Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu protiv presuda redovnih sudova
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, navodeći da ne može preispitivati pravilnost zaključaka redovnih sudova o primeni materijalnog prava. Sud je utvrdio da odluke nisu bile proizvoljne i da pravo na pravično suđenje nije povređeno.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Apro Ištvana iz Ljutova, Donji Tavankut, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 9. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Apro Ištvana izjavljena protiv presude Osnovnog suda u Subotici P. 2860/10 od 30. marta 2010. godine i presude Višeg suda u Subotici Gž. 524/10 od 14. maja 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Apro Ištvan iz Ljutova, Donji Tavankut, je preko punomoćnika, advokata Ahmeta Hodžića iz Novog Sada, podneo Ustavnom sudu 14. juna 2010. godine ustavnu žalbu protiv presude Osnovnog suda u Subotici P. 2860/10 od 30. marta 2010. godine i presude Višeg suda u Subotici Gž. 524/10 od 14. maja 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da su postupajući sudovi propustili da prilikom donošenja osporenih presuda primene član 216. Zakona o obligacionim odnosima. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporene presude.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom postupku, uvidom u ustavnu žalbu i priložene dokaze, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Osnovnog suda u Subotici P. 2860/10 od 30. marta 2010. godine usvojen tužbeni zahtev ''MILENIJUM OSIGURANjE'' a. d. iz Beograda i obavezan tuženi, ovde podnosilac ustavne žalbe, da tužiocu isplati iznos od 14.300,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom opredeljenom u izreci. Presudom Višeg suda u Subotici Gž. 524/10 od 14. maja 2010. godine odbijena je žalba tuženog protiv presude Osnovnog suda u Subotici P. 2860/10 od 30. marta 2010. godine, koja je potvrđena u celini.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se ustavnom žalbom ukazuje, je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Po oceni Ustavnog suda, u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je osporenim presudama podnosiocu ustavne žalbe povređeno ustavno pravo označeno u ustavnoj žalbi.
Uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, Ustavni sud je utvrdio da su navodi podnosioca ustavne žalbe koji se odnose na to da postupajući sudovi nisu primenili član 216. Zakona o obligacionim odnosima prilikom donošenja osporenih presuda već detaljno cenjeni i obrazloženi u drugostepenoj presudi. Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve razloge.
S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da izneti navodi ne predstavljaju ustavnopravne razloge na kojima se mogu zasnivati tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje podnosioca ustavne žalbe. Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
5. Na osnovu navedenog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 3539/2010: Odbacivanje ustavne žalbe protiv rešenja o ispravci očigledne omaške u presudi
- Už 2296/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u parničnom postupku
- Už 2297/2010: Odbacivanje ustavne žalbe kao neosnovane zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga
- Už 5039/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju žalbe u izvršnom postupku
- Už 62/2008: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog instancione prirode
- Už 2295/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanosti
- Už 2673/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neosnovane ustavne žalbe u sporu za naknadu štete