Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe oštećenog kao tužioca
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu oštećenog kao tužioca, izjavljenu protiv rešenja kojim je odbijen njegov predlog za preduzimanje istražnih radnji. Sud je zauzeo stav da oštećeni nema Ustavom garantovano pravo da se protiv trećeg lica vodi krivični postupak.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Branka Zečevića iz Sevojna, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 9. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Branka Zečevića izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Užicu Ki. 210/10 - Kv. 99/10 od 13. maja 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Branko Zečević iz Sevojna je, preko punomoćnika Dragane Obrenović iz Užica, podneo Ustavnom sudu 14. juna 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinskog suda u Užicu Ki. 210/10 - Kv. 99/10 od 13. maja 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe tvrdi da su postupajuće sudije ''iskazale zabrinjavajući stepen pristrasnosti'' prilikom donošenja osporenog rešenja. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporeno rešenje.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da je osporenim pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj su poverena javna ovlašćenja odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, jer su samo takav akt ili radnja podobni da povrede njegova Ustavom zajemčena prava i slobode.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku izvršio uvid u osporeni akt i ustavnu žalbu i utvrdio da je osporenim rešenjem Opštinskog suda u Užicu Ki. 210/10 - Kv. 99/10 od 13. maja 2010. godine usvojeno protivljenje istražnog sudije izraženo povodom predloga punomoćnika oštećenog kao tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, za preduzimanje istražnih radnji od 6. oktobra 2008. godine. U obrazloženju osporenog rešenja stoji da je punomoćnik oštećenog kao tužioca podneo zahtev za sprovođenje istrage protiv osumnjičenog S. N, zbog krivičnog dela davanje lažnog iskaza iz člana 335. stav 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09 i 111/09).
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se u ustavnoj žalbi ukazuje, propisano je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Postupajući po ustavnoj žalbi Ustavni sud je konstatovao da se u krivičnom postupku odlučuje o osnovanosti sumnje koja je bila razlog da se protiv nekog lica pokrene krivični postupak i o optužbama koje se nekom licu stavljaju na teret. Stoga se u krivičnom postupku, prema stavu Ustavnog suda, Ustavom zajemčeno pravo na pravično suđenje, pre svega, garantuje okrivljenom, odnosno optuženom licu. Odredbom člana 1. stav 1. Krivičnog zakonika utvrđena su pravila sa ciljem da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog dela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje predviđa krivični zakon i na osnovu zakonito sprovedenog postupka.
Ustavni sud ocenjuje da iz navedenog sledi da oštećeni kao tužilac i privatni tužilac, a ni sam javni tužilac kada krivično gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, nemaju ni zakonom, niti Ustavom zajemčeno pravo da će se protiv trećeg lica voditi krivični postupak ili da će lice koje je okrivljeno biti i osuđeno, odnosno da će mu biti izrečena određena krivična sankcija. Stoga se oštećeni kao tužilac u ustavnoj žalbi ne može pozivati na to da mu je sudskom odlukom kojom je usvojeno protivljenje istražnog sudije izraženo povodom njegovog predloga za preduzimanje istražnih radnji povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Ovakav pravni stav Ustavni sud je već zauzeo u Rešenju Už-297/2007 od 22. decembra 2009. godine. Takođe, isti stav je zauzeo i Evropski sud za ljudska prava u presudi donetoj u predmetu Krzak protiv Poljske, broj 51515/99 st. 23. i 24, od 6. aprila 2004. godine, kada je ocenio da Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ne garantuje pravo da će se protiv trećeg lica pokrenuti krivični postupak, niti da će to lice biti osuđeno, te je odbacio žalbu zbog povrede prava na pravično suđenje, jer je ocenio da je ratione materiae inkompatibilna sa odredbama Konvencije.
Kako podnosilac ustavne žalbe nije naveo ustavnopravne razloge za povredu prava za pravično suđenje, već je samo istakao svoj interes da lice protiv koga je želeo da vodi krivični postupak bude osuđeno, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba nedopuštena.
Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 1852/2010: Nedopuštenost ustavne žalbe oštećenog kao tužioca u krivičnom postupku
- Už 3387/2010: Nedopuštenost ustavne žalbe oštećenog zbog nedonošenja rešenja o sprovođenju istrage
- Už 2661/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe oštećenog kao tužioca
- Už 2335/2010: Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu oštećenog kao tužioca u krivičnom postupku
- Už 3274/2010: Odbacivanje ustavne žalbe oštećenog kao tužioca u krivičnom postupku
- Už 2259/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe oštećenog kao tužioca
- Už 1785/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe privatnog tužioca