Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nedostatka ustavnopravnih razloga
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda. Navodi o povredi prava na pravično suđenje i pravno sredstvo nisu potkrepljeni ustavnopravno prihvatljivim razlozima, već se svode na paušalne tvrdnje.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2844/2010
21.09.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Gorana Miloševića iz Gornjeg Dragovlja, opština Gadžin Han, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Gorana Miloševića izjavljena protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev. 432/10 od 11. februara 2010. godine.
O b r a z l ož e nj e
1. Goran Milošević iz Gornjeg Dragovlja, opština Gadžin Han, je 14. juna 2010. godine, preko punomoćnika Žarka Vujovića, advokata iz Niša, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev. 432/10 od 11. februara 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i i prava na pravno sredstvo, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije, kao i odredbama člana 6. stav 1. i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi nadležan jedino da ceni da li je osporenim pojedinačnim aktom ili radnjom povređeno ili uskraćeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda, te se stoga i navodi u ustavnoj žalbi moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine zajemčenog prava ukazuje na njegovu povredu ili uskraćivanje.
Takođe, Ustavni sud konstatuje da se odredbe Evropske konvencije čija se povreda takođe ističe u ustavnoj žalbi sadržinski ne razlikuju od odredaba Ustava kojima se jemči pravo na pravično suđenje i pravo na pravno sredstvo, te i u ovom slučaju postojanje eventualne povrede prava Ustavni sud ceni u odnosu na odgovarajuće odredbe Ustava Republike Srbije.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je presudom Opštinskog suda u Nišu P. 3098/07 od 8. jula 2008. godine odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, kojim je tražio da se obaveže tužena Republika Srbija – Ministarstvo odbrane – Vojna pošta broj 5147 Niš, da mu isplati opredeljene novčane iznose na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah i duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti kao posledice izvršavanja vojne obaveze u ratnoj jedinici na području Kosova i Metohije tokom NATO bombardovanja 1999. godine. Presudom Okružnog suda u Nišu Gž. 3890/08 od 27. oktobra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Osporenom presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev. 432/10 od 11. februara 2010. godine odbijena je kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju osporene revizijske presude je navedeno da je lečenje tužioca i podnošenje tužbe izvršeno po proteku objektivnog roka zastarelosti propisanog članom 376. Zakona o obligacionim odnosima. Takođe, po oceni revizijskog suda, neosnovano se tužilac poziva na privilegovani zastarni rok propisan odredbom člana 377. stav 1. istog zakona, jer ovaj rok teče samo prema učiniocu krivičnog dela kojim je šteta prouzrokovana, a ne i prema državi, odnosno pravnom licu koje za štetu odgovara prema odredbama člana 172. navedenog zakona.
Ustavni sud je iz sadržine ustavne žalbe utvrdio da navodi kojima se obrazlažu tvrdnje o tome da postupajući sudovi nisu bili nezavisni i nepristrasni kada su odlučivali o pravima podnosioca ustavne žalbe, a koji se odnose na „izuzetno jak uticaj“ koji je Okružni sud u Nišu izvršio na Opštinski sud u Nišu i Vrhovni kasacioni sud „u ovom predmetu i drugim predmetima iste vrste“, kao i da je osporena revizijska presuda doneta suprotno načelnom pravnom stavu Vrhovnog suda Srbije, nisu potkrepljeni bilo kakvim dokazima. Sumnje podnosioca ustavne žalbe u nezavisnost i nepristrasnost suda zbog toga što je revizijski sud „svoju odluku doneo za manje od pet meseci iako se za ove odluke čeka više od godinu dana“, Ustavni sud ne može da prihvati kao ustavnopravni razlog za povredu prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, jer ovo ustavno pravo, između ostalog, građanima upravo jemči da sudovi o njihovim pravima i obavezama rasprave i odluče u razumnom roku. Takođe, ustavna žalba ne sadrži ni ustavnopravne razloge u pogledu istaknute povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava, jer osporeni akt očigledno potvrđuje da je podnosilac imao i iskoristio pravo na sudsku zaštitu, pa i pravo na izjavljivanje vanrednog pravnog sredstva o čijoj osnovanosti je odlučivao Vrhovni kasacioni sud. Pravo na delotvorno pravno sredstvo nikako ne znači garanciju da će povodom izjavljenog pravnog sredstva biti doneta odluka u korist lica koje ga je izjavilo.
Imajući u vidu da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge na kojima se zasnivaju navodi o povredi prava zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. stav 2. Ustava, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
4. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 2674/2010: Odbacivanje ustavne žalbe u sporu za naknadu nematerijalne štete
- Už 1672/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nedostatka ustavnopravnih razloga
- Už 1980/2009: Odluka Ustavnog suda o zastarelosti potraživanja naknade nematerijalne štete
- Už 2652/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u sporu za naknadu štete
- Už 1441/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nedostatka ustavnopravnih razloga