Odbacivanje ustavne žalbe protiv procesnog rešenja o prigovoru na optužnicu
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja Osnovnog suda u Novom Sadu. Osporeno rešenje, kojim je odbačen prigovor na optužnicu, predstavlja procesni akt kojim se ne odlučuje o pravima, obavezama ili optužbi protiv podnosioca.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Vida Vidovića iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Vida Vidovića izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Novom Sadu Kv. 571/10 od 20. maja 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Vid Vidović iz Novog Sada podneo je Ustavnom sudu 12. juna 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Novom Sadu Kv. 571/10 od 20. maja 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na suđenje u razumnom roku i prava na pravnu sigurnost u kaznenom pravu, zajemčenih odredbama člana 3. stav 1. i člana 34. stav 4. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je navedeno: da je Osnovni sud u Novom Sadu u osporenom rešenju pogrešno primenio materijalno pravo, pogrešnom primenom člana 273. stav 1. ZKP, a ne primenjujući odredbu člana 401. stav 2. ZKP; da je prigovor podnosioca protiv izmenjene optužnice, koji je odbačen osporenim rešenjem, dozvoljen, što je propisano odredbom člana 271. stav 1. ZKP i da se ne radi o ponovnom podnošenju prigovora protiv izmenjene optužnice, već o prvi put podnetom prigovoru protiv izmenjene optužnice; da je osporenim rešenjem Osnovni sud nastavio da protiv podnosioca vodi krivični postupak protivpravno i nezakonito od samog njegovog početka do podnošenja ustavne žalbe, o čemu podnosilac iznosi detaljne navode; da je sud protiv podnosioca vodio krivični postupak bez optužnice; da je sud dva puta odlučio o istoj stvari; da je sud podnosiocu uskratio pravo na podnošenje prigovora; da je sud retroaktivno primenio pravo, retroaktivnom primenom izmena i dopuna ZKP, koje su stupile na snagu 11. septembra 2009. godine, po kojim izmenema i dopunama ZKP prigovor protiv optužnice od 19. maja 2009. godine nije dozvoljen, jer se sprovodi skraćeni postupak i navedena optužnica se smatra optužnim predlogom, što je nepobitno retroaktivna primena izmena i dopuna ZKP, jer u vreme podnošenja optužnica K. 1022/09 od 19. maja i 10. septembra 2009. godine, izmene i dopune ZKP nisu bile na pravnoj snazi i prigovor protiv navedenih optužnica je bio dozvoljen; da Osnovni sud u Novom Sadu ima interes da prema podnosiocu postupa nezakonito, pri čemu podnosioca "začuđuje količina nezakonitog postupanja", za koje osnovano sumnja da je u vezi sa činjenicom da je oštećena kao tužilac bila sudija Trgovinskog suda u Novom Sadu, a sada je sudija Apelacionog suda u Novom Sadu. Podnosilac ustavne žalbe je predložio da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, poništi osporeno rešenje, zabrani dalje vršenje radnji u krivičnom postupku po osnovu osporenog rešenja i naloži Osnovnom sudu u Novom Sadu da ukloni štetne posledice tako što će ponovo odlučiti po žalbi podnetoj protiv rešenja Osnovnog suda u Novom Sadu K. 1775/10 od 18. marta 2010. godine i prigovorima protiv izmenjene optužnice K. 1022/09 od 10. septembra 2009. godine, izjavljenim 12. marta 2010. godine i 17. marta 2010. godine.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio: da su rešenjem Opštinskog suda u Novom Sadu Kv. 1269/09 od 4. novembra 2009. godine, na osnovu člana 272. stav 2. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08 i 72/09) (u daljem tekstu: ZKP), odbačeni kao nedozvoljeni prigovori okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, od 10. jula 2009. godine i njegovog branioca od 18. jula 2009. godine izjavljeni protiv optužnice oštećene kao tužioca J.D.S. od 19. maja 2009. godine, koja je ispravljena 10. septembra 2009. godine; da je u obrazloženju navedenog rešenja istaknuto da su izmene i dopune ZKP stupile na snagu 11. septembra 2009. godine, da je članom 433. ZKP propisano da će se u postupku za krivična dela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do pet godina, primenjivati odredbe čl. 434. do 448. ovog zakonika, a ukoliko u ovim odredbama nije nešto posebno propisano, primenjivaće se shodno ostale odredbe ovog zakonika, da je veće postupajućeg suda našlo da se na okrivljenog, nakon izmena ZKP i Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09 i 111/09), sada primenjuju odredbe skraćenog postupka i da predmetni optužni akt oštećene kao tužioca sada nije optužnica, protiv koje bi se u smislu člana 271. ZKP mogao podneti prigovor, nego optužni predlog, pa je sud podnete prigovore okrivljenog i njegovog branioca odbacio kao nedozvoljene; da su rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu K. 1775/10 od 18. marta 2010. godine, na osnovu člana 272. stav 1. ZKP, odbačeni kao nedozvoljeni prigovori okrivljenog od 12. marta 2010. godine i njegovog branioca od 17. marta 2010. godine izjavljeni protiv optužnice oštećenog kao tužioca J.D.S. od 19. maja 2009. godine, odnosno ispravljene optužnice od 10. septembra 2009. godine; da je osporenim rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu Kv. 571/10 od 20. maja 2010. godine, povodom žalbi okrivljenog i njegovog branioca i po službenoj dužnosti, preinačeno rešenje Osnovnog suda u Novom Sadu K. 1775/10 od 18. marta 2010. godine, tako što je veće iz člana 24. stav 6. ZKP, na osnovu člana 273. stav 1. ZKP, odbacilo prigovore okrivljenog od 12. marta 2010. godine i njegovog branioca od 17. marta 2010. godine koji su izjavljeni protiv ispravljene optužnice oštećene kao tužioca J.D.S. od 10. septembra 2009. godine, a koja je podneta 19. maja 2009. godine.
4. Ustavni sud je utvrdio da je osporeno rešenje Osnovnog suda u Novom Sadu Kv. 571/10 od 20. maja 2010. godine doneto po službenoj dužnosti u postupku po žalbama okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, i njegovog branioca i da predstavlja procesno rešenje kojim nije odlučivano o pravima, obavezama ili optužbi protiv podnosioca ustavne žalbe. Rešenjem kojim se odlučuje o prigovoru protiv optužnice ceni se samo da li iz spisa predmeta proizlazi osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivično delo koje mu se stavlja na teret, a sve činjenice i okolnosti sud utvrđuje i razjašnjava na glavnom pretresu, kada će, po potrebi, izvesti i druge dokaze radi utvrđivanja da li je okrivljeni, i ako jeste, na koji način je izvršio krivično delo koje mu je optužnicom stavljeno na teret i da li je krivično odgovoran. Iz ovoga sledi da sudska kontrola optužnice predstavlja postupak stavljanja okrivljenog pod optužbu, odnosno posebnu fazu prethodnog krivičnog postupka. Međutim, ukoliko je prigovor protiv optužnice procesno nedozvoljen, kao u konkretnom slučaju, sud donosi rešenje kojim se takav prigovor odbacuje. Okrivljeni će, u daljem toku krivičnog postupka, u fazi kontradiktornog i javnog glavnog pretresa, imati pravo i mogućnost da osporava, kako postojanje dokaza u pogledu krivičnog dela čije izvršenje mu se optužnicom stavlja na teret, tako i svoju krivičnu odgovornost. Ustavni sud je ovakav stav već izrazio u više odluka (videti: Rešenje Už-2053/2009 od 10. decembra 2009. godine).
Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je u ovom konkretnom slučaju utvrdio da osporeno rešenje po svojoj pravnoj prirodi predstavlja procesno rešenje kojim nije odlučivano o pravima, obavezama ili optužbi protiv podnosioca ustavne žalbe i protiv koga se, u smislu odredaba člana 170. Ustava i člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavna žalba može izjaviti. Ustavni sud je, stoga, ustavnu žalbu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona u Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 1656/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe protiv procesnih akata u krivičnom postupku
- Už 1728/2010: Odbacivanje ustavne žalbe protiv procesnog rešenja o izuzeću i prigovoru na optužnicu
- Už 2053/2009: Odluka Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe protiv rešenja o prigovoru
- Už 3019/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe protiv procesnog rešenja
- Už 881/2018: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku
- Už 136/2011: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe protiv rešenja o odbijanju prigovora
- Už 147/2010: Rešenje Ustavnog suda o nedopuštenosti žalbe protiv rešenja o prigovoru na optužnicu