Odluka Ustavnog suda o naknadi imovinske štete zbog dugotrajnog stečajnog postupka

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavne žalbe i poništava presude Višeg suda kojima su odbijeni zahtevi za naknadu imovinske štete. Sud je utvrdio da postoji objektivna odgovornost države za štetu nastalu zbog nemogućnosti naplate potraživanja u razumnom roku.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Tijana Šurlan, dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), Lidija Đukić, dr Vladan Petrov, Tatjana Đurkić i Miroslav Nikolić , članovi Veća, u postupku po ustavnim žalbama Lj. S . iz Dedine Bare kod Leskovca, D . D . iz Grdelice kod Leskovca, G . J . iz Oraovice kod Leskovca i Lj . S . iz Grdelice kod Leskovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 27. aprila 2023. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Lj. S .(1) i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 603/18 od 10. januara 2019. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije , dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

2. Poništava se presuda Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 603/18 od 10. januara 2019. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi tužilje izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Leskovcu Prr1. 29/18 od 5. septembra 2018. godine .

3. Usvaja se ustavna žalba D. D . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 616/18 od 10. januara 2019. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

4. Poništava se presuda Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 616/18 od 10. januara 2019. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Leskovcu Prr1. 21/18 od 8. avgusta 2018. godine.

5. Usvaja se ustavna žalba G. J . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 672/18 od 17. januara 2019. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

6. Poništava se presuda Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 672/18 od 17. januara 2019. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Leskovcu Prr1. 177/17 od 15. oktobra 2018. godine.

7. Usvaja se ustavna žalba Lj. S .(2) i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 677/18 od 17. januara 2019. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

8. Poništava se presuda Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 677/18 od 17. januara 2019. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi tužilje izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Leskovcu Prr1. 176/17 od 14. avgusta 2018. godine.

9. Odbacuju se zahtev i podnosilaca ustavnih žalbi Lj. S .(1), D. D, G . J . i Lj . S.(2) za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.

O b r a z l o ž e nj e

1. Lj. S .(1) iz Dedine Bare kod Leskovca i druga lica navedena u uvod u i izre ci su, preko punomoćnika S . N, advokata iz Leskovca, 1. marta 2019. godine, Ustavnom sudu izjavili ustavne žalbe protiv akata navedenih u izreci , zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 58. Ustava Republike Srbije.

Ustavni sud je, saglasno odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), navedene ustavne žalbe spojio radi jedinstvenog postupanja.

U ustavnim žalbama je, pored ostalog, navedeno da su rešenjima Privrednog suda u Leskovcu usvojeni prigovori podnosilaca radi ubrzavanja predmetnog stečajnog postupka, a u kome su im utvrđena potraživanja iz radnog odnosa. Naveli su da su, nakon što im je pravnosnažno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, podneli tužbe protiv Republike Srbije radi naknade imovinske štete, ali da su osporenim pravnosnažnim presudama njihovi tužbeni zahtevi u celosti odbijeni kao neosnovani. Takođe, naveli su da su osporene sudske odluke donete uz pogrešnu primenu materijalnog prava, kao i da su u suprotnosti sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava. Predložili su da Ustavni sud usvoji ustavne žalbe, utvrdi povredu prav a, poništi osporene presude, kao i da im utvrdi pravo na naknadu materijalne štete. Po dnosioci su, takođe, po stavili i zahtev e za naknadu troškova postupka za sastav ustavnih žalbi.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavne žalbe, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Rešenjima Privrednog suda u Leskovcu usvojeni su prigovori podnosilaca ustavnih žalbi radi ubrzavanja postupka i utvrđeno je da im je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji s e vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 69/10, nad stečajnim dužnikom „T.“ AD Grdelica – u stečaju, koji predstavlja privredno društvo sa državnim kapitalom. Podnosioc ima su u predmetnom stečajnom postupku utvrđena potraživanj a iz radnog odnosa.

Osporenim presudama Višeg suda u Leskovcu iz tač. 1, 3, 5. i 7. izreke odbijene su kao neosnovane žalbe tužilaca, ovde podnosilaca ustavnih žalbi, te su potvrđene prvostepene presude Osnovnog suda u Leskovcu kojima su odbijeni tužbeni zahtevi tužilaca kojima je traženo da se tužena obaveže da im isplati određene novčane iznose na ime naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 69/10. Osporene presude su zasnovane na oceni da tužilje, odnosno tužioci, nisu dokazali postojanje uzročno-posledične veze između nastale štete i povrede prava na suđenje u razumnom roku, odnosno, da su pretrpeli imovinsku štetu u traženom iznosu upravo zbog dugog trajanja predmetnog stečajnog postupka.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

5. Razmatrajući ustavne žalbe podnosilaca sa aspekta prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da se navodi podnosilaca zasnivaju na tvrdnji da je uzročno-posledična veza između nastale štete i povrede prava na suđenje u razumnom roku , za koju Viši sud u Leskovcu smatra da nije dokazana, potvrđena u praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava.

U pogledu osnovanosti ovih navoda podnosilaca, Ustavni sud upućuje na stavove i ocene koji su detaljno izneti u Odluci Už-9242/2020 od 7. aprila 2022. godine, a koji se primenjuju i u konkretnom slučaju.

U pomenutoj Odluci, Ustavni sud je podsetio na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju je i sam prihvatio kroz svoje odluke, u vezi sa pitanjem odgovornosti države za neizvršenje sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa većinskim državnim, odnosno društvenim kapitalom i pravom na naknadu materijalne štete. Takođe, Ustavni sud je konstatovao da su, u međuvremenu, nadležni sudovi u svojim odlukama zauzeli isto pravno stanovište u vezi sa pitanjem odgovornosti Republike Srbije za naknadu ove vrste imovinske štete, pozivajući se upravo na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, kao i na Zaključak o odgovornosti Republike Srbije za naknadu materijalne štete nastale zbog neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka, koji je usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 2. novembra 2018. godine.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je u Odluci Už-9242/2020 od 7. aprila 2022. godine zaključio da je sama činjenica da je sudskom odlukom utvrđeno da neko lice zbog neefikasnog i nedelotvornog postupanja nadležnog suda nije u mogućnosti da u razumnom roku naplati svoje potraživanje iz radnog odnosa u izvršnom, odnosno stečajnom postupku, prema dužniku, koji je u vreme nastanka potraživanja imao pretežan društveni, odnosno državni kapital, dovoljna da bi se utvrdila odgovornost države za naknadu imovinske štete. Drugim rečima, pretpostavka za zasnivanje objektivne odgovornosti Republike Srbije za naknadu ove vrste imovinske štete nastale iz potraživanja iz radnog odnosa prema dužniku koji je u vreme nastanka potraživanja imao pretežan društveni, odnosno državni kapital, jeste prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom izvršnom, odnosno stečajnom postupku.

U tom kontekstu, Ustavni sud ponavlja svoj stav da kod ovog oblika objektivne odgovornosti Republike Srbije za štetu važi pretpostavka uzročnosti, tako da oštećeno lice ne snosi teret dokazivanja postojanja uzročno-posledične veze, već se ona pretpostavlja.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim presudama Višeg suda u Leskovcu iz tač. 1, 3, 5. i 7. izreke podnosiocima ustavnih žalbi povređeno pravo na pravično suđenje , zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odlu ka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15 i 10/23 ) usvojio ustavne žalbe podnosilaca, odlučujući kao u tač. 1, 3, 5. i 7. izreke , prvi deo.

6. Po oceni Ustavnog suda, u konkretnom slučaju, posledice utvrđene povrede prava su takve prirode da se mogu otkloniti samo poništajem osporenih presuda i određivanjem da taj sud u ponovnim postupcima donese nove odluke o žalbama tužilja, odnosno tužilaca izjavljenim protiv presuda Osnovnog suda u Leskovcu iz tač. 2, 4, 6. i 8. izreke. Stoga je, primenom odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučeno kao u tač. 2, 4, 6. i 8. izreke.

7 . Ustavni sud nije posebno razmatrao navode o povredi prava na imovinu iz člana 58. Ustava, imajući u vidu da je utvrdio povredu prava na pravično suđenje i poništio osporene presude, tako da će se o osnovanosti predmetnih tužbenih zahteva za naknadu imovinske štete ponovo odlučivati pred nadležnim sudom.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavne žalbe u ovom delu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u drugom delu tač. 1, 3, 5. i 7. izreke.

8. U pogledu zahteva podnosilaca ustavnih žalbi za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, pri čemu je ocenjeno da u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti presudu u predmetu Evropskog suda za ljudska prava Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15, od 12. maja 2022. godine, stav 83.). Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ov e zahtev e, rešavajući kao u tački 9. izreke.

9. Na osnovu svega navedenog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 46. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.