Nepostojanje povrede prava u postupku obustave izvršenja zbog neplaćanja predujma
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja o obustavi izvršnog postupka. Nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, jer su redovni sudovi dali ustavnopravno prihvatljive razloge za svoje odluke, a podnosilac samo ponavlja navode iz žalbe.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi društva sa ograničenom odgovornošću ''Dijapek'' iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba društva sa ograničenom odgovornošću ''Dijapek'' izjavljena protiv rešenja Privrednog suda u Leskovcu Iv. 1641/07 od 15. marta 2010. godine i rešenja Privrednog apelacionog suda u Beogradu Iž. 1405/10 od 12. maja 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Društvo sa ograničenom odgovornošću ''Dijapek'' iz Niša, preko punomoćnika, advokata Milana Pavlovića iz Niša, podnelo je Ustavnom sudu 21. juna 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Privrednog suda u Leskovcu Iv. 1641/07 od 15. marta 2010. godine i rešenja Privrednog apelacionog suda u Beogradu Iž. 1405/10 od 12. maja 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na naknadu štete zajemčenog odredbom člana 35. st. 2. i 3. Ustava.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da je Trgovinski sud nepravilno postupio kada je naložio izvršnom poveriocu, ovde podnosiocu ustavne žalbe, da predujmi troškove izvršenja protiv izvršnog dužnika. Stoga smatra da su postupajući sudovi nezakonito doneli osporena rešanja kojima se obustavlja izvršenje u spornoj pravnoj stvari. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporena rešenja.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom postupku, uvidom u ustavnu žalbu i osporena rešenja, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Privrednog suda u Leskovcu Iv. 1641/07 od 15. marta 2010. godine obustavljeno izvršenje određeno rešenjem Trgovinskog suda u Leskovcu Iv. 1641/07 od 4. maja 2007. godine. Navedeno rešenje je doneto zato što izvršni poverilac, ovde podnosilac ustavne žalbe, u ostavljenom roku nije predujmio troškove izvršnog postupka. Osporenim rešenjem Privrednog apelacionog suda u Beogradu Iž. 1405/10 od 12. maja 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba izvršnog poverioca izjavljena protiv rešenja Privrednog suda u Leskovcu Iv. 1641/07 od 15. marta 2010. godine i ukinuto prvostepeno rešenje u stavu prvom izreke u delu kojim se ukidaju sve sprovedene radnje u postupku. U obrazloženju drugostepenog rešenja stoji da u rešenju kojim je određena obaveza plaćanja troškova predujmljivanja radnji izvršenja nije određen konačan iznos stvarnih troškova, kao i da je osporeno prvostepeno rešenje zasnovano na zakonu i podzakonskom aktu. Navodi se i da izvršni poverilac nije u ostavljenom roku prigovorio na rešenje o troškovima predujmljivanja radnji izvršenja, niti je tražio obrazloženje istih.
4. Iz sadržine ustavne žalbe proizlazi da su u ustavnoj žalbi isključivo navedeni razlozi koji bi se mogli odnositi na povredu prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, kojom je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, Ustavni sud je utvrdio da su navodi podnosioca ustavne žalbe već izneti u žalbi protiv osporenog prvostepenog rešenja i detaljno cenjeni i obrazloženi u osporenom drugostepenom rešenju. Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve argumente, a u obrazloženju osporenih rešenja dati razlozi za postupanje suda zasnovani su na Ustavu i zakonu.
S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da izneti navodi ustavne žalbe ne predstavljaju ustavnopravne razloge na kojima se mogu zasnivati tvrdnje o povredi označenih ustavnih prava. Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
5. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić