Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu kao neblagovremenu. Rok za podnošenje žalbe teče od dana dostavljanja odluke donete po poslednjem delotvornom pravnom sredstvu, što u konkretnom slučaju nije bio nedozvoljeni zahtev za zaštitu zakonitosti, već drugostepena presuda.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-282/2009
11.11.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Radivoja Rudana iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 11. novembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Radivoja Rudana izjavljena protiv presude Okružnog suda u Somboru Gž. 1711/07 od 15. aprila 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Radivoje Rudan iz Novog Sada je 26. februara 2009. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u Somboru Gž. 1711/07 od 15. aprila 2008. godine, zbog povrede prava iz čl. 21, 32, 58, 142. i 145. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da je “Okružni sud potpuno izašao iz okvira žalbene dispozicije, koje predviđa čl. 372. Zakona o parničnom postupku“ i da je osporena parnična presuda neobrazložena, jer drugostepeni sud nije naveo zakonske odredbe na kojima je zasnovao svoje pravno stanovište. Ističe da je protiv osporene drugostepene presude podneo zahtev za zaštitu zakonitosti i da je Vrhovni sud Srbije odbacio navedeni vanredni pravni lek, jer ga je izjavio i potpisao podnosilac. Napominje da je “rešenje Vrhovnog suda Srbije o odbačaju zahteva za zaštitu zakonitosti Sgzz. 936/08 primio krajem januara 2009. godine, te da ustavnu žalbu podnosi blagovremeno, jer su iscrpljena sva zakonska sredstva“. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporenu presudu Okružnog suda u Somboru.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Prema odredbi člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), ustavna žalba se može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da ustavna žalba mora biti izjavljena u roku od 30 dana od dana dostavljanja akta donetog po poslednjem iscrpljenom pravnom sredstvu.
3. Imajući u vidu sadržinu ustavne žalbe i da u ovoj ustavnopravnoj stvari postupa samo u granicama postavljenog zahteva, Ustavni sud je zaključio da podnosilac isključivo osporava presudu Okružnog suda u Somboru Gž. 1711/07 od 15. aprila 2008. godine i da rešenje Vrhovnog suda Srbije Sgzz. 936/08 od 11. decembra 2008. godine (koje može biti poseban predmet pobijanja u postupku po ustavnoj žalbi) pominje jedino u kontekstu iscrpljenosti svih pravnih sredstava pre podnošenja ustavne žalbe. S tim u vezi, Ustavni sud je ispitivao postojanje procesnih pretpostavki za postupanje po ustavnoj žalbi samo u odnosu na osporenu drugostepenu presudu.
Razmatrajući blagovremenost ustavne žalbe, Ustavni sud je pošao od činjenice da su donošenjem osporene drugostepene presude, u konkretnom slučaju, iscrpljena sva pravna sredstva koja su podnosiocu ustavne žalbe stajala na raspolaganju u predmetnom parničnom postupku, jer revizija kao vanredno pravno sredstvo po zakonu nije bila dozvoljena. Po stavu Ustavnog suda, u slučaju kada u parničnom postupku revizija nije dozvoljena, blagovremenost ustavne žalbe se ceni u odnosu na dan dostavljanja drugostepene sudske odluke.
S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe osporenu drugostepenu presudu Okružnog suda u Somboru primio pre 11. decembra 2008. godine kada je Vrhovni sud Srbije doneo rešenje Sgzz. 936/08, a da je ustavnu žalbu izjavio 26. februara 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neblagovremena, jer je podneta po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Sud ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
4. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 124/2010: Odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti nakon odbačene revizije
- Už 2318/2010: Odbacivanje neblagovremene ustavne žalbe izjavljene protiv sudskih odluka
- Už 2068/2009: Odbacivanje ustavne žalbe kao neblagovremene zbog podnošenja nedozvoljene revizije
- Už 944/2009: Odluka Ustavnog suda o neosnovanosti i neblagovremenosti ustavne žalbe
- Už 568/2008: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe
- Už 3632/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neblagovremenosti
- Už 371/2008: Odluka Ustavnog suda o odbijanju i odbacivanju ustavne žalbe