Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući povredu prava na suđenje u razumnom roku. Period za ocenu trajanja krivičnog postupka uključuje i fazu odlučivanja o troškovima, a neopravdano kašnjenje suda od skoro tri godine u donošenju te odluke predstavlja povredu prava.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-2972/2013
04.02.2016.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Srboljuba Tomića iz Vranja, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 4. februara 201 6. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Srboljuba Tomića i utvrđuje da je u postupku koji je vođen pred Osnovnim, ranije Opštinskim sudom u Vranju u predmetu K. 613/07, podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku , zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije .

2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde , u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

O b r a z l o ž e nj e

1. Srboljub Tomić iz Vranja podneo je Ustavnom sudu, 16. aprila 201 3. godine, ustavnu žalbu zbog povrede prava na na suđenje u razumnom roku, iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u krivičnom postupku koji je vođen pred Osnovnim, ranije Opštinskim sudom u Vranju u predmetu K. 613/07, i to zbog „nedonošenja rešenja o troškovima krivičnog postupka“.

Podnosilac u ustavnoj žalbi, pored ostalog, navodi da se protiv njega vodio krivični postupak pred Osnovnim (ranije Opštinskim) sudom u Vranju u predmetu K. 613/07, zbog krivičnog dela poreska utaje iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika, te da je presudoom K. 617/07 od 24. novembra 2007. godine (koja je postala pravnosnažna 9. septembra 2010. godine donošenjem presude Apelacionog suda u Nišu Kž1. 2550/10) oslobođen od optužbe za navedeno krivično delo. Podnosilac dalje navodi da je po pravnosnažnosti presude „u cilju okončanja ovog predmeta u delu koji se odnosi na troškove postupka“ podneo 25. oktobra 2010. godine zahtev Osnovnom sudu u Vranju za donošenje rešenja o troškovima krivičnog postupka, ali da ni nakon četiri urgencije, do dana podnošenja ustavne žalbe o istima nije odlučeno. Podnosilac smatra da su „prošli svi razumni rokovi za okončanje ovog predmeta, jer krivični postupak, računajući i nedonošenje rešenja o troškovima postupka traje više od šest godina“.

Predložio je, pored ostalog, da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenog prava i pravo podnosioca na naknadu nematerijalne i materijalne štete.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i odgovor Osnovnog suda u Vranju, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Protiv podnosioca ustavne žalbe vođen je krivični postupak pred Osnovnim, ranije Opštinskim sudom u Vranju koji je pravnosnažno okončan .

Krivični postupak je pokrenut 21. avgusta 200 7. godine, podnošenjem optužnog predloga Opštinskog javnog tužilaštva u Vranju Kt. 659/06 kojim je okrivljenom, ovde podnosiocu ustavne žalbe, nakon sprovedenih pojedinih istražnih radnji, stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika.

Nakon održanog glavnog pretresa i sprovedenog dokaznog postupka, Opštinski sud u Vranju je 24. novembra 200 9. godine doneo presudu K. 613/07, kojom je, u stavu prvom izreke, podnosioca ustavne žalbe oslobodio od optužbe za krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika, dok je u stavu drugom izreke odredio da troškovi krivičnog postupka i nužni izdaci podnosioca padaju na teret budžetskih sredstava suda, o čemu će sud odlučiti posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1. 2550/10 od 9. septembra 2010. godine je odbijena kao neosnovana žalba Osnovnog javnog tužioca u Vranju i potvrđena je prvostepena presuda Opštinskog suda u Vranju K. 613/07 od 24. novembra 2009. godine.

Podnosilac ustavne žalbe je 25. oktobra 2010. godine, preko branioca, podneo Osnovnom sudu u Vranju zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka i nužnih izdataka, budući da rešenje o troškovima nije doneto.

Podnosilac je potom Osnovnom sudu u Vranju uputio urgencije za donošenje odluke o troškovima pravnosnažno okončanog postupka, i to 4. avgusta 2011. godine, kao i 10. januara i 13. juna 2012. godine.

Osnovni sud u Vranju je 24. jula 2013. godine nakon prijema ustavne žalbe i zahteva da se o njoj izjasni, doneo rešenje K. 613/07 kojim je podnosiocu ustavne žalbe utvrdio naknadu na ime troškova krivičnog postupka, a koji se imaju isplatiti na teret budžetskih sredstava suda.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se podnosilac poziva u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Odredbama člana 193. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 46/06, 49/07, 122/08, 20/09, 72/09 i 76/10) (u daljem tekstu: ZKP), koji je važio u vreme podnošenja ustavne žalbe, bilo je propisano: da su troškovi krivičnog postupka izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka, i izdaci za preduzete istražne radnje pre istrage (stav 1.); da, pored ostalog, troškovi krivičnog postupka obuhvataju troškove za svedoke, veštake, tumače i stručna lica i troškove uviđaja, troškove prevoza okrivljenog, izdatke za dovođenje okrivljenog, putne troškove službenih lica, troškove lečenja okrivljenog za vreme dok se nalazi u pritvoru, kao i troškove porođaja, osim troškova koji se naplaćuju iz fonda za zdravstveno osiguranje, troškove tehničkog pregleda vozila, medicinskih i bioloških analiza i prevoza leša do mesta obdukcije (stav 2. tač. 1), 2), 3), 4), 5) i 6)).

Saglasno članu 194. ZKP u svakoj presudi i rešenju o kažnjavanju, rešenju o izricanju sudske opomene i rešenju kojim se obustavlja krivični postupak odlučiće se ko će snositi troškove postupka i koliko oni iznose (stav 1.), ako nedostaju podaci o visini troškova, posebno rešenje o visini troškova doneće istražni sudija, sudija pojedinac ili predsednik veća kada se ti podaci pribave, a podaci o visini troškova i zahtev za njihovu naknadu mogu se podneti najdocnije u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ili rešenja iz stava 1. ovog člana (stav 2.), kad je o troškovima krivičnog postupka odlučeno posebnim rešenjem, o žalbi protiv tog rešenja odlučuje veće (član 24. stav 6.) (stav 3.).

Prema članu 197. stav 1. ZKP kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rešenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 193. stav 2. tač 1. do 6. ovog zakonika, kao i nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca, padaju na teret budžetskih sredstava, osim u slučajevima određenim u sledećim stavovima.

5. Ustavni sud, pre svega, ukazuje da podnosilac ustavne žalbe povredu prava na suđenje u razumnom roku prevashodno zasniva na tvrdnji da Osnovni sud u Vranju nije ni nakon skoro tri godine od dana pravnosnažnosti oslobađajuće presude doneo rešenje o troškovima krivičnog postupka i pored više urgencija.

Ustavni sud dalje ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi, prilikom ocene da li je krivični postupak okončan u okviru razumnog roka ili ne, početak roka računao od dana donošenja rešenja o sprovođenju istrage, odnosno podnošenja optužnog akta, a kraj roka danom donošenja pravnosnažne odluke o optužbi.

U smislu prethodno navedenog, Ustavni sud konstatuje da je krivični postupak protiv podnosioca ustavne žalbe trajao tri godine i osamnaest dana, računajući od 21. avgusta 2007. godine (kada je podnet optužni predlog) do 9. septembra 2010. godine (kada je Apelacioni sud u Nišu doneo presudu Kž1. 2550/10).

Međutim, Ustavni sud ukazuje i da se, saglasno praksi Evropskog suda za ljudska prava, u krivičnim postupcima period za ispitivanje razumnog trajanja postupka okončava, pored ostalog, i danom donošenja odluke o naknadi troškova krivičnog postupka (videti presudu u predmetu Mamič protiv Slovenije, broj 75778/01 od 27. jula 2006. godine, st. 28-30.). Takođe, Ustavni sud ukazuje i da je u pomenutoj presudi Evropski sud za ljudska prava stao na stanovište da „postupak koji se odnosi na troškove nije zaseban deo postupka“ i da „što se tiče perioda koji treba uzeti u obzir, ovaj postupak je prirodni produžetak materijalnog krivičnog postupka i stoga ne može biti razdvojen od njega“ (videti, mutatis mutandis presudu u predmetu Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, broj 118/1996/737/936 od 23. septembra 1997. godine, st. 28. i 29.). Ovo posebno iz razloga što se postupak povodom troškova sprovodi u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku prema kome „osoba koja je optužena može tražiti nadoknadu troškova i izdataka izazvanih krivičnim postupkom“, te stoga „građanski aspekt postupka ostaje usko povezan s njegovim krivičnim aspektom“ (videti, mutatis mutandis, Calvelli i Ciglio protiv Italije, broj 32967/96 od 17. januara 2002. godine, stav 62.), budući da su „troškovi i izdaci postupka neizbežno povezani sa ishodom krivičnog postupka ... i vremenski mu slede (videti, mutatis mutandis, Hammern protiv Norveške , broj 30287/96 od 11. februara 2003. godine, stav 46.).

Imajući u vidu prethodno izneto, kao i odredbe Zakonika o krivičnom postupku koje su važile u vreme podnošenja ustavne žalbe, te činjenicu da je podnosilac pravnosnažno oslobođen od optužbe i da je u izreci prvostepene presude određeno da će se o troškovima krivičnog postupka, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda, odlučiti posebnim rešenjem, Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, kraj roka za ocenu razumnog trajanja krivičnog postupka računao zaključno sa 24. julom 2013. godine kada je Osnovni sud u Vranju doneo rešenje o troškovima postupka K. 613/07. Dakle, krivični postupak je u odnosu na podnosioca trajao ukupno pet godina i 11 meseci.

U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je o optužbi protiv podnosioca pravnosnažno odlučeno za tri godine i 18 dana, Ustavni sud smatra da je nadležni sud krivični postupak, u tom delu, vodio sa primerenom hitnošću i ekspeditivnošću. Međutim, Osnovnom sudu u Vranju, koji je preuzeo nadležnost Opštinskog suda u Vranju, trebalo je skoro tri godine da donese rešenje o troškovima krivičnog postupka koji je pravnosnažno okončan donošenjem oslobađajuće presude, i to posle više urgencija podnosioca. Ustavni sud je na stanovištu da se ovakvo kašnjenje u donošenju odluke o troškovima krivičnog postupka ne može smatrati efikasnim i delotvornim. Stoga je Ustavni sud ocenio da nijedan od činilaca, u konkretnom slučaju, ne može predstavljati prihvatljivo opravdanje za trajanje krivičnog postupka od ukupno pet godina i 11 meseci. Istovremeno, Ustavni sud ukazuje i da, saglasno praksi Evropskog suda za ljudska prava, neopravdana kašnjenja u pojedinim fazama postupka, dovode do povrede prava na suđenje u razumnom roku (videti, pored ostaloh, presudu u predmetu Debelić protiv Hrvatske, broj 9235/04 od 12. oktobra 2006. godine, stav 32.).

S obzirom na sve napred izloženo, Ustavni sud je utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, pa je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr.zakon i 103/15), odlučujući kao tački 1. izreke.

Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstvo pravde , u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu. Prilikom odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je cenio sve okolnosti od značaja za njeno određivanje, a pre svega period neaktivnosti Osnovnog suda u Vranju u trajanju od skoro tri godine u vezi sa donošenjem rešenja o troškovima krivičnog postupka. Ustavni sud smatra da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu pravičnu naknadu za utvrđenu povredu Ustavom zajemčenog prava. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu i sopstvenu praksu, kriterijume Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom licu pruža odgovarajuće zadovoljenje.

6. Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.