Odluka o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja potraživanja u stečajnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na imovinu. Propust suda da namiri potraživanje podnosioca, utvrđeno u stečajnom postupku protiv dužnika u društvenoj svojini, predstavlja povredu prava na mirno uživanje imovine. Podnosiocu je utvrđeno pravo na naknadu materijalne štete.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-3012/2016
21.06.2018.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás) , članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi S. K . iz Leskovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 21. juna 2018. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba S. K . i utvrđuje da je u izvršnom postupku I. 1244/03 koji se vodio pred Osnovnim sudom u Leskovcu i stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 47/10 podnosioc u ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu , zajemčeno članom 58. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku Privrednog suda u Leskovcu St. 47/10, umanjenih za eventualno već naplaćene iznose po tom osnovu. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu .

3. Odbija se kao neosnovan zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu nematerijalne štete.

O b r a z l o ž e nj e

1. S. K . iz Leskovca izjavio je Ustavnom sudu, 12. aprila 2018. godine, preko punomoćnika T . S, advokata iz Leskovca, ustavnu žalbu protiv rešenja Privrednog apelacionog suda R4. St. 1227/15 od 27. jula 2015. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rž gp. 402/2015 od 15. septembra 2015. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. i prava na imovinu iz člana 58. Ustava Republike Srbije.

Podnosilac je u ustavnoj žalbi, pored ostalog, naveo: da iznos od 10.000,00 dinara, koji mu je osporenim rešenjem dosuđen na ime naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku stečaja koj i se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 47/10, ne predstavlja pravično zadovoljenje; da nije naplatio potraživanje utvrđeno pravnosnažn om i izvršnom presudom, zbog čega smatra da mu je povređeno pravo na imovinu. Istakao je zahtev za naknadu nematerijalne i materijalne štete, kao i zahtev za naknadu troškova podnošenja ustavne žalbe.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Osporenim rešenjem Privrednog apelacionog suda R4. St. 1227/15 od 27. jula 2015. godine, u stavu I izreke, utvrđeno je da je u izvršnom postupku I. 1244/03 koji se vodio pred Osnovnim sudom u Leskovcu i stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 47/10, povređeno pravo predlagača S. K , ovde podnosioca ustavne žalbe, na suđenje u razumnom roku; u stavu II izreke je naloženo Privrednom sudu u Leskovcu da preduzme sve mere kako bi se predmetni stečajni postupak što pre okončao; u stavu III izreke je delimično usvojen zahtev predlagača i određena mu primerena naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 10.000 dinara, a određeni su i troškovi postupka u iznosu od 6.000 dinara ; u stavu IV izreke je odbijen zahtev predlagača kojim je tražio da mu se utvrdi primerena naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku od dosuđenog do traženog iznosa.

Vrhovni kasacioni sud je osporenim rešenjem Rž gp. 402/2015 od 15. septembra 2015. godine odbio žalbu predlagača i ožalbeno rešenje R4. St. 1227/15 od 27. jula 2015. godine potvrdio u st. III i IV njegove izreke.

4. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.

5. Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust suda da namiri potraživanje podnosioca ustavne žalbe, koje je utvrđeno u stečajnom postupku, a protiv dužnika DP „L.“ iz Leskovca , u stečaju, koji je društveno preduzeće, u konkretnom slučaju, predstavlja i povredu prava podnosioca na mirno uživanje imovine iz člana 58. Ustava, koju čine potraživanja utvrđena sudskim odlukama (sličan stav je izražen i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu u tom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), odlučujući kao u prvom delu tačke 1. izreke.

6. Uzimajući u obzir praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud smatra da podnosilac ustavne žalbe ima pravo na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenih u stečajnom postupku, koji mu nije isplaćen (videti, pored drugih, Odluku Ustavnog suda Už-5551/2011 od 20. juna 2013. godine). S tim u vezi, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke utvrdio pravo podnosi oca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku Privrednog suda u Leskovcu St. 47/10, umanjenih za eventualno već naplaćene iznose po tom osnovu. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).

7. Ocenjujući navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da podnosi lac svojim navodima izražava nezadovoljstvo iznosom koji m u je osporenim rešenjima dosuđen na ime naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Ustavni sud, najpre, ukazuje da je zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ustanovljen kao pravno sredstvo nakon izmena i dopuna Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11 i 101/13), preventivno-kompenzatornog karaktera, odnosno da pored ubrzanja postupka predviđa i mogućnost isplate naknade zbog dugog trajanja postupka. Primarni cilj ovog pravnog sredstva jeste njegov preventivni karakter, odnosno ubrzanje i okončanje postupka. Po oceni Ustavnog suda, osnovanost i visina novčane naknade je stvar sudske procene takvog zahteva i zavisi od ponašanja podnosioca u konkretnom postupku, složenosti predmeta i značaja spornog prava za podnosioca. Takođe, Sud je stanovišta da se naknada mora primeriti standardu života građana i materijalnim mogućnostima Republike Srbije. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da o dosuđenom iznosu naknade nematerijalne štete ne može odlučivati kao instancioni sud u odnosu na nadležne redovne sudove.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud konstatuje da su redovni sudovi u ovom slučaju usvojili zahteve podnosi oca za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, naložili da se preduzmu sve neophodne mere kako bi se predmetni stečajni postupak okončao u najkraćem roku i dosudili m u naknad u, te da su jasno obrazložili razloge na kojima temelje svoju odluku. Takođe, polazeći od same suštine naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje, kao i životnog standarda i materijalnih prilika u Republici Srbiji, Sud ocenjuje da vrednost iznosa od 10.000, dinara nije nerazumna, posebno ako se ima u vidu priroda i suština pravnog sredstva – zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

S obzirom na izneto, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi kojima bi se argumentovala eventualna povreda prava na pravično suđenje, već se od Ustavnog suda, u suštini, traži da kao instancioni sud u odnosu na nadležne redovne sudove još jednom preispita odluku o visini naknade nematerijalne štete. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u tom delu jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u drugom delu tačke 1. izreke (ovakav stav je Ustavni sud već izrazio u više svojih odluka, videti npr. Odluku Už-7341/2015 od 20. septembra 2017. godine).

8. Budući da je podnosiocu usvojena ustavna žalba zbog povrede prava na imovinu iz člana 58. Ustava, te da mu je utvrđeno pravo na naknadu materijalne štete, kao i d a mu je osporenim rešenjima dosuđena primerena naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je, u smislu odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, našao da je to dovoljno kako bi se, u konkretnom slučaju, postiglo pravično zadovoljenje, zbog čega je u tački 3. izreke zahtev za naknadu ne materijalne štete odbio kao neosnovan, saglasno odredbama člana 89. st. 1. i 3. Zakona o Ustavnom sudu.

9. Što se tiče zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud ukazuje da za to nema osnova, u smislu odredbe člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (s tim u vezi videti , pored mnogih drugih, Odluku Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine).

10. Ustavni sud je, na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.