Odluka Ustavnog suda o određivanju pritvora licu na izdržavanju kazne
Kratak pregled
Ustavni sud odbija ustavnu žalbu podnetu zbog određivanja pritvora licu koje se već nalazi na izdržavanju kazne zatvora. Sud je zaključio da izdržavanje kazne ne isključuje mogućnost određivanja pritvora ako je to neophodno za vođenje novog krivičnog postupka.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2864/2011
27.10.2011.
Beograd
Ustavni sud, u sastavu: zamenik predsednika dr Marija Draškić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milana Zarubice iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 27. oktobra 2011. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Milana Zarubice izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje Kv.Po1. 260/11 od 27. maja 2011. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Milan Zarubica iz Beograda podneo je Ustavnom sudu 28. juna 2011. godine, preko punomoćnika Milana Zindovića, advokata iz Beograda, ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje Kv.Po1. 260/11 od 27. maja 2011. godine, zbog povrede prava iz člana 30. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi da se pred Višim sudom u Beogradu-Posebno odeljenje protiv podnosioca ustavne žalbe pred vodi istražni postupak zbog krivičnog dela udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 5 u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakonika u sticaju sa krivičnim delom neovlašćene proizvodnje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 4. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika. Prema podnosiocu ustavne žalbe je određen pritvor rešenjem istražnog sudije Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje Ki.Po1. 24/11 od 13. maja 2011. godine, na osnovu odredaba člana 142. stav 2. tač. 2), 3) i 5) Zakonika o krivičnom postupku. Protiv rešenja o određivanju pritvora branilac podnosioca ustavne žalbe je izjavio žalbu, koja je odbijena kao neosnovana osporenim rešenjem Višeg suda u Beogradu Kv.Po1. 260/11 od 27. maja 2011. godine. Podnosilac ustavne žalbe smatra da, budući da se već nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno popravnom zavodu Sremska Mitrovica po presudi Okružnog suda u Beogradu KP. 10/03 od 2. februara 2006. godine u trajanju od 11 godina, nisu ispunjeni uslovi da se prema njemu odredi pritvor. Smatra da, imajući u vidu da se u vreme donošenja rešenja o određivanju pritvora nalazio na izdržavanju kazne zatvora, ima tretman osuđenika, pa samim tim mu nije ni mogao biti pritvor određen, jer pritvaranje nije neophodno radi vođenja krivičnog postupka. Dodaje da je, u smislu člana 116. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, postojala mogućnost da bude premešten iz Kazneno popravnog zavoda u Sremskoj Mitrovici u Okružni zatvor u Beogradu na dalje izdržavanje kazne, te da se na taj način obezbedi njegovo prisustvo u istražnom postupku koji se protiv njega vodi. Iz svega navedenog zaključuje da mu je povređeno Ustavom zajemčeno pravo iz člana 30. stav 1, prema kome lice za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo može biti pritvoreno samo na osnovu odluke suda, ako je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka. Predloženo je da se ustavna žalba usvoji i utvrdi povreda navedenog prava, kao i da se poništi osporeno rešenje i predmet vrati Višem sudu u Beogradu na ponovno odlučivanje.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice od značaja za odlučivanje:
U vreme podnošenja ustavne žalbe pred Višim sudom u Beogradu-Posebno odeljenje vođen je istražni postupak u predmetu Ki.Po1. 24/11 protiv Milana Zarubice, ovde podnosioca ustavne žalbe, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 5. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakonika u sticaju sa krivičnim delom neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 4. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika.
Rešenjem istražnog sudije Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje Ki.Po1. 24/11 od 13. maja 2011. godine prema podnosiocu ustavne žalbe i još pet lica je određen pritvor, na osnovu odredaba člana 142. stav 2. tač. 2), 3) i 5) Zakonika o krivičnom postupku (u daljem tekstu: ZKP). Obrazlažući svoju odluku, istražni sudija je, pored ostalog, naveo da postoji osnovana sumnja da su podnosilac ustavne žalbe i ostali okrivljeni u kritičnom periodu stupali u kontakt sa svedocima M.K. i S.G. koji još uvek nisu saslušani, te da: „postoji osnovana sumnja da su okrivljeni u relativno kratkom periodu, od početka 2010. godine, pa do 10. maja 2011. godine, preduzeli veći broj radnji izvršenja predmetnih krivičnih dela proizvodeći i potom proturajući opojnu drogu amfetamin, što ukazuje na njihovu upornost u vršenju ovog krivičnog dela; da je istražni sudija uzeo u obzir i činjenicu da postoji osnovana sumnja da je aktivnost ove kriminalne grupe prekinuta akcijom policije, što ukazuje na to da su okrivljeni imali plan da se i ubuduće bave vršenjem predmetnih krivičnih dela, te da su okrivljeni Milan Zarubica, S.G. i M.Ž. osuđivana lica, kako je to i navedeno u izreci rešenja, pri čemu su okrivljeni Milan Zarubica i M.Ž. suđivani za istovrsno krivično delo“, koje činjenice, po mišljenju istražnog sudije, predstavljaju osobite okolnosti koje ukazuju na to da bi okrivljeni mogli ponoviti krivično delo. Konačno, navedeno je da „imajući u vidu visinu zaprećene kazne za krivično delo neovlašćene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 246. stav 4. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika – zatvor od 10 godina, te da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni Milan Zarubica predmetna krivična dela vršio za vreme izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 11 godina, na koju je osuđen zbog izvršenja istovrsnog krivičnog dela, i to zbog proizvodnje sintetičke droge u istoj laboratoriji, i to na način da je koristio vreme koje je van Kazneno popravnog zavoda Sremska Mitrovica koristio kod kuće, na vikendima, za ponovno organizovanje kriminalne grupe za proizvodnju i proturanje sintetičke droge, te da su okrivljeni Milan Zarubica i G.L. lekari, a da postoji osnovana sumnja da su znanja i veštine koja su sticali za potrebe lečenja bolesnih lica zloupotrebili za proizvodnju sintetičke droge amfetamin koja je veoma štetna po ljudski organizam, te da postoji osnovana sumnja da su korišćene privredne strukture, i to privredno društvo „V-H“ u većinskom vlasništvu upravo okrivljenog G.L, ove okolnosti predstavljaju posebno teške okolnosti navedenog krivičnog dela koje ukazuju na to da je opravdano da se prema njima odredi pritvor i po navedenom zakonskom osnovu“. Imajući u vidu da postoji osnovana sumnja da su okrivljeni izvršili predmetna krivična dela, da na strani okrivljenih iz gore navedenih razloga postoje uslovi za određivanje pritvora na osnovu odredbe člana 142. stav 1. ZKP, istražni sudija je, u cilju nesmetanog vođenja krivičnog postupka, odredio meru pritvora.
Protiv navedenog rešenja branilac podnosioca ustavne žalbe je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona. U žalbi je, pored ostalog, naveo da nisu ispunjeni zakonski uslovi da se podnosiocu ustavne žalbe odredi pritvor budući da on ima status osuđenog lica i da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno popravnom zavodu Sremska Mitrovica.
Viši sud u Beogradu-Posebno odeljenje je osporenim rešenjem Kv.Po1. 260/11 od 27. maja 2011. godine odbio kao neosnovanu izjavljenu žalbu branioca podnosioca ustavne žalbe. U obrazloženju osporenog rešenja, Viši sud u Beogradu-Posebno odeljenje je posebno cenio žalbene navode branioca podnosioca ustavne žalbe da nisu ispunjeni uslovi da se prema Milanu Zarubici odredi pritvor i ocenio ih neosnovanim, jer „kazna zatvora ne predstavlja meru kojom se obezbeđuje nesmetano vođenje krivičnog postupka, već to obezbeđuje pritvor, tim pre što postoji osnovana sumnja da je okrivljeni Milan Zarubica upravo za vreme izdržavanja kazne zatvora vršio predmetna krivična dela“.
Podnosilac ustavne žalbe se u vreme donošenja rešenja o određivanju pritvora nalazio u Kaneno popravnom zavodu u Sremskoj Mitrovici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 11 godina, po pravnosnažnoj presudi Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenje KP. 10/03 od 2. februara 2006. godine i, prema dokazima priloženim uz ustavnu žalbu, iamo je pravo da vikende provodi van Zavoda, kod kuće.
4. Odredbom člana 30. stav 1. Ustava, na čiju povredu se poziva u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da lice za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo može biti pritvoreno samo na osnovu odluke suda, ako je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka.
Odredbama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 46/06, 49/07, 122/08, 20/09, 72/20 i 76/10) propisano je: da se pritvor može odrediti samo odlukom suda pod uslovima propisanim u ovom zakoniku, ako je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka i ako se ista svrha ne može ostvariti drugom merom (član 141. stav 1.); da se pritvor se može odrediti protiv lica za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo ako: postoje okolnosti koje ukazuju da će uništiti, sakriti, izmeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog dela ili ako osobite okolnosti ukazuju da će ometati postupak uticanjem na svedoke, veštake, saučesnike ili prikrivače; osobite okolnosti ukazuju da će ponoviti krivično delo, ili dovršiti pokušano krivično delo, ili da će učiniti krivično delo kojim preti; je za krivično delo koje mu se stavlja na teret propisana kazna zatvora preko deset godina, odnosno preko pet godina za krivično delo sa elementom nasilja i ako je to opravdano zbog posebno teških okolnosti krivičnog dela (član 142. stav 1. tač.2), 3) i 5)).
5. Donoseći odluku u ovom ustavnosudskom predmetu, Ustavni sud, kao i u svojim ranijim odlukama (videti, pored ostalih, Odluku Už-314/2007 od 23. aprila 2009. godine) naglašava da je, sa aspekta zaštite ljudskih prava, pravo na slobodu jedno od osnovnih ljudskih prava zajemčenih Ustavom i da pritvor predstavlja posebno osetljivu meru njegovog ograničenja. Polazeći od sadržine odredaba člana 27. stav 1. i člana 30. stav 1. Ustava, kojima se garantuje pravo na slobodu i bezbednost i prava lica kojima je određen pritvor, Ustavni sud ističe da navedene ustavne odredbe upućuju da je lišenje slobode dopušteno samo iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom.
Odredbom člana 30. stav 1. Ustava utvrđeno je u kom slučaju i na koji način neko lice može biti pritvoreno. Ustavom utvrđeni uslovi su da u odnosu na lice koje se pritvara postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo i da je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka, a jedini Ustavom dopušteni način pritvaranja je da je ono izvršeno na osnovu odluke suda. Dakle, sud može da odredi pritvor isključivo ako postoji osnovana sumnja da je neko lice izvršilo krivično delo i ako je ta mera neophodna radi vođenja krivičnog postupka.
U konkretnom slučaju, istražni sudija Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje je, nakon prijema zahteva za sprovođenje istrage Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i saslušanja podnosioca ustavne žalbe, ocenio da postoji osnovana sumnja da je podnosilac izvršio krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela, u sticaju sa krivičnim delom neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, te je 13. maja 2011. godine doneo rešenje o sprovođenju istrage Ki.Po1. 24/11. Takođe, istražni sudija je ocenio da je radi vođenja krivičnog postupka neophodno prema podnosiocu ustavne žalbe odrediti pritvor iz razloga previđnih odredbama člana 142. stav 1. tač. 2), 3) i 5) ZKP, odnosno zbog postojanja osobitih okolnosti koje ukazuju da će ometati postupak uticanjem na svedoke, zbog postojanja osobitih okolnosti koje ukazuju da će ponoviti krivično delo i zbog težine krivičnog dela (kumulativno: visina zaprećene kazne za krivično delo koje mu se stavlja na teret i zbog posebno teških okolnosti krivičnog dela). Istražni sudija je potom doneo rešenje o određivanju pritvora Ki.Po1. 24/11 od 13. maja 2011. godine (potvrđeno osporenim rešenjem Višeg suda u Beogradu Kv.Po1. 260/11 od 27. maja 2011. godine), u kome je naveo zašto je pritvaranje podnosioca ustavne žalbe bilo neophodno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka, koji razlozi su detaljno obrazloženi.
Ustavni sud je iz navedenog utvrdio da je podnosilac ustavne žalbe pritvoren na osnovu odluke suda (pravnosnažnog rešenja o određivanju pritvora Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje Ki.Po1. 24/11 od 13. maja 2011. godine), zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela, u sticaju sa krivičnim delom neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga (rešenje o sprovođenju istrage Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje Ki.Po1. 24/11 od 13. maja 2011. godine), uz navođenje razloga predviđenih zakonom (član 142. stav 1. tač. 2), 3) i 5) ZKP) koji pritvaranje podnosioca čine neophodnim radi vođenja krivičnog postupka.
Sledom iznetog, Ustavni sud je ocenio da je podnosilac ustavne žalbe pritvoren u skladu sa Ustavom utvrđenim garancijama predviđenim odredbom člana 30. stav 1. Ustava.
