Odluka Ustavnog suda o pravu na zateznu kamatu na troškove postupka
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući povredu prava na pravično suđenje, jer je drugostepeni sud pogrešno u potpunosti odbio zahtev za zateznu kamatu na dosuđene troškove. Sud pojašnjava da kamata teče od pravnosnažnosti odluke i isteka paricionog roka.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Tijana Šurlan, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović i dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi M. R . iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 27. aprila 2017. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba M. R . i utvrđuje da je stavom 3. izreke rešenja Višeg suda u Beogradu Gž. 9578/13 od 29. januara 2 015. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje , zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se stav 3. izreke rešenja Višeg suda u Beogradu Gž. 9578/13 od 29. januara 2015. godine i određuje da nadležni sud donese novu odluku o žalbi koju je izjavio protivnik predlagača protiv dopunskog rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu R1. 121/11 od 1. aprila 2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. M. R . iz Beograda podneo je Ustavnom sudu, 24. aprila 2015. godine, preko punomoćnika M. K, advokata iz Beograda, ustavnu žalbu protiv akta navedenog u izreci zbog povrede načela zabrane diskriminacije, prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava, zajemčenih odredbama člana 21. stav 2, člana 32. stav 1. i člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Ustavnom žalbom se osporava drugostepeno rešenje u delu kojim je pravnosnažno odbijen zahtev predlagača M. R , ovde podnosioca ustavne žalbe, kojim je tražio da se obaveže protivnik predlagača Republika Srbija da mu na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka od 109.500,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od dana presuđenja pa do isplate, sa obrazloženjem da, budući da Zakonom o parničnom postupku nije propisana obaveza plaćanja kamate, pravo na zakonsku zateznu kamatu nastaje istekom paricionog roka, u kom momentu tuženi pada u docnju.
Suprotno stanovištu drugostepenog suda, podnosiac smatra da mu pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos troškova postupka pripada od donošenja prvostepene odluke, pa u iznetom stavu suda vidi povredu prava na pravično suđenje .
2. Imajući u vidu sadržinu ustavne žalbe i razloge koje podnosilac ističe u prilog tvrdnji o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podseća da je u svojoj Odluci Už-9130/2013 od 19. novembra 2015. godine (videti na: www.ustavni.sud.rs) ocenio da je sa stanovišta zaštite označenog prava prihvatljiv pravni stav Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 4. marta 2014. godine, i to u delu da stranka u parničnom postupku ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđene troškove postupka. Međutim, Ustavni sud je ocenio da pomenuti pravni stav najviše sudske instance - da stranka u parničnom postupku ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos troškova postupka počev od donošenja odluke parničnog suda, nema utemeljenje u propisima kojima je uređen institut dužničke docnje. U pomenutoj Odluci Ustavni sud je istakao da smatra da danom donošenja sudske odluke samo nastaje obaveza dužnika da suprotnoj strani naknadi troškove postupka, a da dužnik pada u docnju tek kada odluka o troškovima postupka postane pravnosnažana (bilo protekom roka za žalbu, bilo donošenjem odluke po žalbi) i kada protekne rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze.
Polazeći od navedenog i razloga datih u obrazloženju Odluke Už-9130/2013 od 19. novembra 2015. godine , Ustavni sud je ocenio da je stavom 3. izreke presude Višeg suda u Beogradu Gž. 6916/12 od 10. aprila 2013. godine, kojim je u celosti odbijen zahtev za plaćanje kamate na dosuđeni iznos troškova povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje , zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava .
3. Na osnovu izloženog i odredaba člana 89. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07 , 99/11 , 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), Ustavni sud je u tački 1. izreke usvojio ustavnu žalbu i utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, a u tački 2. izreke poništio drugostepen o rešenje u osporenom delu i odredio da isti nadležni donese novu odluku o žalbi koju je izjavio protivnik predlagača protiv prvostepenog dopunskog rešenja.
4. S obzirom na to da je utvrđena povreda prava na pravično suđenje i da je u tački 2. izreke naloženo otklanjanje štetnih posledica povrede prava, Ustavni sud nije posebno razmatrao istaknute povred e načela i prava iz člana 21. stav 2. i člana 36. stav 1. Ustava.
5. Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1 . tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.