Odbacivanje ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava i nepostojanja ustavnopravnih razloga
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu. Utvrđeno je da podnosilac nije iscrpeo sva raspoloživa pravna sredstva pre obraćanja Ustavnom sudu, a u delu gde jesu, nije naveo ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na povredu Ustavom zajemčenih prava.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Nenada Marjanovića iz Novog Šora, Sremska Mitrovica na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Nenada Marjanovića izjavljena protiv rešenja Ministarstva finansija - Poreske uprave - Regionalni centar Novi Sad - Filijala Sremska Mitrovica broj 431-01610/2009-11 od 7. jula 2009. godine, rešenja Nacionalne službe za zapošljavanje broj 0031-10412-1948/2009 od 16. novembra 2009. godine i rešenja Upravnog suda broj 10 U. 13730/10 (2009) od 27. maja 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Nenad Marjanović iz Novog Šora, Sremska Mitrovica izjavio je Ustavnom sudu 24. juna 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Ministartva finansija - Poreske uprave - Regionalni centar Novi Sad - Filijala Sremska Mitrovica broj 431-01610/2009-11 od 7. jula 2009. godine, rešenja Nacionalne službe za zapošljavanje broj 0031-10412-1948/2009 od 16. novembra 2009. godine i rešenja Upravnog suda broj 10 U. 13730/10 (2009) od 27. maja 2010. godine, zbog povrede prava na rad, prava na zdravstvenu zaštitu, prava na socijalnu zaštitu, prava na penzijsko osiguranje i slobode preduzetništva, garantovanih čl. 60, 68, 69, 70. i 83. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su iscrpljena ili da nisu predviđena druga pravna sredstva za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava zajemčenih Ustavom.
3. Prema odredbama Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik SRJ", br. 33/97, 31/01 i 30/10), protiv rešenja u prvom stepenu stranka ima pravo na žalbu (član 213. stav 1.), a za rešavanje u drugom stepenu nadležan je organ određen zakonom (član 215.).
Prema odredbi člana 7. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik SRJ", broj 46/96), upravni spor se može pokrenuti protiv upravnog akta koji je donet u drugom stepenu (stav 1.) i protiv prvostepenog upravnog akta protiv koga nije dozvoljena žalba u upravnom postupku (stav 2.). Odredbom člana 24. stav 1. istog Zakona propisano je da ukoliko drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u zakonom određenom kraćem roku doneo rešenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rešenja, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
4. U sprovedenom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba izjavljena protiv tri upravna akta.
Protiv osporenog prvostepenog rešenja Ministarstva finansija - Poreske uprave - Regionalni centar Novi Sad - Filijala Sremska Mitrovica broj 431-01610/2009-11 od 7. jula 2009. godine, podnosilac ustavne žalbe izjavio je žalbu Ministarstvu finansija - Poreska uprava - Regionalni centar Novi Sad, u roku od 15 dana od dana prijema rešenja. Kako drugostepeni organ u konkretnom slučaju nije rešio po žalbi u roku od 60 dana, podnosilac je imao pravo da traženje ponovi, u kom slučaju bi drugostepeni organ bio u obavezi da reši u roku od sedam dana, te da pokrene upravni spor ukoliko u tom roku ovaj organ ne reši.
Protiv osporenog rešenja Nacionalne službe za zapošljavanje broj 0031-10412-1948/2009 od 16. novembra 2009. godine, koje je doneto u drugom stepenu, podnosilac ustavne žalbe je imao pravo na pokretanje upravnog spora pred Vrhovnim sudom Srbije, o čemu je u osporenom rešenju postojala pravna pouka.
S obzirom na to da iz dostavljene dokumentacije proizilazi da podnosilac ustavne žalbe nije iskoristio pomenuta pravna sredstva ni u prvom ni u drugom slučaju, to je Ustavni sud utvrdio da pre podnošenja ustavne žalbe nisu iscrpljena sva pravna sredstva za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava zajemčenih Ustavom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
Podnosilac ustavne žalbe je osporio i rešenje Upravnog suda broj 10 U. 13730/10 (2009) od 27. maja 2010. godine iz razloga, prema navodima iz ustavne žalbe, što je Upravni sud odbio da poništi rešenje Ministarstva finansija - Poreske uprave - Regionalni centar Novi Sad - Filijala Sremska Mitrovica broj 431-01610/2009-11 od 7. jula 2009. godine.
Na osnovu navoda ustavne žalbe i dokaza koji su uz žalbu priloženi, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem tužba tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, odbačena iz razloga što tužilac nije podneo dokaz Upravnom sudu da je zbog nedonošenja rešenja po žalbi, u roku od 60 dana, koju je tužilac izjavio 26. jula 2009. godine, podneo zahtev nadležnom drugostepenom organu da taj organ u daljem roku od sedam dana po ponovljenom traženju donese rešenje po žalbi, čime nije ispunio uslove iz odredbe člana 24. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, koji predstavljaju procesnu pretpostavku za vođenje upravnog spora zbog "ćutanja administracije".
Polazeći od izloženog, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povreda Ustavom zajemčenih prava podnosioca ustavne žalbe koja su u ustavnoj žalbi označena, već podnosilac od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da kao instancioni sud ispita zakonitost osporenih pojedinačnih akata, naglašavajući u ustavnoj žalbi nezadovoljstvo u odnosu na osporeno rešenje Upravnog suda, obrazlažući da je na ovaj način onemogućen da se prijavi službi za zapošljavanje, da se zaposli, da dobije zdravstvenu zaštitu, da sebi uplaćuje socijalno, zdravstveno i penzijsko osiguranje čime mu je povređeno pravo na rad, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na socijalnu zaštitu, pravo na penzijsko osiguranje i slobodu preduzetništva.
Ustavni sud i u ovom ustavnosudskom predmetu ukazuje da nije nadležan da odlučujući o podnetoj ustavnoj žalbi postupa kao instancioni sud u odnosu na redovne sudove i da ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. U postupku po ustavnoj žalbi, Ustavni sud utvrđuje povrede Ustavom zajemčenih prava i ispituje da li je postupak koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe u celini bio pravičan, kao i da li je osporenim pojedinačnim aktima podnosiocu ustavne žalbe uskraćeno koje drugo ustavno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud je konstatovao da u konkretnoj ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji bi se mogli dovesti u vezu sa tvrdnjom podnosioca da su mu osporenim rešenjem Upravnog suda broj 10 U. 13730/10 (2009) od 27. maja 2010. godine povređena navedena Ustavom zajemčena prava. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić