Povreda prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji je trajao preko pet godina. Iako je podnositeljka doprinela odugovlačenju, sud konstatuje i neefikasnost izvršnog suda i dosuđuje naknadu nematerijalne štete.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, Milan Stanić, dr Goran P. Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i dr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Branislave Adžić iz Rače, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa član om 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 14. aprila 2016. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Branislave Adžić i utvrđuje da je povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači I. 2757/11 (I. 8800/10), dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Odbacuje se zahtev podnositeljke ustavne žalbe za naknadu materijalne štete.
O b r a z l o ž e nj e
1. Branislava Adžić iz Rače podnela je Ustavnom sudu, 14. januara 2013. godine, preko punomoćnika Dragana Veličkovića, advokata iz Velike Plane, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Kragujevcu u predmetu I. 2757/11 (I. 8800/10) i protiv rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu Ipv (I). 673/12 od 5. novembra 2012. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.
Podnositeljka je u ustavnoj žalbi, između ostalog, navela: da je 5. oktobra 2007. godine podnela predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave Opštinskom sudu u Rači; da je u postupku izvršenja delimično naplatila svoje potraživanje 15. aprila 2008. godine u iznosu od 100.000,00 dinara i da od tada pa do donošenja osporenog rešenja u izvršnom postupku nije naplatila preostalo potraživanje; da se izvršni postupak u predmetu I. 8800/10 vodio prema izvršnom dužniku Draganu Miladinoviću iz Sepaca kao zakonskom nasledniku prvobitno označenog izvršnog dužnika Radiše Miladinovića iz Sepaca, dok je prema drugom izvršnom dužniku Dragoljubu Kostiću iz Sepaca vođen postupak u predmetu I. 2757/11; da je izvršni sud oba postupka obustavio, jer izvršni poverilac nije uplatio predujam troškova vešačenja radi procene vrednosti nepokretnosti izvršnih dužnika; da punomoćniku podnositeljke nikada nisu dostavljeni nalozi za uplatu predujma troškova veštačenja u predmetu I. 8800/10, već da su isti dostavljeni u predmetu I. 2757/11, te da u konkretnom slučaju nije bilo zakonskih razloga za obustavu postupka izvršenja u predmetu I. 8800/10, jer se radilo o dva predmeta pred istim sudom; da namera suda nije bila sprovođenje izvršenja radi naplate potraživanja, već formalno okončanje izvršnog postupka. Predložila je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, a opredelila je i zahtev za naknadu matrijalne i nematerijalne štete.
2. Ustavni sud je, iz sadržine ustavne žalbe i na osnovu uvida u priložene dokaze , spise predmeta Osnovnog suda u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači I. 2757/11 i spise predmeta Osnovnog suda u Aranđelovcu – Sudska jedinica u Topoli I. 195/13, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Izvršni poverilac, ovde podnositeljka ustavne žalbe, podnela je 5. oktobra 2007. godine Opštinskom sudu u Rači predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave - presude Opštinskog suda u Rači P. 140/06 od 21. marta 2007. godine i presude Okružnog suda u Kragujevcu Gž. 1130/07 od 15. avgusta 2007. godine, protiv izvršnih dužnika Radiše Miladinovića i Dragoljuba Kostića, oboj ice iz Sepaca, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 470.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog i izvršnog postupka , i to popisom, procenom i p rodajom pokretnih i nepokretnih stvari izvršnih dužnika.
Opštinski sud u Rači doneo je rešenje o izvršenju I. 252/07 od 5. oktobra 2007. godine.
Odlučujući o žalbi jednog od izvršnih dužnika, Okružni sud u Kragujevcu je rešenjem Gž. 2132/07 od 26. oktobra 2007. godine istu odbio kao neo snovanu i potvrdio rešenje o izvršenju Opštinskog suda u Rači I. 252/07 od 5. oktobra 2007. godine.
Izvršni sud je preduzeo radnj u popisa pokretnih stvari izvršnih dužnika od strane sudskog izvršitelja 20. novembra 2007. godine, nakon čega je određena i prodaja za 27. novembar 2007. godine, koja je bila neuspešna, jer nije bilo zainteresovanih kupaca.
Na drugom ročištu za javnu prodaju od 14. marta 2008. godine popisani automobil marke „Zastava Koral“ dosuđen je ponuđaču, te je izvršni poverilac delimično namiren u iznosu od 100.000,00 dinara, što je konstatovano rešenjem od 17. marta 2008. godine.
Izvršni sud je 17. aprila 2008. godine ponovo izvršio popis pokretnih stvari izvršnih dužnika, koje su nakon dve neuspele javne prodaje , rešenjem Osnovnog suda u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači I. 36/10 od 20. septembra 2010. godine dosuđene izvršnom poveriocu.
Rešenjem Osnovnog suda u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači I. 36/10 od 22. novembra 2010. godine prekinut je postupak izvršenja zbog smrti izvršnog dužnika Radiše Miladinovića.
Izvršni poverilac je 3. decembra 2010. godine podneo predlog za promenu sredstva izvršenja, označavajući dosadašnje izvršne dužnike, ali je predložio da se izvršenje sprovede na nepokretnostima izvršnog dužnika Dragoljuba Kostića , a podneskom od 20. januara 2011. godine predložio je nastavak izvršnog postupka prema Draganu Miladinoviću - zakonskom nasledniku Radiše Miladinovića i Dragoljubu Kostiću i promenu načina izvršenja, s tim što je predložio da se izvršenje sprovede na nepokretnostima Dragana Miladinovića.
Osnovni sud u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači je, odlučujući o predlogu izvršnog poverioca od 3. decembra 2010. godine , isti odbaci o kao neuredan rešenjem I. 8800/10 od 20. januara 2011. godine.
Odlučujući o žalbi izvršnog poverioca, Viši sud u Kragujevcu je rešenjem Gž. 904/11 od 16. maja 2011. godine ukinuo rešenje prvostepenog suda I. 8800/10 od 20. januara 2011. godine i predmet vratio na ponovni postupak.
Osnovni sud u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači doneo je rešenje o izvršenju I. 2757/11 od 11. jula 2011. godine, koje je dostavljeno punomoćniku izvršnog poverioca 22. jula 2011. godine, a kojim je određeno izvršenje na nepokretnim stvarima izvršnog dužnika Dragoljuba Kostića.
Dopisom od 11. jula 2011. godine izvršni sud je obavestio Službu za katastar nepokretnosti Rača da sprovede zabeležbu rešenja o izvršenju I. 2757/11 od 11. jula 2011. godine.
Izvršni sud je dopisima od 12. septembra 2011. godine (koji je punomoćnik izvršnog poverioca primio 13. septembra 2011. godine) i od 9. januara 2012. godine (koji je isti punomoćnik primio 12. januara 2012. godine), pozivao punomoćnika izvršnog poverioca da na ime predujma troškova veštačenja uplati iznos od 16.000,00 dinara, u roku od 30 dana od dana prijema navedenih dopisa.
Kako izvršni poverilac nije postupao po nalozima iz dopisa izvršnog suda, to je Osnovn i sud u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači, rešenjem I. 2757/11 od 20. februara 2012. godine , obustavio postupak izvršenja određen rešenjem istog suda I. 2757/11 od 11. jula 2011. godine i ukinuo sve sprovedene radnje.
Odlučujući o prigovoru, Osnovni sud u Kragujevcu je rešenjem Ipv (I). 123/12 od 23. marta 2012. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršnog poverioca i potvrdio rešenje Osnovnog suda u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači I. 2757/11 od 20. februara 2012. godine.
Zaključkom Osnovnog suda u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači I. 2757/11 od 9. maja 2012. godine brisana je zabeležba rešenja o izvršenju I. 2757/11 od 11. jula 2011. godine na ime izvršnog dužnika Dragoljuba Kostića.
Izvršni sud je u istom predmetu, a povodom predloga za nastavak postupka izvršenja prema Draganu Miladinoviću kao zakonskom nasledniku Radiše Miladinovića i Dragoljubu Kostiću od 20. januara 2011. godine, doneo rešenje o izvršenju I. 8800/10 od 20. januara 2011. godine, koje je dostavljeno punomoćniku izvršnog poverioca 10. marta 2011. godine, a kojim je određeno izvršenje na nepokretnostima Dragana Miladinovića.
Po izjašnjavanju na pritužbu punomoćnika izvršnog poverioca upućenu preko Ministarstva pravde koja se odnosila na postupanje izvršnog suda u predmetu I. 2757/11 (I. 8800/10), Osnovni sud u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači je rešenjem I. 8800/10 od 1. oktobra 2012. godine obustavio postupak izvršenja određen rešenjem istog suda I. 8800/10 od 20. januara 2011. godine i ukinuo sve sprovedene radnje.
Osnovni sud u Kragujevcu je rešenjem Ipv (I). 673/12 od 5. novembra 2012. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršnog poverioca i potvrdio rešenje Osnovnog suda u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači I. 8800/10 od 1. oktobra 2012. godine. Iz obrazloženja osporenog rešenja proizlazi: da je pravilno izvršni sud primenom odredbe člana 34. stav 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju obustavio izvršni postupak; da je dopisom I. 2757/11 od 12. septembra 2011. godine punomoćniku izvršnog poverioca naloženo da u roku od 30 dana od dana prijema dopisa uplati u depozit suda iznos od 16.000,00 dinara na ime troškova veštačenja, što mu je naloženo i dopisom od 9. januara 2012. godine; da je navedenim dopisima ukazano na pretnju propuštanja; da se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju vrednosti nepokretnosti izvršnog dužnika, i to više nepokretnosti različitih vrsta i površina, te kako su d ne poseduje stručna znanja u ovoj oblasti, to je bilo neophodno da angažuje stručno lice radi utvrđivanja visine vrednosti predmetnih nepokretnosti; da je izvršni poverilac u toku postupka predlagao izvršenje na nepokretnostima oba solidarna dužnika, iz čega proizlazi da se nalog za uplatu na ime troškova i procene predmetnih nepokretnosti odnosi na procenu nepokretnosti u vlasništvu oba izvršna dužnika, te da je bez značaja činjenica da se u dopisima navodi da se radi o postupku izvršenja protiv izvršnog dužnika Radiše Miladinovića, imajući u vidu da je izvršnom poveriocu poznato da se radi o postupku izvršenja protiv izvršnih dužnika Dragana Miladinovića i Dragoljuba Kostića, odnosno troškovima radi procene nepokretnosti u njihovom vlasništvu.
Zaključkom Osnovnog suda u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači I. 8800/10 od 17. decembra 2012. godine naloženo je Službi za katastar nepokretnosti Rača brisanje zabeležbe rešenja o izvršenju I. 8800/10 od 20. januara 2011. godine na ime izvršnog dužnika Dragana Miladinovića.
Uvidom u spise predmeta sada Osnovnog suda u Aranđelovcu – Sudska jedinica u Topoli I. 195/13 , Ustavni sud je utvrdio da je izvršni poverilac, ovde podnositeljka ustavne žalbe, podnela 15. januara 2013. godine novi predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave presude Opštinskog suda u Rači P. 140/06 od 21. marta 2007. godine i presude Okružnog suda u Kragujevcu Gž. 1130/07 od 15. avgusta 2007. godine, Osnovnom sudu u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači protiv izvršnih dužnika Dragana Miladinovića i Dragoljuba Kostića, obojice iz Sepaca, radi namirenja novčanog potraživanja na pokretnim i nepokretnim stvarima izvršnih dužnika.
Osnovni sud u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači doneo je rešenje o izvršenju I. 195/13 od 15. januara 2013. godine.
Odlučujući o prigovoru, Osnovni sud u Kragujevcu je rešenjem Ipv (I.) 255/13 od 25. marta 2013. godine odbacio kao nedozvoljen prigovor Tomislava Blagojevića, advokata iz Rače izjavljen protiv rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači I. 195/13 od 15. januara 2013. godine.
Po dostavljanju spisa predmeta Osnovnom sudu u Aranđelovcu – Sudska jedinica u Topoli, punomoćnik izvršnog poverioca je uputio dve urgencije kojima je predložio sprovođenje izvršenja - 19. juna i 21. decembra 2015. godine.
3. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Zakonom o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/04) koji se primenjivao u vreme podnošenja predloga za izvršenje bilo je propisano da je u postupku izvršenja i obezbeđnja sud dužan da postupa hitno (član 5. stav 1.)
Zakonom o izvršenju i obezbeđenju ("Službeni glasnik RS“, br. 31/11, 99/11, 109/13 - Odluka US, 55/14 i 139/14 ) je propisano : da je postupak izvršenja i obezbeđenja hitan i da u postupku izvršenja i obezbeđenja odlaganje nije dozvoljeno, osim ako zakonom nije izričito propisano drugačije (član 6.); da je izvršni poverilac dužan da predujmi troškove postupka, u skladu sa zakonom i propisom koji uređuje troškove postupka, da je dokaz o uplaćenom predujmu izvršni poverilac dužan da dostavi uz predlog za izvršenje i da će sud, odnosno izvršitelj obustaviti izvršenje ako izvršni poverilac ne dostavi dokaz o uplaćenom predujmu, osim ako je po zakonu oslobođen ili ga je sud oslobodio plaćanja postupka (član 34. stav 2.)
4. Ocenjujući najpre navode i razloge ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku, na čiju se povredu podnositeljka ustavne žalbe poziva, a polazeći od utvrđenih činjenica i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave podnet 5. oktobra 2007. godine Opštinskom sudu u Rači i da je izvršni postupak okončan rešenjem Osnovnog suda u Kragujevcu Ipv (I). 673/12 od 5. novembra 2012. godine.
Analizirajući dužinu trajanja osporenog izvršnog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je navedeni postupak trajao pet godina i jedan mesec.
Navedeno trajanje izvršnog postupka samo po sebi ukazuje da postupak nije okončan u okviru razumnog roka. Međutim, razumna dužina trajanja sudskog postupka je relativna kategorija, koja zavisi od niza činilaca koji se moraju uzeti u obzir u svakom pojedinom slučaju prema njegovim specifičnim okolnostima. Složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanje nadležnih sudova i priroda postavljenog zahteva, odnosno značaj prava o kome se odlučuje za podnosioca ustavne žalbe su kriterijumi koji utiču na ocenu dužine trajanja postupka i određuju da li je postupak okončan u okviru razumnog roka ili ne.
Ispitujući navedene kriterijume za utvrđivanje postojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku u konkretnom sluč aju, Ustavni sud je ocenio da predmet nije bio posebno složen, iako se izvršenje sprovodilo protiv dvojice izvršnih dužnika, ali samo na pokretnim stvarima, jer izvršenje na nepokretnostima nije moglo biti sprovedeno zbog nepredujmljivanja troškova veštačenja.
Ispitujuću ponašanje podnositeljke ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da su podnositeljka i njen punomoćnik delimično doprineli dužini trajanja izvršnog postupka. Naime, nakon donošenja rešenja o izvršenju I. 2757/11 od 11. jula 2011. godine, kojim je određeno izvršenje na nepokretnim stvarima izvršnog dužnika D. K, punomoćnik izvršnog poverioca nije postupao po dopisima izvršnog suda od 12. septembra 2011. i 9. januara 2012. godine koje je uredno primio, odnosno nije predujmio troškove veštačenja u roku predviđenom navedenim dopisima, čime je doprineo dužni trajanja izvršnog postupka, pa samim tim kasnije i obustavi postupka. Osim toga, Ustavni sud nalazi da je punomoćnik izvršnog poverioca morao imati saznanje da je izvršni sud odredio i izvršenje po rešenju I. 8800/10 od 20. januara 2011. godine na nepokretnostima izvršnog dužnika D. M, s obzirom na to da mu je isto dostavljeno, te u tom pogledu preduzimati aktivnije radnje u odnosu na predloženo i dozvoljeno izvršenje.
Ocenjujući postupanje suda u izvršnom postupku, Ustavni sud je našao da izvršni sud, u konkretnom slučaju, nije preduzeo sve mere i radnje na koje je po zakonu bio obavezan kako bi se postupak okončao u razumnom roku.
Izvršni sud je nakon donošenja rešenja o izvršenju preduzimao radnje popisa, procene i prodaje pokretnih stvari izvršnog dužnika. Međutim, izvršni sud je u toku postupka doneo u istom predmetu dva rešenja o izvršenju. Rešenjem o izvršenju I. 8800/10 od 20. januara 2011. godine dozvolio je izvršenje na nepokretnostima izvršnog dužnika D. M, a rešenjem o izvršenju I. 2757/11 od 11. jula 2011. godine na nepokretnostima izvršnog dužnika D. K. Ustavni sud nalazi da je izvršni sud, tek po obustavi izvršnog postupka I. 2757/11 iz razloga neuplaćivanja predujma za veštačenje, radi utvrđivanja vrednosti nepokretnosti na kojima se sprovodi izvršenje, iz istog razloga obustavio izvršenje određeno rešenjem I. 8800/10 u istom postupku, odnosno nakon osam meseci od obustave postupka po rešenju o izvršenju I. 2757/11 , i to postupajući po pritužbi punomoćnika izvršnog poverioca izjavljenoj preko Ministarstva pravde koja se odnosila na postupanje u predmetu I. 2757/11 (odnosno I. 8800/10).
Bitna karakteristika izvršnog postupka je njegov prinudni karakter koji određuje osnovna načela tog postupka. Jedno od tih načela je načelo oficijelnosti koje od suda zahteva aktivno ponašanje sve do okončanja izvršnog postupka, te je sud dužan hitno da preduzima sve radnje koje treba da dovedu do sprovođenja izvršenja i okončanja izvršnog postupka, što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj. Osnovni razlog dugog trajanja predmetnog izvršenja je neefikasno delovanje Opštinskog suda u Rači, odnosno Osnovnog suda u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači, nepostupanje u rokovima propisanim zakonom i nekorišćenje svih procesnih ovlašćenja koja su sudu stajala na raspolaganju.
Ustavnopravna ocena sprovedenog postupka u ovoj građanskopravnoj stvari, zasnovana na praksi Ustavnog suda, kao i Evropskog suda za ljudska prava, potvrđuje da je u konkretnom slučaju povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava. Ustavni sud je stoga, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US , 40/15 – dr.zakon i 103/15 ), ustavnu žalbu usvojio, odlučujući kao tački 1. izreke.
5. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnositeljki ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
Prilikom odlučivanja o visini nematerijalne štete koju je podnositeljka ustavne žalbe pretrpe la zbog učinjene povrede prava, Ustavni sud je cenio sve okolnosti od značaja za njeno utvrđenje u konkretnom slučaju, a posebno dužinu trajanja izvršnog postupka i doprinos podnositeljke ustavne žalbe. Ustavni sud smatra da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu kompenzaciju za povredu prava koju je podnositeljka ustavne žalbe pretrpela zbog neažurnog postupanja sudova. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu postojeću praksu ovog a suda, praksu Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomsko-socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje.
6. U vezi istaknute povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, u odnosu na osporeno rešenje Osnovnog suda u Kragujevcu Ipv (I). 673/12 od 5. novembra 2012. godine, Ustavni sud ukazuje da je izvršni poverilac, ovde podnositeljka ustavne žalbe, po donošenju osporenog rešenja podnela novi predlog za izvršenje na osnovu istih izvršnih isprava protiv istih izvršnih dužnika, na pokretnim i nepokretnim stvarima, te da je Osnovni sud u Kragujevcu – Sudska jedinica u Rači doneo rešenje o izvršenju I. 195/13 od 15. marta 2013. godine. Imajući u vidu napred navedeno, Ustavni sud nalazi da je u ovakvoj situaciji bespredmetno odlučivanje u pogledu osporenog rešenja, s obzirom na činjenicu da se vodi novi izvršni postupak pred Osnovnim sudom u Aranđelovcu – Sudska jedinica u Topoli u predmetu I. 195/13.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je , saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
7. U pogledu zahteva za naknadu materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a koji je opredeljen u visini potraživanja, sa zakonskom zateznom kamatom , u izvršnom postupku koji je predmet ustavne žalbe, Ustavni sud ukazuje da se kao vid pravičnog zadovoljenja zbog povrede navedenog prava može utvrditi pravo na naknadu nematerijalne štete koja predstavlja satisfakciju zbog stanja nesigurnosti i neizvesnosti u kom se podnosilac nalazio u dužem periodu u pogledu svojih građanskih prava i obaveza. Međutim, zahtev za naknadu materijalne štete u visini potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom koji je predmet izvršnog postupka, nije spojiv sa svrhom naknade štete koja se oštećenom priznaje u slučaju utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku. Ustavni sud je stoga u tački 3. izreke odbacio zahtev podnositeljke za naknadu materijalne štete, na osnovu odredbe člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu.
8. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 46. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić