Odbacivanje ustavne žalbe zbog nenadležnosti Ustavnog suda
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu zbog nenadležnosti. Podnosilac je, nezadovoljan ishodom parničnog postupka, od Ustavnog suda tražio da postupa kao instancioni sud i preispita zakonitost odluka redovnih sudova, što nije u njegovoj nadležnosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Aleksandra Adamovića iz Isakova, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 3. marta 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Aleksandra Adamovića izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Ćupriji P. 59/09 od 11. juna 2009. godine i presude Okružnog suda u Jagodini Gž. 159/09 od 13. aprila 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Aleksandar Adamović iz Isakova je 28. decembra 2009. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Ćupriji P. 59/09 od 11. juna 2009. godine i presude Okružnog suda u Jagodini Gž. 159/09 od 13. aprila 2009. godine. Predloženo je da Ustavni sud ''navedene sudske odluke oglasi neustavnim u naznačenim delovima''.
2. Odredba člana 170. Ustava utvrđuje da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Član 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (“Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadrži odredbu koja je istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. Polazeći od navoda ustavne žalbe, a koji se u celini odnose na iznošenje činjenica koje su bile razlog nastanka spornog odnosa između tužilaca i podnosioca ustavne žalbe kao tuženog, Ustavni sud ocenjuje da podnosilac ustavne žalbe, nezadovoljan ishodom pravnosnažno okončanog parničnog postupka, formalno se pozivajući na povredu Ustavom zajemčenih prava na pravično suđenje i prava na imovinu, od Ustavnog suda zapravo traži da postupa kao instancioni sud.
Ustavni sud i u ovom predmetu ukazuje da nije nadležan da u postupku po ustavnoj žalbi, kao viši sud u odnosu na redovne sudove koji su odlučivali u postupku koji je prethodio ustavnosudskom, još jednom ispituje zakonitost donetih odluka, kao i da samo formalno pozivanje na povredu zajemčenih ustavnih prava, ustavnu žalbu ne čini dopuštenom.
U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom garantovanih ljudskih i manjinskih prava, Ustavni sud jedino utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, došlo do povrede ili uskraćivanja njegovih ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom. Navedeni stav Ustavni sud je već izrazio u svojim rešenjima (Už. 1466/08 od 30. aprila 2009. godine i dr.) kojima je odbacio ustavne žalbe kada je utvrdio da se u njima od Ustavnog suda traži da postupa kao viši sud u odnosu na opštinske sudove, okružne sudove i Vrhovni sud Srbije.
Na osnovu navedenog, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio zbog nenadležnosti, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu.
4. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić