u Vranju za Pčinjski upravni okrug broj 380-117-535/2009-04 od 8. januara 2010. godine, kojim je odloženo do pravnosnažnosti sudske odluke izvršenje rešenja o otkazu ugovora o radu poslodavca, kojim je C. M. otkazan ugovor o radu broj 290/46 od 26. avgusta 2005. godine na poslovima pomoćnik prugara – pratioca, zbog prestanka potrebe za njegovim radom, dok je poslodavac obavezan da zaposlenog vrati na rad po prijemu ovog rešenja i da ga prijavi na obavezno socijalno osiguranje.
4. Imajući u vidu da je u ustavnoj žalbi istaknuta povreda prava na jednaku zaštitu prava zajemčenog odredbom člana 36. stav 1. Ustava, a da Ustavni sud postupa u granicama zahteva iz ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na povredu ili uskraćivanje označenog prava u postupku pred nadležnim inspekcijskim organima Ministarstva rada i socijalne politike. Naime, ne mogu se smatrati ustavnopravnim razlozima za tvrdnju o povredi označenog ustavnog prava navodi ustavne žalbe koji se odnose na činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, koje ne može biti ni osnov osporavanja odluka u postupku po ustavnoj žalbi. Podnosilac ustavne žalbe svoju tvrdnju o povredi prava iz člana 36. stav 1. Ustava nije potkrepio dostavljanjem odgovarajućih dokaza o različitom postupanju upravnih organa u istim činjeničnim i pravnim situacijama, kako bi pozivanje na povredu prava na jednaku zaštitu prava učinio ustavnopravno utemeljenim, posebno imajući u vidu da je u ime podnosioca ustavnu žalbu podneo punomoćnik koji je advokat. Ustavni sud konstatuje da navodi ustavne žalbe koji se odnose na propuštanje drugostepenog inspekcijskog organa da u svojoj odluci oceni zakonitost rešenja o otkazu ugovora o radu, predstavljaju izraz subjektivnog stanovišta podnosioca ustavne žalbe nezadovoljnog ishodom vođenog upravnog postupka, jer rešenja inspektora rada i ministra rada o postojanju povrede prava zaposlenog predstavljaju vrstu privremene mere, s obzirom na to da o zakonitosti otkaza ugovora o radu odlučuje nadležni sud u radnom sporu.
Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po podnetoj ustavnoj žalbi.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić