Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog ukidanja pravnog leka
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda. Zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude je pravilno odbačen kao nedozvoljen, jer je taj vanredni pravni lek ukinut izmenama Zakonika o krivičnom postupku pre nego što ga je podnosilac podneo.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Nikole Banjeglava iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 6. oktobra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Nikole Banjeglava izjavljena protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Kr. 26/10 od 23. marta 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Nikola Banjeglav iz Beograda, preko punomoćnika Konstantina Rankova, advokata iz Zrenjanina, podneo je Ustavnom sudu 21. juna 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Kr. 26/10 od 23. marta 2010. godine, zbog povrede načela ograničenja ljudskih i manjinskih prava, prava na pravično suđenje, prava na pravnu sigurnost u kaznenom pravu, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, prava na delotvoran pravni lek i prava na žalbu u krivičnim stvarima, zajemčenih odredbama člana 29. stav 2, člana 32. stav 1, člana 34. stav 2. i člana 36. Ustava Republike Srbije, kao i člana 6. stav 1, čl. 7. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 2. Protokola broj 7 uz Konvenciju.
U ustavnoj žalbi je navedeno: da je podnosilac presudom Opštinskog suda u Zrenjaninu K. 749/07 od 23. marta 2009. godine oglašen krivim za izvršenje krivičnog dela iz člana 121. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS; da je protiv navedene presude podnosilac izjavio žalbu 31. avgusta 2009. godine, koju je Okružni sud u Zrenjaninu odbio presudom Kž. 608/09 od 24. novembra 2009. godine; da je ovu presudu podnosilac primio 9. decembra 2009. godine; da je podnosilac 30. decembra 2009. godine podneo zahtev za ispitivanje pravnosnažne presude koji je odbačen osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Kr. 26/10 od 23. marta 2010. godine; da je postupak protiv podnosioca pokrenut optužnicom Opštinskog javnog tužioca iz Zrenjanina Kt. 51/03 od 13. avgusta 2003. godine i da je od tog datuma podnosilac stekao prava koja mu kasnije ne mogu biti ograničena; da je Vrhovni kasacioni sud morao meritorno rešavati po zahtevu podnosioca za ispitivanje pravnosnažne presude i da to što je Zakonik o krivičnom postupku menjan 3. septembra 2009. godine ne znači da se njegova stečena prava mogu ograničavati i kršiti; da se ovakvo kršenje prava nikako ne može podvesti pod pojam da je to blaže po podnosioca kao okrivljenog. Podnosilac ustavne žalbe je predložio da Ustavni sud odloži izvršenje presude Opštinskog suda u Zrenjaninu K. 749/07 od 23. marta 2009. godine do okončanja postupka, da poništi osporeno rešenje Vrhovnog kasacionog suda i predmet vrati istom sudu na meritorno odlučivanje. Tražio je i troškove podnošenja ustavne žalbe na teret budžeta Republike Srbije u opredeljenom iznosu.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 85. stav 1. istog Zakona propisano je da ustavna žalba, pored ostalog, mora da sadrži razloge žalbe i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje Ustavom zajemčenog prava ili slobode.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Kr. 26/10 od 23. marta 2010. godine odbačen kao nedozvoljen zahtev osuđenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude Opštinskog suda u Zrenjaninu K. 749/07 od 23. marta 2009. godine i presude Okružnog suda u Zrenjaninu Kž. 608/09 od 24. novembra 2009. godine. U obrazloženju osporenog rešenja je navedeno: da je odredbama člana 112. Zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/09), koji je stupio na snagu 11. septembra 2009. godine, propisano da se naslov iznad člana 428. i čl. 428. do 432. Zakonika o krivičnom postupku brišu, pa zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude kao vanredni pravni lek više nije predviđen Zakonikom; da je odredbom člana 146. Zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku predviđeno da se na lica koja su do dana stupanja na snagu ovog zakona podnela zahtev za vanredno ublažavanje kazne i zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude primenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08 i 20/09); da je u konkretnom slučaju zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude podnet 31. decembra 2009. godine, odnosno posle stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku; da je drugostepena presuda doneta 24. novembra 2009. godine, te je zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude podnet u vreme kada ovaj vanredni pravni lek više nije bio predviđen Zakonikom o krivičnom postupku.
4. Odredbama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 46/06, 49/07, 122/08 i 20/09) koje su bile na snazi do 10. septembra 2009. godine, bilo je propisano: da okrivljeni koji je pravnosnažno osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora može podneti zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude zbog povrede zakona u slučaju predviđenom ovim zakonikom, kao i da se navedeni zahtev podnosi u roku od mesec dana od dana kada je okrivljeni primio pravnosnažnu sudsku presudu (član 428. st. 1. i 2.); da zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude mogu podneti osuđeni i branilac (član 431. stav 1.) (stav 2.).
Prema odredbi člana 112. Zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/09), koji je stupio na snagu 11. septembra 2009. godine, naslov iznad člana 428, kao i tekst čl. 428. do 432. se brišu.
Odredba člana 146. istog Zakona propisuje da se na lica koja su do dana stupanja na snagu ovog zakona podnela zahtev za vanredno ublažavanje kazne i zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude primenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07 i 20/09 - dr. zakon) (stav 1.) i da ako do dana stupanja na snagu ovog zakona još nije protekao rok za podnošenje zahteva za ispitivanje pravnosnažne presude, a do isteka propisanog roka taj zahtev bude podnet, postupak po tom zahtevu sprovešće se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07 i 20/09 - dr. zakon).
5. Odredbe Zakonika o krivičnom postupku koje uređuju pravo osuđenog i njegovog branioca da podnesu zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude prestale su da važe 11. septembra 2009. godine, danom stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku. Drugostepena presuda, kojom je potvrđena prvostepena osuđujuća presuda protiv podnosioca ustavne žalbe, prema navodima samog podnosioca, doneta je i njemu dostavljena nakon stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku. Kako su tim zakonom odredbe koje su se odnosile na zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude prestale da važe, to podnosilac ustavne žalbe, kao ni njegov branilac, nisu imali pravo na podnošenje navedenog pravnog leka. Osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda stoga nije odlučivano o pravima, obavezama ili optužbi protiv podnosioca ustavne žalbe, već je postupajući sud podneti zahtev za zaštitu zakonitosti odbacio iz procesnih razloga. Navodi podnosioca da je postupak protiv njega pokrenut optužnicom Opštinskog javnog tužioca iz Zrenjanina Kt. 51/03 od 13. avgusta 2003. godine i da su „sa tim datumom“ stečena prava koja kasnije ne mogu biti ograničena, kao i da je Vrhovni kasacioni sud „morao meritorno rešavati“ po njegovom zahtevu za ispitivanje pravnosnažne presude su očigledno neosnovani, jer je ovaj vanredni pravni lek prestao da postoji u pravnom poretku 11. septembra 2009. godine, a podnosilac ga je izjavio 31. decembra 2009. godine, što je za posledicu imalo donošenje procesnog rešenja o odbacivanju podnetog zahteva od strane Vrhovnog kasacionog suda. Zakonom o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku regulisane su dve prelazne situacije: prva, kad je osuđeni podneo zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude o kome do dana stupanja na snagu ovog zakona nije odlučeno i druga, kad je rok za podnošenje zahteva počeo da teče pre dana stupanja na snagu ovog zakona i još nije protekao, a osuđeni do isteka tog roka podnese zahtev. U oba slučaja se na ovaj vanredni pravni lek primenjuje neizmenjeni Zakonik o krivičnom postupku i sud će o podnetom zahtevu za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude meritorno odlučivati, dok se argumentum a contrario u svim ostalim slučajevima Zakonik ne primenjuje i sud će takav zahtev odbaciti, što je, po oceni Ustavnog suda, Vrhovni kasacioni sud u konkretnom slučaju osporenim rešenjem i učinio. Podnosilac ustavne žalbe nije naveo ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na to da su mu osporenim rešenjem povređena ili uskraćena označena ustavna prava, a razlozi koje je naveo očigledno potvrđuju da do povrede ili uskraćivanja nije došlo. Krećući se u okviru tvrdnji i zahteva sadržanih u ustavnoj žalbi i polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je podnetu ustavnu žalbu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za postupanje i odlučivanje.
Ustavni sud konstatuje da je istovetan stav već izrazio u Rešenju Už-1777/2010 od 17. juna 2010. godine.
6. Na osnovu svega iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić