Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u parničnom i izvršnom postupku. Podnosiocu dosuđuje naknadu nematerijalne i materijalne štete, jer izvršenje pravnosnažne presude nije sprovedeno zbog neažurnosti suda i kasnijeg stečaja dužnika.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2987/2011
21.05.2014.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran P. Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Dragana Jovića iz Pančeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 21. maja 2014. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Dragana Jovića i utvrđuje da je u parničn om postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Pančevu u predmetu P1. 890/03 i u izvršnom postupku koj i se vodio pred O pštinskim sudom u Pančevu u predmetu I. 821/10 (ranije predmet Opštinskog suda u Pančevu I. 1187/06) povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Dragana Jovića izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnom postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Pančevu u predmetu P1. 1793/01 i u izvršnom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Pančevu u predmetu P. 864/03.
3. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 300 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, kao i pravo podnosi oca na naknadu materijalne štete u visini iznosa opredeljenih rešenj em o izvršenju Opštinskog suda u Pančevu I. 1187/06 od 21. juna 2006. godine . Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde.
4. Nalaže se Osnovnom sudu u Pančevu da preduzme odgovarajuće mere u skladu sa zakonom kako bi se izvršni postupak iz tačke 1. okončao.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dragan Jović iz Pančeva je 2. jula 2011. godine, preko punomoćnika Dragana Todorovića, advokata iz Pančeva, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnim postupcima koji su vođeni pred Opštinskim sudom u Pančevu u predmetima P. 677//04, P1. 17 93/01 i P1. 890/03, izvršnom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Pančevu u predmetu I. 864/03, kao i izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Pančevu u predmetu I. 821/10 (inicijalno predmet Opštinskog suda u Pančevu I. 1187/06).
Detaljno iznoseći tok navedenih sudskih postupaka, podnosilac ustavne žalbe , između ostalog, navodi: da je u svojstvu tužioca vodio parnične postupke zbog naknade manje isplaćene zarade za određene periode; da je po pravnosnažnom okončanju parničnih postupaka, podnošenjem predloga za izvršenje pokrenuo izvršne postupke koji su okončani rešenjem o obustavljanju postupka, jer je nad izvršnim dužnikom otvoren i zatvoren stečaj.
Podnosilac je predloži o da Sud usvoji ustavnu žalbu, ujedno ističući i opredeljen zahtev za naknadu nematerijalne i materijalne štete, kao i zahtev za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju se povredu ustavnom žalbom ukazuje utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, spise parničnih predmeta Opštinskog suda u Pančevu P1. 1793/01 i P1. 890/03, u spise izvršnih predmeta Opštinskog suda u Pančevu I. 864/03 i Osnovnog suda Pančevu I. 821/10 (ranije predmet Opštinskog suda u Pančevu I. 1187/06) i u dopis Osnovnog suda u Pančevu Su. 66/14 od 3. februara 2014. godine, te utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
3.1. Činjenice i okolnosti koje se odnose na parnični postupak P1. 1793/01
Tužilac Dragan Jović iz Pančeva, ovde podnosilac ustavne žalbe, podneo je 29. juna 2001. godine Opštinskom sudu u Pančevu (u daljem tekstu: Opštinski sud) tužbu protiv tuženog DOO „Pančevo putevi“ iz Pančeva, radi naknade manje isplaćene zarade za određeni vremenski period. Po podnetoj tužbi formiran je predmet P1. 1793/01. Do donošenja presude zakazano je pet ročišta za glavnu raspravu ( 26. oktobra i 24. novembra 2001. godine, 11. februara, 22. aprila i 13. juna 2002. godine), od kojih dva ročišta nisu održana zbog nedostatka procesnih pretpostavki i sprečenosti postupajućeg sudije. Na održanim ročištima saslušane su parnične stranke i sprovedeno je ekonomsko-finansijsko veštačenje na okolnosti manje isplaćene zarade za određeni period.
Opštinski sud u Pančevu je presudom P1. 1793/01 od 13. juna 2002. godine delimično usvojio tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezao tuženog da tužiocu naknadi manje isplaćenu zaradu na način određen u presudi, a za preostali iznos od traženih tužbenim zahtevom do dosuđenih iznosa, tužilac je odbijen.
Tuženi je izjavio žalbu protiv navedene presude.
Okružni sud u Pančevu je presudom Gž1. 654/03 od 24. aprila 2003. godine žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu Opštinskog suda u Pančevu P1. 1793/01 od 13. juna 2002. godine.
3.2. Činjenice i okolnosti koje se odnose na izvršni postupak Opštinskog suda u Pančevu I. 864/03:
Podnosilac ustavne žalbe je 5. avgusta 2003. godine, u svojstvu izvršnog poverioca, podneo Opštinskom sudu u Pančevu predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika DOO „Pančevo putevi“ iz Pančeva, na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Pančevu P1. 1793/01 od 13. juna 2002. godine, tražeći da se izvršenje sprovede popisom i prodajom pokretnih stvari izvršnog dužnika. Po podnetom predlogu za izvršenje formiran je predmet I. 864/03.
Opštinski sud u Pančevu je 29. avgusta 2003. godine doneo rešenje o izvršenju kojim je usvojio podneti predlog za izvršenje. Izvršni dužnik je izjavio prigovor protiv navedenog rešenja o izvršenju, koji je kao neosnovan odbijen rešenjem Opštinskog suda u Pančevu Ipv 144/03 od 5. februara 2004. godine.
Izvršni sud je dopisom od 18. septembra 2003. godine pozvao izvršnog dužnika da u ostavljenom roku dobrovoljno izmiri dug, a kako to izvršni dužnik nije učinio, službeno lice je 15. novembra 2003. godine izašlo na lice mesta kod izvršnog dužnika radi popisa pokretnih stvari. Tom prilikom je konstatovano da je objekat u kojem je trebalo popisati pokretne stvari već duže vreme zaključan.
Opštinski sud u Pančevu je rešenjem I. 864/03 od 22. novembra 2004. godine prekinuo izvršni postupak protiv izvršnog dužnika i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje, sa obrazloženjem da se postupak izvršenja prekida do dostavljanja predloga poverioca za nastavak postupka, i sa poukom o pravnom leku da se protiv rešenja može izjaviti žalba u roku od osam dana od prijema rešenja.
Pismeni otpravak navedenog rešenja je 24. novembra 2004. uručen izvršnom poveriocu, a izvršnom dužniku je dostavljanje izvršeno preko oglasne table suda 28. februara 2005. godine i predmet je arhiviran 19. aprila 2005. godine.
3.3. Činjenice i okolnosti koje se odnose na parnični postupak P1. 890/03:
Tužilac Dragan Jović iz Pančeva, ovde podnosilac ustavne žalbe, podneo je 30. oktobra 200 2. godine Opštinskom sudu u Pančevu (u daljem tekstu: Opštinski sud) tužbu protiv tuženog DOO „Pančevo putevi“ iz Pančeva, radi naknade manje isplaćene zarade za određeni vremenski period. Po podnetoj tužbi formiran je predmet P1. 973/02. Opštinski sud u Pančevu je doneo presudu zbog izostanka P1. 973/02 od 19. marta 2003. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtev tužioca i obavezao tuženog da mu naknadi manje isplaćenu zaradu za određeni period, pošto tuženi nije pristupio na tri uzastopna ročišta za glavnu raspravu (od 3. i 20. februara i 19. marta 2003. godine).
Sud je na ročištu od 13. juna 2003. godine dozvolio vraćanje u pređašnje stanje po predlogu tuženog od 14. maja 2003. godine, pa je ukinuo presudu zbog izostanka P1. 973/02 od 19. marta 2003. godine i odredio ekonomsko-finansijsko veštačenje na okolnost visine zarade za utuženi period.
Predmet je u nastavku postupka dobio broj P1. 890/03. Nalaz sa mišljenjem veštaka je 30. januara 2004. godine dostavljen sudu, nakon čega je tužilac 23. februara 2004. godine precizirao tužbeni zahtev prema nalazu veštaka.
Tokom daljeg postupka, do donošenja presude, sud je zakazao 18 ročišta za glavnu raspravu, od kojih četiri ročišta nisu održana, zbog nedolaska tuženog i pozvanih svedoka na zakazano ročište.
Opštinski sud u Pančevu je presudom P1. 890/03 od 25. novembra 2005. godine usvojio precizirani tužbeni zahtev tužioca i obavezao tuženog da tužiocu isplati minimalnu zaradu za određeni period, na način naveden u presudi i da mu naknadi parnične troškove.
Pismeni optpravak prvostepene presude je 2. februara 2006. godine dostavljen tužiocu, a predmet je, nakon dostavljanja rešenja tuženom, arhiviran 18. maja 2006. godine.
3.4. Činjenice i okolnosti koje se odnose na izvršni postupak Osnovnog suda u Pančevu I. 821/10:
Podnosilac ustavne žalbe je 19. juna 2006. godine, u svojstvu izvršnog poverioca, podneo Opštinskom sudu u Pančevu predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnka DOO „Pančevo putevi“ iz Pančeva, na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Pančevu P1. 890/03 od 25. novembra 2005. godine, tražeći da se izvršenje sprovede popisom i prodajom pokretnih stvari izvršnog dužnika. Po podnetom predlogu za izvršenje formiran je predmet I. 1187/06.
Opštinski sud u Pančevu je 21. juna 2006. godine doneo rešenje o izvršenju kojim je usvojio podneti predlog za izvršenje i navedeno rešenje 6. novembra 2006. godine dostavio izvršnom dužniku. Izvršni dužnik je izjavio žalbu protiv rešenja o izvršenju.
Okružni sud u Pančevu je rešenjem Gž. 16/07 od 17. januara 2007. godine vratio spise predmeta Opštinskom sudu u Pančevu radi rešavanja prvostepenog suda o žalbi izvršnog dužnika, sa obrazloženjem da je izvršni dužnik u žalbi ukazao da je izvršni poverilac u celosti namiren u pogledu svojih potraživanja.
Izvršni sud je zakazao tri ročišta (2. aprila, 14. maja i 2. jula 2007. godine), radi raspravljanja o žalbi izvršnog dužnika, ali se izvršni dužnik nije pojavio ni na jednom od ročišta, pa je izvršni sud spise predmeta prosledio Okružnom sudu na dalje odlučivanje.
Okružni sud u Pančevu je rešenjem Gž. 1224/07 od 21. juna 2006. godine odbio kao neosnovanu žalbu izvršnog dužnika i potvrdio rešenje o izvršenju Opštinskgog suda u Pančevu I. 1187/06 od 21. juna 2006. godine.
Nakon vraćanja spisa izvršnom sudu, službeno lice suda je 25. juna 2008. godine izašlo na lice mesta kada je konstatovalo da je izvršni dužnik – DOO „Pančevo putevi“ iz Pančeva preseljen sa date adrese. Podnescima od 7. jula i 24. novembra 2008. godine izvršni poverilac je urgirao sudu da nastavi i okonča započeto izvršenje.
Zaključkom od 12. januara 2009. godine naloženo je izvršnom poveriocu da odredi adresu na kojoj se nalaze predmeti izvršenja.
Službeno lice suda je 25. avgusta 2009. godine ponovo izašlo na lice mesta radi popisa pokretnih stvari izvršnog dužnika, kada je obavešteno od strane izvršnog poverioca da izvršni dužnik nema imovinu na označenoj adresi i da će u kratkom roku dostaviti sudu novu adresu izvršnog dužnika.
U podnesku od 6. avgusta 2009. godine izvršni poverilac je obavestio sud na kojem mestu se nalaze određene pokretne stvari ivršnog dužnika, nakon čega je 12. oktobra 2009. godine službeno lice popisalo kamion, procenjene vrednosti od 70.000 dinara i konstatovalo da na licu mesta nije moglo da utvrdi da li postoji treća zainteresovana strana.
Osnovni sud u Pančevu je rešenjem I. 821/10 od 16. aprila 2010. godine usvojio predlog izvršnog poverioca da mu se poveri na čuvanje popisano vozilo – kamion, do prodaje vozila i namirenja potraživanja izvršnog poverioca iz postignute cene ostvarene prodajom.
Zaključkom izvršnog suda I. 821/10 od 15. aprila 2011. godine naloženo je izvršnom dužniku da preda izvršnom poveriocu pokretnu stvar – kamion, i odredilo da će do prodaje kamion u ime i za račun izvršnog poverioca čuvati treće lice.
Predaja stvari je bila zakazana za 5. maj 2011. godine, ali je odložena jer nije bilo dakaza da je izvršni dužnik o tome obavešten, pa je predaja stvari zakazana za 13. jun 2011. godine. Međutim, pokušaj predaje stvari zakazan za 13. jun 2011. godine nije uspeo jer na lice mesta nisu pristupile stranke.
Osnovni sud u Pančevu je rešenjem I. 821/10 od 15. juna 2011. godine obustavio izvršenje u ovoj pravnoj stvari i ukinuo sve sprovedene radnje u postupku. U obrazloženju rešenja je, između ostalog, navedeno da je sud uvidom u izvod iz APR-a utvrdio da je izvršni dužnik DOO„Pančevo putevi“ iz Pančeva 19. avgusta 2010. godine brisan iz registra.
Pismeni otpravak rešenja o obustavljanju postupka je 16. juna 2011. godine dostavljen izvršnom poveriocu.
Privredni sud u Pančevu je rešenjem St. 137/10 od 22. juna 2010. godine otvorio stečajni postupak nad izvršnim dužnikom DOO „Pančevo putevi“ iz Pančeva i zaključio stečajni postupak nad navedenim stečajnim dužnikom, sa tim da će po pravnosnažnosti rešenja registar privrednih subjekata izvršiti brisanje stečajnog dužnika iz registra.
Na osnovu uvida u izveštaj APR-a utvrđeno je da je Društvo sa ograničenom odgovornošću u društvenoj svojini Pančevo putevi sa popunom odgovornošću Pančevo brisano iz registra 19. avgusta 2010. godine i da je rešenjem Privrednog suda u Pančevu St. 137/10 od 16. aprila 2010. godine, po službenoj dužnosti pokrenut prethodni stečajni postupak nad DOO Pančevo putevi sa potpunom odgovornošću Pančevo.
4. Polazeći od toga da je ustavna žalba izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud najpre konstatuje da su ljudska i manjinska prava i slobode, među kojima je i pravo na suđenje u razumnom roku, i ustavna žalba kao pravni institut za njihovu zaštitu, ustanovljeni Ustavom Republike Srbije koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine, te je stoga i Ustavni sud nadležan da ispituje povredu ovog prava u periodu nakon stupanja na snagu Ustava. Međutim, imajući u vidu da parnični postupak po svojoj prirodi predstavlja celinu i da započinje podnošenjem tužbe, a završava se donošenjem odluke kojom se postupak okončava, stav Ustavnog suda je da se u pogledu ocene razumne dužine trajanja postupka mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan stupanja na snagu Ustava. Pored toga, kako je ustavna žalba izjavljena i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u izvršnim postupcima koji su usledili nakon okončanja parničnih postup aka, oni se moraju ceniti kao jedinstvena celina. Ustavni sud nalazi da je i Evropski sud za ljudska prava u svojoj praksi izrazio slično stanovište (videti presudu Evropskog suda od 19. marta 1997. godine, u predmetu '' Hornsby protiv Grčke'', broj aplikacije 18357/91, stav 40.). Dakle, za ocenu postojanja povrede prava podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju, bitan je ceo protekli period, od 29. juna 2001. godine, kada je podnosi lac ustavne žalbe podneo tužb u Opštinskom sudu u Pančevu u predmetu P1. 1793/01, pa do danas, budući da je izvršni postupak, koji je usledio nakon navedenog parničnog postupka, prekinut rešenjem Opštinskog suda u Pančevu I. 864/03 od 22. novembra 2004. godine, iz čega proizlazi da osporeni postupci zajedno traju preko 12 i po godina. U odnosu na osporeni parnični postupak P1. 890/03 Ustavni sud je utvrdio da je započeo 30. oktobra 2002. godine podnošenjem tužbe Opštinskom sudu u Pančevu, da je nakon njegovog okončanja usledio izvršni postupak koji je vođen pred Osnovnim sudom u Pančevu u predmetu I. 821/10, a koji je okončan rešenjem o obustavljanju postupka od 15. juna 2011. godine, iz čega proizlazi da su navedeni parnični i izvršni postupak zajedno trajali preko osam i po godina.
Iako na ocenu razumne dužine trajanja konkretnih sudskih postupaka, pored vremenskog trajanja utiče i niz drugih činilaca, kao što su složenost činjeničnih i pravnih pitanja koja treba utvrditi i raspraviti, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanje sudova koji vode postupke i priroda, odnosno značaj zahteva o kome se u postupku odlučuje za podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da, nijedan od prethodno navedenih činilaca nije opravdanje dugom trajanju postupaka u konkretnom slučaju.
Imajući u vidu činjenice i okolnosti utvrđene u tač. 3.1. i 3.2. obrazloženja u odnosu na osporeni parnični i izvršni postupak Opštinskog suda u Pančevu P1. 1793/01 i I. 864/03, Ustavni sud je utvrdio da je parnični postupak okončan za manje od godinu dana, a da je izvršni postupak prekinut rešenjem od 22. novembra 2004. godine, do dostavljanja predloga poverioca da se postupak nastavi. Međutim, poverilac nije dostavio sudu predlog za nastavak postupka, niti je izjavio žalbu protiv rešenja o prekidu postupka, čime je odlučujuće doprineo da sud ne nastavi izvršni postupak, odnosno dužini trajanja osporenog izvršnog postupka.
Imajući u vidu činjenice i okolnosti utvrđene u tač. 3.3 i 3.4. obrazloženja u odnosu na osporeni parnični postupak Opštinskog suda u Pančevu P1. 890/03 i izvršni postupak okončan rešenjem Osnovnog suda u Pančevu I. 821/10 od 16. maja 2011. godine, S ud je utvrdio da je parnični postupak trajao tri godine, a da je izvršni postupak okončan za pet godina.
Po oceni Ustavnog suda, u parničnom postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Pančevu u predmetu P1. 890/03 nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, jer je postupak okončan za tri godine.
Međutim, u vezi sa postupanjem sudova u predmetnom izvršnom postupku, Ustavni sud je konstatovao da je izvršni sud preduzimeo radnje u postupku u periodima od po nekoliko meseci, pa je, između ostalog, i rešenje o obustavljanju postupka I. 821/10 od 15. juna 2011. godine doneo nakon skoro godinu dana od kada je izvršni dužnik brisan iz registra (19. avgusta 2010. godine).
U tom smislu, Ustavni sud naglašava da je dužnost suda da svaki postupak, a posebno postupak izvršenja, sprovede bez odugovlačenja, da pravovremeno i efikasno reaguje i da blagovremeno preduzme sve zakonske mere koje mu stoje na raspolaganju da se postupak okonča. Ustavni sud naglašava da je u pravnoj državi od izuzetne važnosti sprovođenje izvršenja bez odlaganja, kako se ne bi ugrozila delotvornost sudske zaštite Ustavom garantovanih prava i sloboda i kako bi se održalo poverenje građana u sudove.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je podnosiocu ustavne žalbe u parničnom postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Pančevu u predmetu P1. 890/03 i u izvršnom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Pančevu u predmetu I. 821/10 (ranije predmet Opštinskog suda u Pančevu I. 1187/06), povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, te je stoga, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu , ustavnu žalbu usvojio, odlučujući kao u tačk i 1. izreke, a odbio kao neosnovanu ustavnu žalbu podnosioca izjavljenu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Pančevu u predmetu P1. 1793/01 i u izvršnom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Pančevu u predmetu I. 864/03, odlučujući kao u tački 2. izreke.
5. Polazeći od toga da izvršni postupak u predmetu Opštinskog suda u Pančevu I. 864/03 nije okončan, Ustavni sud je, na osnovu člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 4. izreke odlučio da se štetne posledice zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, otklone nalaganjem nadležnom sudu da preduzme odgovarajuće mere kako bi se izvršni postupak iz tačke 1. izreke okončao u skladu sa zakonom, odnosno da obustavi izvršni postupak kada se izvrši isplata podnosiocu ustavne žalbe dosuđene naknade materijalne štete u visini iznosa opredeljenih rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Pančevu I. 1187/06 od 21. juna 2006. godine na osnovu ove odluke Suda.
6. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 3. izreke, prvi deo, odlučio da se pravično zadovoljenje podnosi oca ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate.
7. Prilikom odlučivanja o visini nematerijalne štete koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpe o zbog utvrđene povrede prava, Ustavni sud je cenio sve okolnosti od značaja, a posebno dužinu trajanja predmetnih sudskih postupaka , ali i ponašanje podnosioca ustavne žalbe u osporenim sudskim postupcima, odnosno njegov doprinos dužini trajanja postupaka. Ustavni sud smatra da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu pravičnu naknadu za povredu prava koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpe o zbog neažurnog postupanja sudova. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu postojeću praksu ovog suda, praksu Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomsko-socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje.
8. U pogledu zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu materijalne štete, Ustavni sud je ocenio da se pravično zadovoljenje podnosioca zbog konstatovane povrede navedenog ustavn og prava u potpunosti može ostvariti samo ako se usvoji njegov zahtev. Pri tome, Ustavni sud je imao u vidu da je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu doneo 29. januara 2013. godine odluku o dopuštenosti predstavke u predmetu „Marinković protiv Srbije“ u kojoj je podsetio na svoju ustaljenu sudsku praksu prema kojoj se tužena država dosledno smatra odgovornom ratione persone, pri čemu se od tužene države zahteva da iz sopstvenih sredstava isplati iznose dosuđene pravosnažnim domaćim presudama. Polazeći od iznetog, a imajući u vidu da Ustavni sud prilikom odlučivanja u postupku po ustavnoj žalbi uvažava i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je u tački 3. izreke, drugi deo, utvrdio i pravo podnosioca na naknadu materijalne štete u visini iznosa opredeljenih rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Pančevu I. 1187/06 od 21. juna 2006. godine. Ustavni sud ukazuje i da bi nedosuđivanje naknade materijalne štete podnosiocu ustavne žalbe bilo u direktnoj suprotnosti sa odredbom člana 60. stav 4. Ustava, kojom je proklamovana neotuđivost prava koja je podnosilac pokušao na prinudan način da ostvari u predmetnom izvršnom postupku. Ovakav stav Sud je zauzeo i u drugim odlukama, između ostalih, u odlukama Už-1705/2010 od 9. maja 2013. godine, Už-1705/2010 od 18. juna 2013. godine, Už-2170/2010 od 18. juna 2013. godije, Už-3501/2012 od 19. decembra 2013. godine i dr.
Imajući u vidu da je iz dopisa Osnovnog suda u Pančevu Su 66/14 od 3. februara 2014. godine utvrđeno da predmet Opštinskog suda u Alibunaru označen brojem P. 677/04 ne postoji, Ustavni sud nije razmatrao ustavnu žalbu u ovom delu.
9. Razmatrajući zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud ukazuje da nema uslova za određivanje tražene naknade troškova, u smislu odredbe člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu. Naime, navedenom odredbom Zakona je propisano da učesnici u postupku sami snose svoje troškove. S tim u vezi, odredbom člana 83. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu je propisano da svako (poslovno sposobno) lice, uz ispunjenost i drugih uslova, može izjaviti ustavnu žalbu (i preduzimati druge radnje u postupku), što istovremeno znači i da nije obavezno da te radnje preduzima preko punomoćnika, uključujući i punomoćnika advokata. Pored toga, Ustavni sud ukazuje i da je odredbom člana 45. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13) predviđeno da se ne odbacuju podnesci kojima se pokreće postupak pred Ustavnim sudom i kada isti ne sadrže podatke neophodne za vođenje postupka ili imaju druge nedostatke koji onemogućavaju postupanje u predmetu, već se podnosiocu daje mogućnost da te nedostatke naknadno otkloni. Takođe, Ustavni sud licima koja žele da izjave ustavnu žalbu, pruža svojevrsnu pravnu pomoć kroz ustanovljeni obrazac ustavne žalbe i pisano uputstvo za popunjavanje obrasca ustavne žalbe, koji su dostupni preko internet stranice Ustavnog suda ili se na zahtev dostavljaju zainteresovanom licu.
10. S obzirom na sve napred izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 47. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić