Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je žalbu Zlatke Nedeljković, utvrdivši povredu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku za naplatu zarade koji je trajao četiri godine. Sud je bio neaktivan, pokušavši izvršenje tek nakon četiri godine od donošenja rešenja.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Zlatke Nedeljković iz Lebana, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 7. jula 2011. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Zlatke Nedeljković i utvrđuje da je podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbama člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Lebanu u predmetu I. 1167/04, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete, koje može ostvariti na način predviđen odredbama člana 90. Zakona o Ustavnom sudu.
O b r a z l o ž e nj e
1. Zlatka Nedeljković iz Lebana podnela je 27. februara 2009. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Lebanu u predmetu I-1167/04.
Podnositeljka ustavne žalbe je navela "da je izvršni postupak pokrenut 29. novembra 2004. godine, da je popis pokušan tek 22. decembra 2008. godine, dakle nakon skoro pet godina, čime joj je očigledno povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, da se, s obzirom na to da četiri godine nije dobijala nikakva obaveštenja od suda o preduzetim radnjama, više puta pritužbama obraćala predsedniku Opštinskog suda u Lebanu, Vrhovnom sudu Srbije i Ministarstvu pravde - Odsek za nadzor, organima za prekršaje i tužilaštvu, ali da nije dobila nikakav odgovor". Od Ustavnog suda je tražila "da usvoji ustavnu žalbu i utvrdi da je u predmetu I.1167/04 Opštinskog suda u Lebanu povređeno pravo podnositeljki ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, da utvrdi pravo podnositeljke na naknadu štete i naloži nadležnom sudu da preduzme sve potrebne mere kako bi došlo do namirenja izvršnog poverioca, ovde podnositeljke ustavne žalbe".
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spise predmeta Opštinskog suda u Lebanu I. 1167/04 i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnositeljka ustavne žalbe je 30. novembra 2004. godine, u svojstvu izvršnog poverioca, podnela Opštinskom sudu u Lebanu predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika "Radan" a.d. Lebane, na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Lebanu P1. 522/04 , kojom je dužnik obavezan da podnositeljki ustavne žalbe, na ime neisplaćene zarade za vremenski period od marta 2003. do avgusta 2004. godine, isplati određeni novčani iznos. Predloženo je da se izvršenje sprovede popisom, procenom i prodajom konkretnih pokretnih stvari dužnika.
Povodom ovog predloga, Opštinski sud u Lebanu doneo je 1. decembra 2004. godine rešenje o izvršenju I. 1167/04, kojim je odredio predloženo izvršenje. Rešenjem Opštinskog suda u Lebanu I. 1211/03 od 2. septembra 2003 godine konstituisana je hipoteka na nepokretnostima izvršnog dužnika "Radan" a.d. Lebane, u korist "A banke" a.d. Beograd.
Dana 22. decembra 2008. godine sudski izvršitelj Opštinskog suda u Lebanu pokušao je popis pokretnih stvari izvršnog dužnika radi namirenja potraživanja izvršnog poverioca, ali je samo zapisnički konstatovao da kod izvršnog dužnika nisu zatečene stvari koje imaju vrednost za namirenje potraživanja. Navedeni zapisnik vođen je pod poslovnim brojem Iv. 485/04, a u ovom zapisniku konstatovano je da sud istovremeno postupa u predmetima tog suda: Iv. 485/04, I. 578/04, I. 1134/04 I. 1146/04, I. 1174/04, I. 1167/04, I. 39/05, I. 54/05, I. 156/05, Iv. 1429/05, I. 9/06, I. 55/06, I. 501/07, I. 752/07. Nakon navedenog, Opštinski sud u Lebanu je 30. decembra 2008. godine zaključkom Iv. 485/04 odobrio sprovedeno izvršenje, dao nalog da se predmet razvede po upisniku "Iv" i "I" i da se arhivira, dok je zaključkom I. 1167/04 "uzeo" na znanje izveštaj službenog lica tog suda po zapisniku od 22. decembra 2008. godine, prema kome je pokušaj popisa stvari izvršnog dužnika ostao bez uspeha, jer nisu nađene stvari koje mogu biti predmet izvršenja. Prema ovom zaključku poveriocu je ostavljena mogućnost da u roku od tri meseca od dana prijema predloži da se ponovo sprovede popis, s tim da će, ukoliko on to u ostavljenom roku ne predloži, ili ako se ni prilikom ponovnog popisa ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud obustaviti izvršenje. Ovaj zaključak dostavljen je izvršnom poveriocu 13. februara 2009. godine.
Podnositeljka se više puta obraćala nadležnim organima sa zahtevom da ti organi preduzmu zakonom propisane mere kako bi se odobreno izvršenje sprovelo.
Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama Zakona o izvršnom postupku ("Službeni list SRJ", br. 28/2000, 73/2000 i 71/01), koji se primenjivao u vreme pokretanja izvršnog postupka, bilo je propisano: da je u postupku izvršenja i obezbeđenja sud dužan da postupa hitno (član 4. stav 1.); da je o predlogu za izvršenje sud dužan da odluči u roku od tri dana od dana podnošenja predloga (član 10. stav 1.); da će službeno lice pre nego što pristupi popisu predati izvršnom dužniku rešenje o izvršenju i pozvaće ga da plati iznos za koji je određeno izvršenje zajedno sa kamatom i troškovima, da ako izvršnom dužniku rešenje o izvršenju nije moglo da se preda prilikom popisa, dostaviće mu se naknadno, da se o vremenu i mestu popisa obaveštava izvršni poverilac, ako je to tražio, da odsustvo poverioca ili dužnika ne sprečava da se pristupi popisu, da će se o izvršenom popisu obavestiti stranka koja nije prisustvovala popisu (član 67.).
Odredbama člana 304. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/04), koji je stupio na snagu 23. februara 2005. godine, propisano je da će se postupci izvršenja i obezbeđenja započeti do dana stupanja na snagu ovog Zakona okončati po odredbama Zakona o izvršnom postupku ("Službeni list SRJ" br. 28/2000, 73/2000 i 71/01).
4. Ocenjujući period u odnosu na koji je Ustavni sud nadležan da ispituje povredu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je utvrdio da je period razumne dužine trajanja ovog postupka koji spada u nadležnost Ustavnog suda, počeo 8. novembra 2006. godine, kada je stupio na snagu Ustav Republike Srbije, kojim se ustanovljava ustavna žalba kao pravno sredstvo za zaštitu povređenih ili uskraćenih ljudskih ili manjinskih prava i sloboda i svakome jemči pravo na javno raspravljanje o njegovim pravima i obavezama u razumnom roku. Međutim, imajući u vidu da izvršni postupak po svojoj prirodi predstavlja jedinstvenu i nedeljivu celinu, koji započinje podnošenjem predloga za izvršenje, a završava se prinudnim sprovođenjem rešenja o izvršenju ili donošenjem rešenja kojim se postupak obustavlja, Ustavni sud je stanovišta da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja izvršnog postupka u konkretnom slučaju mora uzeti celokupan period od dana podnošenja predloga za izvršenje 30. novembra 2004. godine do završetka postupka - 30. decembra 2008. godine.
Kada je reč o dužini trajanja sudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni izvršni postupak trajao četiri godine.
Navedeno trajanje izvršnog postupka samo po sebi ukazuje da postupak nije okončan u okviru razumnog roka. Međutim, razumna dužina trajanja sudskog postupka je relativna kategorija, koja zavisi od niza činilaca koji se moraju uzeti u obzir u svakom pojedinom slučaju prema njegovim specifičnim okolnostima. Složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanje nadležnih sudova, kao i značaj poverilačkog prava za podnosioca, osnovi su činioci koji utiču i na ocenu vremenskog trajanja postupka i određuju da li je taj postupak okončan u okviru razumnog roka ili ne.
Ispitujući navedene kriterijume za utvrđivanje postojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku u konkretnom slučaju, Ustavni sud je ocenio da u ovom predmetu nije bilo posebno složenih činjeničnih i pravnih pitanja o kojima je sud trebalo da se izjašnjava. Na Opštinskom sudu u Lebanu u predmetnom izvršnom postupku bilo je samo da donese rešenje o izvršenju i da, u skladu sa zakonskom obavezom hitnog postupanja, odmah izvrši popis i procenu pokretnih stvari izvršnog dužnika, a nakon toga, u slučaju da postoje stvari koje se mogu prodati, sprovede prodaju tih stvari radi namirenja potraživanja izvršnog poverioca.
Međutim, prema oceni Ustavnog suda, izvršni sud u konkretnom slučaju nije postupao u skladu sa zakonskom obavezom hitnosti, niti je u razumnom roku preduzeo radnje na koje je po Zakonu bio obavezan za sprovođenje izvršenja određenog donetim rešenjem. Tako je Opštinski sud u Lebanu tek 22. decembra 2008. godine, odnosno nakon četiri godine od donošenja rešenja o izvršenju, pokušao da sprovede izvršenje. Ustavni sud konstatuje da činjenica da je u korist "A banke" konstituisana hipoteka na nepokretnostima izvršnog dužnika nije mogla biti od značaja za postupanje izvršnog suda u predmetnom izvršnom postupku, s obzirom na to da je izvršenje bilo određeno na pokretnim stvarima izvršnog dužnika, a ne na nepokretnostima.
Prema oceni Ustavnog suda, predmet konkretnog postupka izvršenja je bio od izuzetnog značaja za podnositeljku ustavne žalbe, s obzirom na to da je u pitanju izvršenje pravnosnažne sudske odluke koja se odnosi na neisplaćene zarade za period od godinu i po dana, koje su osnov egzistencije podnositeljke ustavne žalbe. Ustavni sud je konstatovao da je Opštinski sud u Lebanu podnositeljki ustavne žalbe dostavio zaključak I. 1167/04 od 30. decembra 2008. godine, donet nakon što je taj sud izlaskom na lice mesta kod izvršnog dužnika konstatovao nenaplativnost potraživanja, a kojim mu je ostavljena mogućnost da u roku od tri meseca predloži sprovođenje novog popisa, što on nije učinio, ali da ta činjenica nije od značaja za ocenu Suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku.
5. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je propuštanjem Opštinskog suda u Lebanu da u predmetnom izvršnom postupku preduzme radnje na koje je zakonom bio obavezan da postupa u skladu sa načelom hitnosti izvršnog postupka, podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 1. izreke, u prvom delu, usvojio ustavnu žalbu.
Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnositeljke ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava na suđenje u razumnom roku, ostvari utvrđivanjem prava na naknadu nematerijalne štete, koje podnositeljka može ostvariti na način predviđen odredbama člana 90. istog Zakona.
6. U pogledu prava podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete, s obzirom na to da je u ustavnoj žalbi istaknut zahtev za naknadu štete uopšte, Ustavni sud je konstatovao da podnositeljka uz ustavnu žalbu nije dostavila dokaze o postojanju štete, njenoj visini, kao i jasne uzročne veze između eventualne štete i radnje državnog organa kojom je ta šteta prouzrokovana, pre svega imajući u vidu činjenicu da je pre podnošenja predloga za izvršenje, nadležni izvršni sud doneo veći broj rešenja o izvršenju protiv istog izvršnog dužnika istim sredstvom izvršenja – popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari.
S druge strane, u pogledu zahteva podnositeljke ustavne žalbe da Ustavni sud "preduzme sve potrebne mere kako bi došlo do namirenja izvršnog poverioca, ovde podnositeljke ustavne žalbe", Ustavni sud je konstatovao da nije nadležan da preduzima navedene mere, niti da obezbeđuje namirenje podnositeljke ustavne žalbe u izvršnom postupku.
Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje da ni sama podnositeljka ustavne žalbe nije u predmetnom izvršnom postupku podnela zahtev da se ponovo sprovede popis i plenidba pokretnih stvari, s obzirom na to da je prilikom prvobitnog pokušaja konstatovano da nema pokretnih stvari koje mogu biti predmet izvršenja, niti je predložila sudu da odredi drugo sredstvo izvršenja.
Imajući u vidu navedeno Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u ovom delu odbacio i rešio kao u drugom delu tačke 1. izreke.
7. Na osnovu iznetog i odredaba člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda ("Službeni glasnik RS", br. 24/08 i 27/08), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević