Odbacivanje ustavne žalbe zbog neosnovanosti navoda o povredi prava na pravično suđenje
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja Vrhovnog suda Srbije. Navodi podnosioca o pogrešnoj primeni prava i činjeničnog stanja u nižestepenim odlukama ne predstavljaju ustavnopravne razloge koji ukazuju na povredu prava na pravično suđenje, dok je revizija pravilno odbačena kao nedozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2851/2010
02.12.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Nade Glišić iz Pančeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 2. decembar 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Nade Glišić izjavljena protiv rešenja Vrhovnog suda Srbije Rev. II 1630/09 od 2. decembra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Advokat Branko Butulen iz Beograda je, u ime Nade Glišić iz Pančeva, 14. juna 2010. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja navedenog u izreci, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da revizija u konkretnom slučaju nije bila dozvoljena, ali da nije imao izbora, jer su se nižestepeni sudovi oglušili o njegov predlog za oslobađenje od plaćanja sudskih taksi. Dalje navodi da su odluke prvostepenih i drugostepenih sudova pogrešene, jer su zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primeni materijalnog prava i bitnim povredama odredaba parničnog postupka.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. istog Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, uvidom u ustavnu žalbu i priložene dokaze, Ustavni sud je utvrdio da je rešenjem Okružnog suda u Beogradu GŽ. 3141/09 od 1. jula 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba tužilje, ovde podnositeljke utavne žalbe i potvrđeno rešenje Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 1928/07 od 24. aprila 2009. godine, kojim je odbijen kao neosnovan predlog tužilje za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi.
Osporenim rešenjem Vrhovnog suda Srbije Rev. II 1630/09 od 2. decembra 2009. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv drugostepenog rešenja Okružnog suda u Beogradu, jer je izjavljena protiv odluke protiv koje se ne može podneti.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Navod podnosioca ustavne žalbe da, iako svestan nedozvoljenosti revizije, nije imao izbora, jer su se nižestepeni sudovi oglušili o njegov predlog za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi, ne može se smatrati ustavnopravnim razlogom koji bi ukazivao da je osporenim rešenjem moglo doći do povrede navedenog Ustavom zajemčenog prava.
Ostali navodi podnosioca se odnose na rešenje Okružnog suda u Beogradu GŽ. 3141/09 od 1. jula 2010. godine i rešenje Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 1928/07 od 24. aprila 2009. godine, koja podnosilac nije osporavao, a sve i da ih je osporio ustavna žalba bi u odnosu na njih bila neblagovremena, jer je podneta nakon isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je našao da nisu ispunjene Ustavom i Zakonom o Ustavnom sudu utvrđene pretpostavke za postupanje po predmetnoj ustavnoj žalbi, te je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu.
5. Na osnovu iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 2883/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe Ratka Ristića
- Už 2355/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neispunjenosti procesnih pretpostavki
- Už 1188/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nedopuštenosti i neblagovremenosti
- Už 2830/2010: Odbijanje ustavne žalbe zbog pravilne primene procesnih pravila o dozvoljenosti revizije
- Už 4010/2010: Ustavni sud: Odbačena ustavna žalba zbog neblagovremenog podnošenja
- Už 3958/2010: Odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti
- Už 3278/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neblagovremene i nedopuštene