Ustavni sud poništio presudu zbog proizvoljne primene materijalnog prava
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio žalbu i poništio presudu Apelacionog suda u sporu za isplatu jubilarne nagrade. Utvrđeno je da je sud proizvoljno primenio pravo jer je ignorisao odredbu Zakona o budžetu za 2011. godinu koja je nalagala isplatu nagrada stečenih 2009.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2895/2012
22.12.2014.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Sabahudin Tahirović, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi B. N . iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 22. decembra 2014. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba B. N . i utvrđuje se da je presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 601/12 od 8. februara 2012. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 601/12 od 8. februara 2012. godine i određuje se da navedeni sud donese novu odluku o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1. 14030/10 od 3. novembra 2011. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. B. N . iz Beograda je 9. aprila 2012. godine podnela Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 601/12 od 8. februara 2012. godine, zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava i prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava.
Podnositeljka ustavne žalbe je navela da je osporenom drugostepenom presudom preinačena prvostepena presuda i odbijen njen tužbeni zahtev kojim je tražila da joj tuženi K . b . c . „Z .“ isplati određeni novčani iznos na ime jubilarne nagrade, te da je drugostepeni sud takvu svoju odluku doneo arbitrernom i proizvoljnom primenom pogrešnog zakona. Predložila je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporenu presudu.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, iz navoda podnositeljke istaknutih u ustavnoj žalbi, te iz sadržine prvostepene presude i osporenog akta, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari:
Presudom Osnovnog suda u Beogradu P1. 14030/10 od 3. novembra 2011. godine, obavezan je tuženi K. b . c . „Z .“ da tužilji, ovde podnositeljki ustavne žalbe, na ime neisplaćene jubilarne nagrade plati iznos od 37.020 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom (stav 1. izreke), kao i da tužilji naknadi troškove parničnog postupka (stav 2. izreke). Prvostepeni sud je ovakvu svoju odluku obrazložio time što je nesporno utvrđeno da je tužilja na dan 10. januara 2009. godine navršila 20 godina u radnom odnosu kod tuženog, te da joj tuženi i pored obaveze propisane članom 107. stav 7. tačka 2) Posebnog kolektivnog ugovora za zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Srbija, nije isplatio jubilarnu nagradu.
Osporenom presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 601/12 od 8. februara 2012. godine, preinačena je navedena prvostepena presuda i odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje. Drugostepeni sud je ovakvu svoju odluku obrazložio time da je odredbom člana 28. Zakona o budžetu za 2009. godinu bilo propisano da se u budžetskoj 2009. godini neće vršiti obračun i isplata božićnih (...) jubilarnih nagrada i drugih vrsta nagrada i bonusa predviđenih posebnim i pojedinačnim kolektivnim ugovorima, za direktne i indirektne korisnike sredstava budžeta Republike Srbije, (...) i budžeta organizacije obaveznog socijalnog osiguranja i njihove korisnike. Takođe, drugostepeni sud je zaključio da Zakon o budžetu predstavlja lex specialis u toj oblasti u odnosu na Zakon o radu i druge opšte pravne akte, te je primenom načela lex specialis derogat legi generali, zaključio da se u konkretnom slučaju imaju primeniti odredbe Zakona o budžetu za 2009. godinu.
4. Odredbama člana 21. st. 1, 2. i 3. Ustava, na čiju se povredu podnositeljka ustavne žalbe poziva, utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki; da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije; te da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta.
Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 36. stav 1. Ustava propisano je da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave.
Odredbama člana 28. Zakona o budžetu za 2009. godinu („Službeni glasnik RS”, broj 120/08) bilo je propisano je da se, u skladu sa članom 2. tačka 8), članom 35. i članom 36. stav 3. Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“, br. 9/02, 87/02, 61/05-dr. zakon, 66/05, 101/05-dr. zakon, 62/06-dr. zakon i 85/06), u budžetskoj 2009. godini, neće vršiti obračun i isplata prema Odluci o primeni Opšteg kolektivnog ugovora na sve poslodavce na teritoriji Republike Srbije i Aneksu I Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik RS“, broj 104/08), kao ni obračun i isplata božićnih, godišnjih i jubilarnih nagrada i drugih vrsta nagrada i bonusa predviđenih posebnim i pojedinačnim kolektivnim ugovorima, za direktne i indirektne korisnike sredstava budžeta Republike Srbije, budžeta lokalne vlasti, organizacije obaveznog socijalnog osiguranja i njihove korisnike.
Odredbama člana 13. stav 2. Zakona o budžetu za 2011. godinu („Službeni glasnik RS”, br. 101/10 i 78/11) bilo je propisano da će se u 2011. godini obračunati i isplatiti jubilarna nagrada zaposlenima kod direktnih i indirektnih korisnika sredstava budžeta Republike Srbije, budžeta lokalne vlasti i organizacija za obavezno socijalno osiguranje, koji su ispunili uslove za ostvarivanje tog prava u 2009. i 2010. godini, a na osnovu evidencije zaposlenih u navedenim organima.
5. Razmatrajući navode ustavne žalbe o povredi prava podnositeljke na pravično suđenje u predmetnom parničnom postupku, Ustavni sud je zaključio da podnositeljka svoje tvrdnje o povredi prava zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava zasniva na činjenici da je postupajući drugostepeni sud proizvoljno primenio materijalno pravo na njenu štetu.
Ustavni sud pre svega naglašava da je pravilnu primenu materijalnog prava nadležan da ceni instanciono viši sud, u zakonom propisanom postupku kontrole zakonitosti odluka nižestepenih sudova. Ustavni sud nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih i pravnih zaključaka redovnih sudova, osim u slučaju kada je primena merodavnog materijalnog ili procesnog prava bila očigledno proizvoljna na štetu podnosioca ustavne žalbe, što može dovesti do povrede Ustavom zajemčenog prava na pravično suđenje. Stoga je Ustavni sud, u određenim situacijama, koje prvenstveno zavise od konkretnih okolnosti slučaja i iznetih ustavnopravnih razloga, nadležan da ceni povredu prava iz člana 32. stav 1. Ustava i sa stanovišta primene materijalnog prava. Na ovakav zaključak upućuje i stav Evropskog suda za ljudska prava izražen u presudi Khamidov protiv Rusije, od 15. novembra 2007. godine (stav 170.), u kome je taj sud konstatovano da nije njegov zadatak da donosi odluku umesto domaćih sudova koji su u najboljoj poziciji da ocene prezentovane dokaze, ustanove činjenično stanje i tumače domaće pravo, te da, u principu, Sud neće intervenisati, osim ukoliko su odluke domaćih sudova arbitrarne ili očigledno neosnovane.
U konkretnom slučaju, drugostepeni sud je utvrdio da je nesporno da je tužilja 10. januara 2009. godine navršila 20 godina u radnom odnosu kod tuženog, te da joj na osnovu Posebnog kolektivnog ugovora za zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Srbija pripada pravo na jubilarnu nagradu, ali da je odredbom člana 28. Zakona o budžetu za 2009. godinu, koji je lex specialis u odnosu na Posebni kolektivni ugovor, propisano da se u 2009. godini neće obračunavati i isplaćivati jubilarna nagrada, te je doneo odluku kojom je preinačio prvostepnu presudu i odbio tužbeni zahtev tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe. Međutim, prilikom donošenja osporene odluke, Apelacioni sud u Beogradu nije imao u vidu odredbu člana 13. stav 2. Zakona o budžetu za 2011. godinu, kojim je izričito propisano da će se u 2011. godini obračunati i isplatiti jubilarna nagrada zaposlenima koji su to pravo stekli 2009. i 2010. godine. Ovim je drugostepeni sud očigledno arbitrerno primenio materijalno pravo na štetu podnositeljke ustavne žalbe.
S obzirom na izneto, Ustavni sud je ocenio da je osporenom drugostepenom presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 601/12 od 8. februara 2012. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje, te je usvojio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13 - Odluka US), odlučujući kao u tački 1. izreke.
6. Ustavni sud je našao da se štetne posledice učinjene povredom prava na pravično suđenje mogu otkloniti jedino poništajem osporen e presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 601/12 od 8. februara 2012. godine i određivanjem da navedeni drugostepeni sud u ponovnom postupku donese novu odluku o žalbi tužene izjavljenoj protiv prvostepene presude, te je, s aglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučeno kao u tački 2. izreke.
7. Imajući u vidu da je utvrdio povredu prava na pravično suđenje posnositeljke ustavne žalbe i da je poništio osporenu drugostepenu presudu, Ustavni sud nije razmatrao navode ustavne žalbe koji se odnose na eventualne povrede načela zabrane diskriminacije i prava na jednaku zaštitu prava, iz člana 21. i člana 36. stav 1. Ustava.
8. Saglasno izloženom, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42 b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu , doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.