Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u prekršajnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Višeg prekršajnog suda. Podnosilac u žalbi osporava činjenično stanje i primenu prava od strane redovnog suda, što samo po sebi ne predstavlja ustavnopravni razlog za usvajanje žalbe.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Aleksandra Milovanovića iz Sokobanje, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 9. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Aleksandra Milovanovića izjavljena protiv presude Višeg prekršajnog suda u Beogradu – Odeljenje u Nišu II-206 Prž. 3523/10 2860/10 od 8. aprila 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Aleksandar Milovanović iz Sokobanje je, preko punomoćnika, advokata Saše Miletića iz Sokobanje, podneo Ustavnom sudu 14. juna 2010. godine ustavnu žalbu protiv presude Višeg prekršajnog suda u Beogradu – Odeljenje u Nišu II-206 Prž. 3523/10 2860/10 od 8. aprila 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da nije bio dužan da proverava dokumentaciju koju je pribavio uz kupljeno motorno vozilo, a na osnovu koje je isto ocarinio, te da iz tog razloga nije ni mogao biti odgovoran za prekršaj podnošenja neverodostojnih dokumenata. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporenu presudu.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom postupku, uvidom u ustavnu žalbu i priložene dokaze, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Višeg prekršajnog suda u Beogradu – Odeljenje u Nišu II-206 Prž. 3523/10 2860/10 od 8. aprila 2010. godine odbijena žalba okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, i potvrđeno rešenje Komisije za prekršaje Carinarnice Niš 02/3 broj P-1199/09 od 9. decembra 2009. godine. U obrazloženju presude se navodi da je okrivljeni bio dužan da proveri verodostojnost prateće dokumentacije koju je priložio prilikom carinjenja motornog vozila, te da sam snosi odgovornost za propust koji je učinio. Potvrđenim rešenjem Komisije za prekršaje Carinarnice Niš 02/3 broj P-1199/09 od 9. decembra 2009. godine okrivljeni je oglašen odgovornim što je podneo neverodostojan dokument koji je u vezi sa carinskim postupkom ili ga je koristio u transakcijama u vezi sa poslovima carine (čl. 89, 95. i 105. Carinskog zakona), i to tako što je 14. maja 2009. godine, u postupku carinjenja putničkog motornog vozila marke ''MAZDA 121'', podneo falsifikovanu crnogorsku saobraćajnu dozvolu i neverodostojno punomoćje, čime je počinio prekršaj iz člana 341. stav 1. tačka 1) Carinskog zakona. Za navedeni prekršaj okrivljeni je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 70.000,00 dinara i oduzimanjem robe koja je predmet prekršaja.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava na čiju povredu se ustavnom žalbom ukazuje, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Po oceni Ustavnog suda, u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je osporenom presudom podnosiocu ustavne žalbe povređeno ustavno pravo označeno u ustavnoj žalbi.
Uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, Ustavni sud je utvrdio da su navodi podnosioca ustavne žalbe da nije imao saznanja da su dokumenta koja je priložio za carinjenje motornog vozila falsifikovana, te da iz tog razloga ne može biti odgovoran za prekršaj za koji je osuđen, već detaljno cenjeni i obrazloženi u osporenom rešenju. Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova i drugih državnih organa, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje donosioca u osporenoj odluci bilo očigledno proizvoljno, odnosno da postupak nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve razloge.
S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da izneti navodi ne predstavljaju ustavnopravne razloge na kojima se mogu zasnivati tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje podnosioca ustavne žalbe. Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
5. Na osnovu navedenog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić