Odbacivanje ustavne žalbe zbog nezadovoljstva visinom dosuđene naknade štete
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda. Podnosilac je bio nezadovoljan visinom naknade nematerijalne štete. Sud je ocenio da žalba ne ukazuje na povredu prava na pravično suđenje, već traži preispitivanje zakonitosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Zorana Arsića iz Valjeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Zorana Arsića izjavljena protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev. 347/10 od 25. februara 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Zoran Arsić iz Valjeva je 17. juna 2010. godine, preko punomoćnika Zorana Jovanovića, advokata iz Valjeva, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev. 347/10 od 25. februara 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi da je Vrhovni sud Srbije odlučivao o nedozvoljenoj reviziji tužene jer je ''suštinski izjavljena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja'', te smatra da je osporena presuda nepravična i da je Vrhovni sud doneo odluku na osnovu činjenica koje nisu bile dokazivane u prvostepenom i drugostepenom postupku.
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je presudom Okružnog suda u Valjevu Gž. 706/08 od 22. maja 2008. godine u stavu prvom izreke, odbijena kao neosnovana žalba tužene Republike Srbije i potvrđena je prvostepena presuda Opštinskog suda u Valjevu P. 106/08 od 28. marta 2008. godine u pravom stavu izreke, kojim je obavezana tužena da tužiocu, ovde podnosiocu ustavne žalbe, na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove usled povrede ugleda, časti slobode i prava ličnosti isplati iznos od 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 28. marta 2008. godine.
Osporenom presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev. 347/10 od 25. februara 2010. godine delimično je usvojena revizija tužene, te preinačene presuda Okružnog suda u Valjevu Gž. 706/08 od 22. maja 2008. godine i presuda Opštinskog suda u Valjevu P. 106/08 od 28. marta 2008. godine, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, da mu tužena naknadi štetu u iznosu preko dosuđenog iznosa od 300.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 28. marta 2008. godine, a do traženog iznosa od 800.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom i da mu isplati troškove parničnog postupka preko iznosa od 68.600,00 dinara do dosuđenog iznosa od 95.500,00 dinara. U preostalom delu revizija tužene odbijena je kao neosnovana.
4. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na postojanje povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava. Podnosilac ustavne žalbe navodi da je osporena presuda nezakonita, smatrajući da je dosuđeni iznos naknade štete ''neprimeren'' i od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da postupa kao instancioni i ispita zakonitost osporene odluke.
Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. Stoga, Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj žalbi, ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak u celini nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. S tim u vezi, Ustavni sud je ocenio da u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je u predmetnom parničnom postupku došlo do pogrešne ili arbitrerne primene zakona. Takođe, Sud konstatuje da je tužbeni zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode usvojen, te činjenica da je podnosilac nezadovoljan visinom dosuđene štete (300.000,00 dinara, umesto 800.000,00 dinara) nije dovoljna da bi se, na osnovu razloga navedenih u ustavnoj žalbi, utvrdila povreda njegovog Ustavom garantovanog prava iz člana 32. stav 1. Ustava.
Ocenjujući da navodima ustavne žalbe nije dovedena u sumnju pravičnost osporene revizijske presude, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić