Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u sporu o sticanju svojine
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu podnetu protiv presuda u sporu za utvrđenje prava svojine. Sud je ocenio da žalba ne sadrži ustavnopravne razloge, već traži preispitivanje zakonitosti odluka redovnih sudova, što nije u nadležnosti Ustavnog suda.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milijane Baletić iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Milijane Baletić izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Novom Sadu P. 1331/04 od 14. novembra 2007. godine i presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 885/10 od 31. marta 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Milijana Baletić iz Novog Sada je 23. juna 2010. godine, preko punomoćnika Sonje Hadži Borjanović, advokata iz Novog Sada, Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, načela zaštite ljudskih i manjinskih prava iz člana 22. Ustava, prava na dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti iz člana 23. Ustava, prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava.
U ustavnoj žalbi se navodi da osporenim presudama podnositeljki ''nije priznato pravo na utvrđivanje postojanja prava sticanja svojine na stanu putem ulaganja, u situaciji kada je jedino takvom sudskom odlukom mogla zaštititi svoje ljudsko dostojanstvo ugroženo od strane političkih neistomišljenika i to sve putem sredstava javnog informisanja''.
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je po tužbi tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, pred Opštinskim sudom u Novom Sadu vođen parnični postupak, radi utvrđenja, protiv tužene Autonomne pokrajine Vojvodina-Komisija za stambena pitanja izabranih, imenovanih, postavljenih i zaposlenih lica u pokrajinskim organima. Osporenom prvostepenom presudom P. 1331/04 od 14. novembra 2007. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je po osnovu ulaganja stekla pravo svojine na jednosobnom stanu broj 27, površine 32,49 m2, na trećem spratu zgrade u Novom Sadu, u ul. Maksima Gorkog broj 46a.
Osporenom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 885/10 od 31. marta 2010. godine, stavom prvim izreke, žalba tuženog je usvojena, a žalba tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, je odbijena kao neosnovana, pa je presuda Opštinskog suda u Novom Sadu P. 1331/04 od 14. novembra 2007. godine preinačena samo u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka. U obrazloženju ove presude je navedeno: da je odluka prvostepenog suda o odbijanju tužbenog zahteva tužilje pravilna, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužilja pravo svojine na predmetnom stanu stekla po osnovu pravnog posla, zaključenjem ugovora o otkupu stana i upisom njenog prava u zemljišnu knjigu na osnovu tog ugovora, što je način sticanja prava svojine propisan zakonom, a ne po osnovu ulaganja u stan, koje ne predstavlja ni jedan od načina sticanja prava svojine na nepokretnostima, pa je tužbeni zahtev iz tih razloga neosnovan, bez obzira na to da li je pravni interes tužilje za usvajanje takvog zahteva postojao, i u kom periodu, a objavljivanje navedenog novinskog teksta ni po jednom propisu ne može dovesti do usvajanja postavljenog tužbenog zahteva.
4. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na postojanje povreda ustavnih načela i prava podnositeljke na koja se ukazuje u ustavnoj žalbi. Naime, podnositeljka ustavne žalbe od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da postupa kao instancioni i ispita zakonitost osporenih odluka redovnih sudova.
Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. Stoga, Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj žalbi, ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak u celini nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Ustavni sud je ocenio da u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je u predmetnom parničnom postupku došlo do pogrešne, ili arbitrerne primene zakona, odnosno podnositeljka ustavne žalbe ne nudi argumente koji bi mogli opravdati njenu tvrdnju o povredi prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo i prava na dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti. Pri tome je Ustavni sud imao u vidu da se u ustavnoj žalbi ponavljaju navodi koji su već razmotreni u osporenoj drugostepenoj odluci.
Takođe, Ustavni sud je ocenio da nema osnova za tvrdnje da je osporenim presudama podnositeljka ustavne žalbe na bilo koji način diskriminisana, a u ustavnoj žalbe nisu pruženi dokazi da joj je zbog nekog ličnog svojstva povređeno ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, što je neophodna pretpostavka da bi se mogla utvrditi povreda zabrane diskriminacije.
Ocenjujući da u ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji bi opravdali tvrdnju da postoji povreda označenih ustavnih prava podnositeljke ustavne žalbe, te imajući u vidu da podnositeljka od Ustavnog suda traži ocenu zakonitosti osporenih odluka, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 4116/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe bez ustavnopravnih razloga
- Už 2092/2010: Odluka Ustavnog suda o neosnovanosti žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 2673/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neosnovane ustavne žalbe u sporu za naknadu štete
- Už 833/2009: Odluka Ustavnog suda o ustavnoj žalbi zbog navodne diskriminacije sudija
- Už 3151/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga
- Už 2711/2009: Odbacivanje ustavne žalbe koja traži ocenu zakonitosti sudskih odluka u radnom sporu
- Už 2143/2010: Ustavni sud o nedopustivosti ustavne žalbe koja osporava činjenično stanje