Navod podnosioca ustavne žalbe da prema njemu nije mogao biti određen pritvor, budući da pritvaranje nije neophodno radi vođenja krivičnog postupka, jer se nalazio na izdržavanju kazne zatvora i imao je tretman osuđenog lica, Ustavni sud je ocenio neosnovanim. Naime, u obrazloženju osporenog rešenja Kv.Po1. 260/11 od 27. maja 2011. godine Viši sud u Beogradu-Posebno odeljenje je, ocenjujući žalbene navode branioca ustavne žalbe, pored ostalog, naveo „da kazna zatvora ne predstavlja meru kojom se obezbeđuje nesmetano vođenje krivičnog postupka, već to obezbeđuje pritvor, tim pre što postoji osnovana sumnja da je okrivljeni Milan Zarubica upravo za vreme izdržavanja kazne zatvora vršio predmetna krivična dela“. Ustavni sud nalazi da se obrazloženje osporenog rešenja temelji na ustavnopravno prihvatljivim razlozima. Iz odredaba Ustava sledi da se mera pritvora, po pravilu, određuje licu koje se nalazi na slobodi, a koje je, radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka, neophodno lišiti slobode. Međutim, po oceni Suda, Ustav a ni Zakonik o krivičnom postupku ne isključuju mogućnost da se pritvor odredi i licu koje se nalazi na izdržavanju kazne zatvora. Saglasno zakonu kojim se uređuje postupak izvršenja krivičnih sankcija i podzakonskim propisima donetim za sprovođenje tog zakona, režim u kome se nalazi lice koje je na izdržavanju kazne zatvora i pritvoreno lice razlikuje se pre svega u pogledu mogućnosti kontakta sa trećim licima i čak mogućnosti privremenog i ograničenog napuštanja ustanove u kojoj se izdržava kazna zatvora (na primer, slobodni vikend i dr.). Činjenica da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je podnosilac ustavne žalbe upravo za vreme vikenda dok se nalazio na izdržavanju kazne ponovio krivično delo za koje je pravnosnažno osuđen na višegodišnju kaznu zatvora, po nalaženju Ustavnog suda, čini nesporno ustavnopravno prihvatljivom ocenu nadležnog suda da je, iz razloga navedenih u osporenom rešenju, određivanje pritvora prema podnosiocu ustavne žalbe bila neophodna mera za nesmetano vođenje krivičnog postupka. Naime, Ustavni sud nalazi, a polazeći od gore navedenog, da je pritvor prema podnosiocu ustavne žalbe određen u Ustavom i zakonom propisanom postupku, primenom odredaba važećih procesnih i materijalnih zakona, nakon što je nadležni sud utvrdio da postoje razlozi za određivanje istog koje je detaljno obrazložio. Stoga je Ustavni sud ocenio da se određivanje pritvora prema podnosiocu ustavne žalbe ne može pripisati proizvoljnom postupanju suda i da se osporeno rešenje Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje zasniva na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju procesnog prava, te da je nadležni sud postupao u skladu sa ZKP kada je, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, utvrdio da postoje uslovi za određivanje pritvora prema podnosiocu ustavne žalbe po označenim zakonskim osnovama. Sud je argumentovano obrazložio zašto činjenica da se podnosilac ustavne žalbe nalazi na izdržavanju kazne zatvora, u konkretnom slučaju, ne predstavlja zakonsku smetnju da prema njemu odredi pritvor, kao i zašto je protiv podnosioca neophodno određivanje pritvora.
Imajući u vidu sve do sada navedeno, Ustavni sud je ocenio da nisu osnovani navodi iz ustavne žalbe da je podnosiocu povređeno pravo zajemčeno odredbom člana 30. stav 1. Ustava.
S obzirom da nije utvrdio povredu prava podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), odbio ustavnu žalbu kao neosnovanu.
Kako je Sud odlučio odbijanjem ustavne žalbe, to je predlog podnosioca ustavne žalbe za poništaj osporenog rešenja bespredmetan.
6. Na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je odlučio kao u izreci.
ZAMENIK PREDSEDNIKA
USTAVNOG SUDA
dr Marija Draškić
Slični dokumenti
- Už 5461/2011: Povreda prava na odluku o žalbi na pritvor u roku
- Už 1044/2011: Odbijanje ustavne žalbe protiv rešenja o produženju pritvora
- Už 3641/2010: Usvajanje ustavne žalbe zbog očigledne greške suda u primeni prava
- Už 2925/2011: Odluka Ustavnog suda o ustavnoj žalbi protiv rešenja o produženju pritvora
- Už 3519/2011: Ustavni sud o trajanju pritvora nakon vraćanja optužnice na dopunu istrage