Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravno sredstvo u pritvorskom predmetu

Kratak pregled

Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na pravno sredstvo i prava na odbranu. Viši sud nije dostavio rešenje o produženju pritvora braniocu okrivljenog, čime mu je onemogućeno da izjavi žalbu u ime svog klijenta.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković i Sabahudin Tahirović, u postupku po ustavnoj žalbi Dejana Stojkova iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 25. januara 201 2. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Dejana Stojkova i utvrđuje da je radnjama Višeg suda u Beogradu u predmetu Ki. 267/10 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije, u vezi sa članom 33. stav 2. Ustava, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbija kao neosnovana .

2. Odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije“.

O b r a z l o ž e nj e

1. Dejan Stojkov iz Beograda je 12. juna 2010. godine, preko punomoćnika mr Slobodana Stojanovića, advokata iz Beograda, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv radnji Višeg suda u Beogradu u predmetu Ki. 267/10, zbog povrede prava zaj emčenih odredbama čl. 30. i 31, člana 32. stav 1, člana 33. stav 2. i člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.

U ustavnoj žalbi je navedeno: da je podnosiocu ustavne žalbe u predmetu Višeg suda u Beogradu Ki. 267/10 istekao pritvor 8. marta 2010. godine, ali da je do dana podnošenja ustavne žalbe zadržan u pritvoru; da je branilac podnosioca ustavne žalbe „nezvanično“ saznao da je rešenjem Apelacionog suda u Beogradu pritvor prema podnosiocu produžen za još tri meseca; da je saglasno odredbama Zakonika o krivičnom postupku, ali i saglasno odredbi člana 36. stav 2. Ustava, podnosilac preko svog branioca imao pravo žalbe na navedeno rešenje; da Viši sud u Beogradu i pored višestrukih pismenih i usmenih urgencija odbija da rešenje Apelacionog suda u Beogradu o produženju pritvora za još tri meseca uruči braniocu podnosioca; da, kako je pritvor po rešenju Apelacionog suda u Beogradu istekao početkom juna 2010. godine, to je podnosiocu ustavne žalbe definitivno onemogućeno da preko branioca koga je angažovao „ izjavi žalbu Vrhovnom kasacionom sudu“.

Predložio je da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih Ustavom zajemčenih prava, da utvrdi da je posle 8. marta 2010. godine bio protivustavno lišen slobode i da utvrdi pravo na naknadu štete zbog učinjenih povreda.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i odgovor Višeg suda u Beogradu I Su. 1/10-485 od 9. decembra 2010. godine, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Pred Višim sudom u Beogradu vodio se istražni postupak protiv podnosioca ustavne žalbe, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo iznuda iz člana 214. stav 4. Krivičnog zakonika.

Rešenjem istražnog sudije Okružnog suda u Beogradu Ki. 1237/09 od 11. decembra 2009. godine podnosiocu ustavne žalbe je određen pritvor, koji mu se računa od 8. decembra 2009. godine kada je lišen slobode.

Istražni sudija Višeg suda u Beogradu je 4. marta 2010. godine predložio, na osnovu odredbe člana 144. stav 3. Zakonika o krivičnom postupku, da se prema podnosiocu ustavne žalbe pritvor produži za još tri meseca.

Odlučujući o navedenom predlogu, Apelacioni sud u Beogradu je 5. marta 2010. godine prema podnosiocu ustavne žalbe produžio pritvor za još tri meseca rešenjem Kr. 92/10.

Rešenje Apelacionog suda u Beogradu Kr. 92/10 od 5. marta 2010. godine podnosilac ustavne žalbe je primio 8. marta 2010. godine preko Uprave Okružnog zatvora u Beogradu, dok u spisima predmeta Višeg suda u Beogradu Ki. 267/10 nema dokaza da je braniocu podnosioca, advokatu Slobodanu Stojanoviću, uručeno navedeno rešenje.

Branilac podnosioca ustavne žalbe se, prema dokazima priloženim uz ustavnu žalbu, u dva navrata pismeno obratio Višem sudu u Beogradu, tražeći, pored ostalog, da mu se dostavi rešenje kojim je nakon 8. marta 2010. godine prema podnosiocu ustavne žalbe produžen pritvor.

U podnesku od 22. marta 2010. godine, koji je primljen u Višem sud u u Beogradu istog dana, branilac podnosioca ustavne žalbe je, pored ostalog, naveo: „U svojstvu branioca optuženog Dejana Stojkova obaveštavam Vas da mi do danas nije uručeno rešenje o pritvoru određeno prema mom branjeniku nakon 8. marta 2010. godine , te i ne znam po kom osnovu se on tamo nalazi. Takođe, obaveštavam Vas da sam do sada uputio četiri žalbe na rešenja o pritvoru ili produženju istog, ali sam odluke dobio samo na dve.“

U podnesku od 3. aprila 2010. godine, koji je naslovljen na predsednika tog suda i koji je 23. aprila 2010. godine zaveden u knjigu Sudske uprave pod brojem VI Su. 385/10, branilac podnosioca ustavne žalbe je, pored ostalog, naveo: „U svojstvu branioca optuženog Dejana Stojkova obaveštavam Vas da mi do danas nije uručeno rešenje o pritvoru određeno prema mom branjeniku nakon 8. marta 2010. godine... da isto nisam dobio ni nakon pismenog zahteva koji je zaprimljen u tome sudu 22. marta 2009. godine iako je poznato da na takvo rešenje o daljem lišenju slobode imam pravo žalbe i da se ista rešava u hitnom postupku... Takođe, obaveštavam da sam do sada uputio četiri žalbe na rešenja o pritvoru ili produženju istog, ali sam odluke dobio samo na dve...“

Zamenik predsednika Višeg suda u Beogradu je 27. aprila 2010. godine dopisom VI Su. 385/10 obavestio advokata Slobodana Stojanovića o tome da je rešenje kojim je prema Dejanu Stojkovu određen pritvor (Ki. 1237/09) uručeno tadašnjem braniocu advokatu R.B; da je novi branilac, advokat Slobodan Stojanović, angažovan 20. decembra 2009. godine i da je protiv rešenja o određivanju pritvora izjavio žalbu koja je odbijena kao neosnovana rešenjem Okružnog suda u Beogradu Kv. 5536/09 od 28. decembra 2009. godine; da je potom izjavio još dve žalbe, i to: protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Kv. 25/10 od 8. januara 2010. godine (koja je rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž.2. 597/10 od 27. januara 2010. godine uvažena i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje) i protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Kv. 643/10 od 29. januara 2010. godine (koja je rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž.2. 784/10 odbijena kao neosnovana i potvrđeno ponovljeno rešenje Višeg suda u Beogradu); da je rešenje Apelacionog suda u Beogradu Kž.2. 784/10 branilac primio 9. marta 2010. godine. Na navod da braniocu nije uručeno rešenje o pritvoru nakon 8. marta 2010. godine i da isto branilac nije dobio ni nakon pismenog zahteva koji je primljen u Viš em sud u 22. marta 2009. godine, nije odgovoreno.

4. Odredbama Ustava na čiju se povredu podnosilac poziva u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da lice za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo može biti pritvoreno samo na osnovu odluke suda, ako je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka, da ako nije saslušano prilikom donošenja odluke o pritvoru ili ako odluka o pritvoru nije izvršena neposredno po donošenju, pritvoreno lice mora u roku od 48 časova od lišenja slobode da bude izvedeno pred nadležni sud, koji potom ponovo odlučuje o pritvoru, da se pismeno i obrazloženo rešenje suda o pritvoru uručuje pritvoreniku najkasnije 12 časova od pritvaranja i da odluku o žalbi na pritvor sud donosi i dostavlja pritvoreniku u roku od 48 časova (član. 30. st. 1, 2. i 3.); da trajanje pritvora sud svodi na najkraće neophodno vreme, imajući u vidu razloge pritvora, da pritvor određen odlukom prvostepenog suda traje u istrazi najduže tri meseca, a viši sud ga može, u skladu sa zakonom, produžiti na još tri meseca i ako do isteka ovog vremena ne bude podignuta optužnica, okrivljeni se pušta na slobodu, da posle podizanja optužnice trajanje pritvora sud svodi na najkraće neophodno vreme, u skladu sa zakonom i da se pritvorenik pušta da se brani sa slobode čim prestanu razlozi zbog kojih je pritvor bio određen (član 31. st. 1, 2. i 3.); da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da svako ko je okrivljen za krivično delo ima pravo na odbranu i pravo da uzme branioca po svom izboru, da s njim nesmetano opšti i da dobije primereno vreme i odgovarajuće uslove za pripremu odbrane (član 33. stav 2.); da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36. stav 2.).

Odredbama člana 144. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08, 20/09 i 72/09) (u daljem tekstu: ZKP) , koji je važio u vreme podnošenja ustavne žalbe, bilo je propisano: da se na osnovu rešenja istražnog sudije, okrivljeni može zadržati u pritvoru najviše mesec dana od dana lišenja slobode i da se posle tog roka okrivljeni može zadržati u pritvoru samo na osnovu rešenja o produženju pritvora (stav 1.); da se pritvor po odluci veća (član 24. stav 6.) može produžiti najviše za dva meseca i da je protiv rešenja veća dozvoljena žalba koja ne zadržava izvršenje rešenja (stav 2.); da ako se postupak vodi za krivično delo za koje se može izreći kazna zatvora preko pet godina ili teža kazna, veće neposredno višeg suda može, na obrazloženi predlog istražnog sudije ili javnog tužioca, iz važnih razloga produžiti pritvor najviše za još tri meseca i da je protiv ovog rešenja dozvoljena žalba koja ne zadržava izvršenje rešenja (stav 3.); da ako se do isteka rokova iz st. 2. i 3. ovog člana ne podigne optužnica, okrivljeni će se pustiti na slobodu (stav 4.).

Prema članu 76. ZKP: branilac je ovlašćen da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (stav 1.); prava i dužnosti braniocu prestaju kad mu okrivljeni opozove punomoćje, odnosno kad bude razrešen (stav 2.).

Članom 162. stav 4. ZKP je propisano, pored ostalog, da ako okrivljeni ima branioca sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, dostaviće se braniocu i okrivljenom po odredbama člana 161. ovog zakonika i da u tom slučaju, rok teče od dana dostavljanja pismena okrivljenom, odnosno braniocu.

Odredbom člana 364. stav 1. ZKP je propisano da žalbu mogu izjaviti stranke, branilac, zakonski zastupnik optuženog i oštećeni.

5. Polazeći od navoda ustavne žalbe da rešenje Apelacionog suda u Beogradu, kojim je prema podnosiocu pritvor produžen za tri meseca, nije uručeno njegovom braniocu i pored urgencija Višem sudu, te da podnosilac smatra da je stoga nakon 8. marta 2010. godine bio protivpravno lišen slobode, Ustavni sud je utvrdio da podnosilac ističe povredu prava iz člana 36. stav 2. u vezi sa članom 33. stav 2. Ustava i člana 31. stav 1. Ustava, te je i navode iz ustavne žalbe cenio u odnosu na navedena prava.

6. Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta sadržine zajemčenog prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava, a polazeći od prethodno utvrđenih činjenica i okolnosti i navedenih odredaba ZKP, Ustavni sud konstatuje sledeće:

Iz odredbe člana 144. stav 3. ZKP proizlazi da, ako se postupak vodi za krivično delo za koje se može izreći kazna zatvora preko pet godina ili teža kazna, veće neposredno višeg suda može, na obrazloženi predlog istražnog sudije ili javnog tužioca, iz važnih razloga produžiti pritvor najviše za još tri meseca i da je protiv ovog rešenja dozvoljena žalba koja ne zadržava izvršenje rešenja. Dakle, u istražnom postupku se pritvor nakon isteka roka od tri meseca može produžiti za još tri meseca i protiv tog rešenja je dozvoljena žalba koja ne zadržava izvršenje rešenja.

Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju prema podnosiocu ustavne žalbe produžen pritvor za još tri meseca rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kr. 92/10 od 5. marta 2010. godine. Navedeno rešenje je podnosilac ustavne žalbe primio 8. marta 2010. godine preko Uprave Okružnog zatvora u Beogradu, dok u spisima predmeta Višeg suda u Beogradu Ki. 267/10 nema dokaza da je isto rešenje uručeno i braniocu podnosioca, advokatu Slobodanu Stojanoviću. I pored dve pismene urgencije branioca, da mu se navedeno rešenje o produženju pritvora dostavi, Viši sud u Beogradu to nije učinio. Kako je protiv rešenja o produženju pritvora podnosilac ustavne žalbe imao pravo da izjavi žalbu preko svog izabranog branioca, kao opunomoćenog stručnog lica, što predstavlja jedno od njegovih temeljnih ustavnih prava, a ovo rešenje braniocu nije uručeno, to je , po oceni Ustavnog suda, podnosiocu povređeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo da preko izabranog branioca izjavi žalbu protiv rešenja kojim mu je pritvor produžen.

Sledom navedenog, Ustavni sud je ocenio da je osporenim radnjama Višeg suda u Beogradu u predmetu Ki. 267/10 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava u vezi sa članom 33. stav 2. Ustava, pa je ustavnu žalbu u ovom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07 i 99/11 ), te je odlučio kao u prvom delu tačke 1. izreke.

Na osnovu člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na pravno sredstvo u vezi sa povredom prava iz člana 33. stav 2. Ustava , u konkretnom slučaju, ostvari objavljivanjem ove odluke u „Službenom glasniku RS“, smatrajući da je utvrđivanje povrede prava, u konkretnom slučaju, dovoljna satisfakcija za podnosioca.

7. Navode podnosioca ustavne žalbe da je nakon 8. marta 2010. godine bio protivpravno lišen slobode, Ustavni sud je ocenio neosnovanim. Naime, iz odredbe člana 31. stav 1. Ustava i citiranih odredaba Zakonika o krivičnom postupku proizlazi da pritvor određen odlukom prvostepenog suda traje u istrazi najduže tri meseca, a viši sud ga može, u skladu sa zakonom, produžiti na još tri meseca i ako do isteka ovog vremena ne bude podignuta optužnica, okrivljeni se pušta na slobodu. U konkretnom slučaju, nakon 8. marta 2010. godine, podnosilac ustavne žalbe se nalazio u pritvoru po rešenju Apelacionog suda u Beogradu Kr. 92/10 od 5. marta 2010. godine kojim je pritvor prema podnosiocu produžen za tri meseca. Iz navedenog sledi da je nadležni viši sud, Apelacioni sud u Beogradu, ispitivao da li i dalje postoje razlozi za zadržavanje podnosioca u pritvoru, te je ocenio da pritvor treba produžiti za još tri meseca. Stoga se navodi podnosioca ne mogu smatrati osnovanim, jer je u pritvoru zadržan na osnovu odluke suda koji je, saglasno Ustavu i Zakoniku o krivičnom postupku, bio nadležan za postupanje. Činjenica da je navedeno rešenje dostavljeno podnosioc u ustavne žalbe kao okrivljenom, ali ne i njegovom braniocu, nije od značaja za drugačiju odluku Suda u pogledu zakonitosti produženja pritvora .

Sledom navedenog, Ustavni sud je u ovom delu ustavnu žalbu odbio kao neosnovanu i odlučio kao u drugom delu tačke 1. izreke.

8. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA


dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.