Odbacivanje ustavne žalbe zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv pravnosnažnih krivičnih presuda. Podnosilac je tvrdio da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, čime mu je povređeno pravo na pravično suđenje. Sud je istakao da nije nadležan za preispitivanje činjeničnih zaključaka redovnih sudova.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dragutina Cvetanovića iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 15. decembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Dragutina Cvetanovića izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu K. 40/10 od 28. maja 2010. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Kž.1. 2975/10 od 22. marta 2011. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dragutin Cvetanović iz Niša je, preko punomoćnika, Momčila Kovačevića, advokata iz Niša, podneo 4. jula 2011. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Nišu K. 40/10 od 28. maja 2010. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Kž.1. 2975/10 od 22. marta 2011. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je, između ostalog navedeno: da u krivičnom postupku koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe činjenično stanje nije pravilno utvrđeno; da sud nije utvrdio šta je uzrok saobraćajne nesreće i kakav su položaj vozila zauzimala na kolovoznoj traci u momentu sudara; da optuženi, ovde podnosilac ustavne žalbe, nije mogao da vidi oštećenog koji se u svojstvu pešaka nalazio iza vozila.
2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da ustavna žalba nije pravno sredstvo kojim se preispituje zakonitost pojedinačnih akata i radnji državnih organa i imalaca javnih ovlašćenja, već predstavlja izuzetno i posebno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda. Stoga se i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine svakog od označenih prava ili sloboda, potkrepljuju tvrdnje o njihovoj povredi ili uskraćivanju.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio: da je osporenom presudom Višeg suda u Nišu K. 40/10 od 28. maja 2010. godine, okrivljeni, ovde podnosilac ustavne žalbe, oglašen krivim za krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09 i 111/09) u sticaju sa krivičnim delom nepružanje pomoći licu povređenom u saobraćajnoj nezgodi iz člana 296. stav 1. Krivičnog zakonika; da su osporenom presudom Apelacionog suda u Nišu Kž.1. 2975/10 od 22. marta 2011. godine odbijene kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Nišu i žalba branioca optuženog, a presuda Višeg suda u Nišu K. 40/10 od 28. maja 2010. godine je potvrđena.
4. Iz ustavne žalbe proizlazi da se navodi o povredi označenih ustavnih prava zasnivaju prevashodno na tvrdnjama o tome da je krivica podnosioca ustavne žalbe kao optuženog utvrđena na osnovu pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja.
Ustavni sud i ovom prilikom ukazuje na to da o osnovanosti pokretanja i vođenja krivičnog postupka protiv nekog lica i o postojanju njegove krivice za određeno krivično delo odlučuje isključivo nadležni sud, kao što je samo taj sud ovlašćen da izvede i oceni sve potrebne dokaze i utvrdi činjenično stanje. Ustavni sud nije nadležan da, umesto i nakon redovnih sudova, ocenjuje izvedene dokaze i zaključke sudova u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, te se takvi navodi ustavne žalbe ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima za tvrdnje o povredi Ustavom zajemčenih prava.
Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević