Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe Ratka Ristića

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje kao neblagovremenu ustavnu žalbu Ratka Ristića. Žalba je podneta po isteku roka od 30 dana od dana dostavljanja drugostepene presude, jer se odbačena revizija ne uzima u obzir prilikom računanja roka.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Ratka Ristića iz Batočine, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici 9. septembra 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Ratka Ristića izjavljena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 1559/09 od 13. maja 2009. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Ratko Ristić iz Batočine, preko punomoćnika Tatjane Savić Spasić, advokata iz Beograda, podneo je Ustavnom sudu 16. juna 2010. godine ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 1559/09 od 13. maja 2009. godine, zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, kao i prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava i prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava.

2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07)) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava, dok je u stavu 2. navedenog člana propisano da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Odredba člana 84. stav 1. istog zakona propisuje da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.

3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je po tužbi tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, vođen parnični postupak pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu P. 9653/07, koji je pravnosnažno okončan osporenom presudom Okružnog suda u Beogradu Gž. 1559/09 od 13. maja 2009. godine.

Odlučujući o reviziji tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, Vrhovni kasacioni sud je rešenjem Rev. 2174/10 od 24. februara 2010. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju i potvrdio drugostepenu presudu.

4. Prema pravnom stavu Ustavnog suda, donošenjem odluke po reviziji smatraće se da su u parničnom postupku iscrpljena pravna sredstva pre podnošenja ustavne žalbe, ali samo kada je izjavljivanje ovog vanrednog pravnog sredstva prema Zakonu o parničnom postupku dozvoljeno i kada je izjavljeno na način propisan tim zakonom. U suprotnom će se smatrati da su pravna sredstva iscrpljena izjavljivanjem žalbe protiv prvostepene sudske odluke, te će se blagovremenost ustavne žalbe ceniti u odnosu na dan dostavljanja odluke suda donete po žalbi.

Polazeći od navedenog pravnog stava, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju revizija koju je izjavio podnosilac ustavne žalbe odbačena kao nedozvoljena, Ustavni sud je ocenio da se propisani rok za izjavljivanje ustavne žalbe računa od dana dostavljanja osporene presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 1559/09 od 13. maja 2009. godine punomoćniku podnosioca ustavne žalbe, a ne od dana kada je primio rešenje po vanrednom pravnom sredstvu.

Punomoćnik podnosioca ustavne žalbe u parničnom postupku je osporenu drugostepenu presudu primio 11. septembra 2009. godine, što nesumnjivo proističe iz priloženih dokaza, a ustavna žalba izjavljena je 16. juna 2010. godine, dakle po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) navedenog Zakona.

Ustavni sud ističe da na drugačije rešenje u ovom predmetu ne utiče ni činjenica da se ustavnom žalbom ukazuje na povredu prava na suđenje u razumnom roku. Ovo iz razloga što Zakon o Ustavnom sudu dopušta mogućnost da se ustavna žalba zbog povrede navedenog prava izjavi i pre nego što su iskorišćena sva pravna sredstva, dakle, dok postupak čije se trajanje osporava još nije okončan, ali kada je, kao u konkretnom slučaju, ustavna žalba izjavljena nakon što su iskorišćena sva pravna sredstva, onda se blagovremenost ustavne žalbe ceni u odnosu na dan prijema osporenog pojedinačnog akta, odnosno na isti način kao kada se u ustavnoj žalbi ističe povreda bilo kog drugog Ustavom zajemčenog prava.

5. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.