Ustavna žalba odbačena jer Ustavni sud nije instancioni sud

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda. Podnosilac je osporavao visinu dosuđene naknade štete, što spada u ocenu pravilnosti odluke, a Ustavni sud nije nadležan da postupa kao viša sudska instanca.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Miloša Nikolića iz Valjeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 28. oktobra 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Miloša Nikolića izjavljena protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev. 1510/10 od 1. aprila 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Miloš Nikolić iz Valjeva je, preko punomoćnika Denija Kuzmanovića, 14. juna 2010. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude navedene u izreci, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava Republike Srbije.

Podnosilac u ustavnoj žalbi ističe da smatra da je dosuđena naknada štete isuviše mala, kao i da je na dosuđene iznose "kamata morala teći ranije".

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, uvidom u ustavnu žalbu i priložene dokaze, Ustavni sud je utvrdio: da je presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 6189/07 od 8. februara 2008. godine obavezana tužena Republika Srbija da tužiocu, ovde podnosiocu ustavne žalbe na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 541.520,00 dinara; da je odbijen predlog tužioca za ponavljanje postupka; da je tužena obavezana da tužiocu isplati troškove parničnog postupka. Presudom Okružnog suda u Beogradu odbijene su kao neosnovane žalbe tuženog i tužioca, a navedena prvostepena presuda je potvrđena. Presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev. 1510/10 od 1. aprila 2010. godine, u stavu prvom izreke odbijena je kao neosnovana revizija tužioca, ovde podnoioca ustavne žalbe, dok je u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke delimično usvojena revizija tužene i preinačena presuda drugostepenog suda i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca preko dosuđenog iznosa od 418.348,00 dinara, a u preostalom delu revizija tužene odbijena, te odlučeno o troškovima revizijskog postupka.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi se ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povrede navedenog Ustavom zajemčenog prava, već podnosilac od ovog suda zahteva da postupa kao instancioni sud, koji bi ponovo vršio ocenu pravilnosti presuda donetih u pravnosnažno okončanom postupku pred redovnim sudovima. Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost odluka redovnih sudova, osim ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak u celini nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Ustavna žalba u konkretnom slučaju nije potkrepljena takvim razlozima.

Prema stanovištu Ustavnog suda, ustavna žalba se ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova, već Ustavni sud u postupku ustavnosudske zaštite utvrđuje jedino da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je našao da nisu ispunjene Ustavom i Zakonom o Ustavnom sudu utvrđene pretpostavke za postupanje po predmetnoj ustavnoj žalbi, te je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu.

5. Na osnovu iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.