Odbacivanje ustavne žalbe zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga za odlučivanje
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu preduzeća „MACOM“ d.o.o. izjavljenu protiv presude Vrhovnog suda Srbije. Žalba ne sadrži ustavnopravne razloge, već se njome osporava utvrđeno činjenično stanje i visina dosuđene naknade štete, što nije u nadležnosti Ustavnog suda.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi preduzeća „MASOM“ d.o.o Kragujevac iz Kragujevca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 8. jula 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba preduzeća „MACOM“ d.o.o. Kragujevac izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije Prev. 140/08 od 28. oktobra 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Preduzeće „MACOM“ d.o.o. Kragujevac iz Kragujevca je 28. februara 2009. godine podnelo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Srbije Prev. 140/08 od 28. oktobra 2008. godine, zbog toga što su, kako se navodi, „ovakvim suđenjem i sudskim presudama nižih sudova prekršena sva prava i slobode zagarantovane Ustavom Republike Srbije“. Ustavnom sudu se predlaže da „vrati ovaj predmet na ponovno odlučivanje u delu naknade štete tako što će šteta pričinjena (mom) preduzeću biti pravična“.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata, ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu proizlazi da ustavna žalba predstavlja posebno i izuzetno sredstvo čiji je cilj da obezbedi zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda od njihovih povreda ili uskraćivanja koja fizičkim i pravnim licima mogu biti učinjena pojedinačnim aktima i radnjama sudova i drugih nadležnih državnih organa, kao i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, u postupku u kome su ti organi i organizacije odlučivali o njihovim pravima i obavezama. Stoga se i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine konkretnog zajemčenog prava ili slobode, obrazlažu tvrdnje o njegovoj povredi ili uskraćivanju. Ovo iz razloga što, prema navedenoj ustavnoj normi, ustavna žalba nije sredstvo kojim se nakon postupka pred nadležnim državnim organima i organizacijama još jednom ispituje zakonitost donetih pojedinačnih akata, niti je Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi nadležan da postupa kao instancioni (viši) sud u odnosu na sudove, odnosno druge državne organe i organizacije čiji se akti ili radnje osporavaju ustavnom žalbom.
3. U postupku prethodnog ispitivanja podnete ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da podnosilac u ustavnoj žalbi detaljno iznosi činjenice vezane za sporni događaj koji je bio razlog da podnosilac ustavne žalbe, kao tužilac, pokrene postupak protiv tuženog Privrednog društva za distribuciju električne energije DOO Centar Kragujevac, ED „Elektrošumadija“ iz Kragujevca, pred Trgovinskim sudom u Kragujevcu, Višim trgovinskim sudom i Vrhovnim sudom Srbije, a koji je okončan donošenjem osporene presude. Dalji navodi ustavne žalbe usmereni su na osporavanje veštačenja koje je izvedeno u prvostepenom sudskom postupku, za koje podnosilac ustavne žalbe smatra da „nema uporište ni logičko ni ekonomsko“, jer veštak „nije uzimao činjenice kao polazne osnove za izvođenje iznosa nastale štete, već je tendenciozno veštačio pod pritiskom sudije“, a što je dovelo do toga da se njemu kao tužiocu dosudi naknada štete u manjem iznosu nego što je to pravično.
Imajući u vidu navode ustavne žalbe, kao i zahtev koji je u ustavnoj žalbi postavljen, Ustavni sud je ocenio da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge na kojima bi se zasnivala tvrdnja o povredi ili uskraćivanju Ustavom zajemčenog prava ili slobode, već podnosilac ustavne žalbe i pred Ustavnim sudom osporava pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred redovnim sudovima i pravilnost ocene dokaza na kojima su se zasnivale kako prvostepena i drugostepena sudska odluka, tako i presuda Vrhovnog suda Srbije Prev. 140/08 od 28. oktobra 2008. godine, koja se ustavnom žalbom osporava. Pošto ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge kojima se ukazuje na povredu ustavnih prava, već podnosilac, smatrajući da visina naknade štete koja mu je dosuđena nije pravična, od Ustavnog suda traži da još jednom, kao viši sud, preispita zakonitost osporenog pojedinačnog akta, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
4. S obzirom na izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić