Ustavna žalba zbog povrede prava na imovinu usled neizvršenja sudske odluke
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na imovinu zbog neizvršenja pravnosnažne presude protiv preduzeća u restrukturiranju. Podnosiocu je utvrđeno pravo na naknadu materijalne štete u visini potraživanja određenog rešenjem o izvršenju, koja se isplaćuje iz budžeta.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović, mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Milana Grgura iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 22. novembra 2012. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Milana Grgura i utvrđuje da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu I. 668/05 (sada predmet Prv og osnovn og sud a u Beogradu I. 16109/10) povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Nalaže se Prvom osnovnom sudu u Beogradu da preduzme sve mere kako bi se izvršni postupak iz tačke 1. okončao u najkraćem roku.
O b r a z l o ž e nj e
1. Milan Grgur iz Beograda je 28. juna 2010. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede načela zabrane diskriminacije utvrđenog odredbom člana 21. Ustava Republike Srbije, prava na pravično suđenje i na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava i prava na rad zajemčenog odredbom člana 60. stav 1. Ustava, u postupku koji se vodio pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu u predm etu I. 668/05 (sada predmet Prvog osnovn og sud a u Beogradu I. 16109/10 ).
Podnosilac je u ustavnoj žalbi naveo: da mu je u izvršnom postupku koji se vodio pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu I . 668/05 , a sada se vodi pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu I. 16109/10 , povređeno pravo na suđenje u razumnom roku; da mu je ovo pravo povređeno i nepreduzimanjem radnji od strane Četvrtog opštinskog javnog tužilaštva, Okružnog javnog tužilaštva i Istražnog odeljenja Okružnog suda u Beogradu; da je onemogućen da pravnosnažna i izvršna sudska odluka bude izvršena. Predloži o je da U stavni sud usvoji ustavnu žalbu.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Članom 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', br. 109/07 i 99/11) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i u spise predmeta Četvrt og opštinsk og sud a u Beogradu u predmetu I . 668/05 (sada Prv og osnovn og sud a u Beogradu u predmetu I. 16109/10 ) i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Izvršni poverilac, ovde podnosilac ustavne žalbe, je 9. maja 2005. godine podneo Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave - poravnanja zaključenog pred Petim opštinskim sudom u Beogradu P. 2084/03 od 15. marta 2004. godine, protiv izvršnog dužnika Nade Janković iz Beograda, i to popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari u kući u Beogradu, ulica Vanđela Tome broj 4.
Četvrti opštinski sud u Beogradu je doneo rešenje o izvršenju I. 668/05 od 11. avgusta 2005. godine.
Četvrti opštinski sud u Beogradu je doneo zaključak I. 668/05 od 13. septembra 2005. godine da se popis, procena i oduzimanje stvari u stanu izvršnog dužnika izvrše 21. septembra 2005. godine.
Popis zakazan za 21. septembar 2005. godine, nije sproveden, jer je izvršni dužnik izjavio prigovor 20. septembra 2005. godine.
Ročište pred Četvrtim opštinskim sudom održano je 23. novembra 2005. godine, a izvršni poverilac je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svedoka.
Zapisnikom o popisu i proceni od 12. aprila 2006. godine, konstatovano je da izvršni dužnik nema pokretnih stvari koje bi bile predmet izvršenja.
Izvršni poverilac je podneskom od 15. juna 2006. godine predložio da se usvoji predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika popisom, procenom i prodajom njene kuće, a radi naplate iznosa od 3.350 evra, u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu koje banke budu plaćale u trenutku ispunjenja obaveze u mestu ispunjenja , sa kamatom koju propisuje Centralna evropska banka , odnosno Narodna banka Srbije na evre od 16. maja 2004. godine do isplate i iznosa od 11.810,00 dinara na ime dosadašnjih troškova izvršenja.
Nakon dva ročišta od 17. oktobra 2006. godine i 9. februara 2007. godine, Četvrti opštinski sud u Beogradu je doneo rešenje da se spis predmeta popiše i dostavi Okružnom sudu u Beogradu radi odlučivanja o žalbi.
Rešenjem Okružnog suda u Beogradu Gž. 3024/07 od 10. maja 2007. godine odbijena je kao neosnovana žalba izvršnog dužnika i potvrđeno je rešenje Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 668/05 od 11. avgusta 2005. godine.
Dopisom od 4. jula 2007. godine, Četvrti opštinski sud u Beogradu je naložio izvršnom poveriocu da u roku od tri dana od dana prijema naloga, pod pretnjom posledice propuštanja, dostavi sudu dokaz da je izvršni dužnik vlasnik nepokretnosti (izvod iz javne knjige), čiju prodaju predlaže predlogom od 15. juna 2006. godine.
Izvršni poverilac je postupio po nalogu suda 11. decembra 2007. godine.
Dopisom od 6. marta 2008. godine, Četvrti opštinski sud u Beogradu je naložio izvršnom poveriocu da u roku od tri dana od dana prijema naloga, pod pretnjom posledice propuštanja, a imajući u vidu navode iz podneska od 11. decembra 2007. godine i službene beleške od 24. decembra 2007. godine u delu kojim je predložena zabrana potraživanja izvršnog poverioca na ime zakupnine lokala, dostavi sudu dokaz da izvršni poverilac ima potraživanje prema trećem licu Lj.P. na ime zakupa , te da se na jasan način izjasni na osnovu kojih zakonskih odredbi predlaže izvršenje na ime najma za izdati lokal, s obzirom da sud po službenoj dužnosti ne pribavlja tražene podatke.
Izvršni poverilac je postupio po nalogu suda 23. aprila 2008. godine.
Rešenjem Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 668/05 od 14. januara 2009. godine, u stavu prvom izreke delimično je usvojen predlog za promenu sredstva izvršenja izvršnog poverioca, pa je zamenjeno sredstvo izvršenja određeno rešenjem o izvršenju ovog suda I. 668/05 od 11. avgusta 2005. godine, na osnovu izvršne isprave - poravnanja zaključenog pred Petim opštinskim sudom u Beogradu P. 2084/03 od 15. marta 2004. godine, radi naplate novčanog potraživanja izvršnog poverioca i to u iznosu od 3.350 evra , u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu koji banke budu plaćale u trenutku ispunjenja obaveze u mestu ispunjenja , sa kamatom koju propisuje Centralna evropska banka počev od 16. maja 2004. godine do isplate i na ime troškova ovog izvršnog postupka u iznosu od 10.640,00 dinara, tako da se dozvoljeno izvršenje umesto, popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari izvršnog dužnika ima sprovesti : zabranom do ½ mesečne zarade koju izvršni dužnik ostavaruje u SZR za proizvodnju vina i rakije “Ljubiša Petrović” u Beogradu i prenosom zabranjenog iznosa izvršnom poveriocu poštanskom uputnicom na kućnu adresu do potpunog namirenja. Zabranjeno je blagajni SZR “Ljubiša Petrović” iz Beograd a da izvršnom dužniku isplaćuje zabranjeni deo ukupne mesečne zarade, a izvršnom dužniku je zabranjeno da taj deo naplaćuje i sa njime raspla že. Danom dostavljanja ovog rešenja blagajni SZR “Ljubiša Petrović” iz Beograda, smatra se da je zabrana navedenog potraživanja sprovedena. Stavom drugim izreke ovog rešeenja konstatovano je da ukoliko se izvršenje u celosti ne može sprovesti po stavu prvom izreke, izvršenje će se sprovesti prodajom nepokretnosti izvršnog dužnika i to ½ kuće broj 4, u ulici Tome Vanđela u Beogradu, upisane u ZKUL 7595 , KO Beograd 3, zemljišno knjižno telo broj dva , te prenosom i prodajom dobijenog iznosa izvršnom poveriocu do potpunog namirenja. Naloženo je zemljišno -knjižnom odeljenju Drugog opštinskog suda u Beogradu da izvrši zabeležbu ovog rešenja o izvršenju u odnosu na prethodno opisanu nepokretnost izvršnog dužnika. Stavom trećim izreke rešenja delimično je odbačen kao neuredan predlog za promenu sredstva izvršenja u delu u kome je predloženo da sud odredi izvršenje na novčanim potraživanjima izvršnog dužnika prema dužniku SZR “Ljubiša Petrović” iz Beograda, na ime zakupa za izdavanje lokala dužniku u Beogradu, ulica Tome Vanđela broj 4.
Izvršni poverilac je 28. januara 2009. godine izjavio žalbu na rešenje Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 668/05 od 14. januara 2009. godine.
Izvršni dužnik je tek 13. septembra 2011. godine primio rešenje Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 668/05 od 14. januara 2009. godine i žalbu izvršnog poverioca od 28. janura 2009. godine, jer je u toku izvršnog postupka prvostepeni sud utvrdio da je izvršni dužnik promenio prebivalište, tako da dostava nije bila moguća na adresi naznačeno j u predlogu za izvršenje . Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da nema dokaza da je rešenje Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 668/05 od 14. januara 2009. godine dostavljeno poslodavcu izvršnog dužnika, s obzirom na to da je istim određeno izvršenje na zaradi i drugim stalnim novčanim primanjima.
Izvršni poverilac je u podnesku od 14. februara 2011. godine predložio naveo da ako izvršni dužnik ne vrati glavni dug sa kamtom i troškovima postupka da se izvrši popis, procena i prodaja pokretnih stvari u njenoj kući (stanu) u Čačku, selo Mr šinci, radi namirenja potraživanja.
Dopisom Prvog osnovnog suda u Beogradu I. 16109/10 od 22. februara 2011. godine naloženo je izvršnom poveriocu da se u roku od tri dana od dana prijema naloga , pod pretnjom posledica propuštanja, izjasni da li u ovom predmetu predlaže promenu sredstva izvršenja određenog rešenjem o izvršenju i rešenjem od 14. januara 2009. godine, s obzirom na navode izvršnog poverioca iz podneska od 14. februara 2011. godine, ili, predlaže novo sredstvo izvršenja, novim predlogom za izvršenje.
Izvršni poverilac je u podnesku od 2. marta 2011. godine naveo da nema promene sredstva izvršenja i da je samo promenjeno mesto izvršenja, tako da se umesto u Beograd u, izvršenje sprovede u Čačak u.
Prvi osnovni sud u Beogradu se rešenjem I. 16109/10 od 31. marta 2011. godine, u stavu prvom izreke oglasio mesno nenadležnim za postupanje u predmetu ovog suda I. 16109/10 po predlogu izvršnog poverioca, podnetom ovom sudu 14. februara 2011. godine , a stavom drugim izreke je određeno da se spisi ovog predmeta I. 16109/10 nakon pravnosnažnosti ovog rešenja dostave Osnovnom sudu u Čačku, kao stvarno i mesno nadležnom sudu za dalje postupanje u ovom izvršnom predmet u.
Nakon dopisa Osnovnog suda u Čačku I. 773/11 od 23. maja 2011. godine kojim je Prvom osnovnom sudu u Beogradu ukazano da prethodno utvrdi da li je rešenje I. 16109/10 od 31. marta 2011. godine pravnosnažno, jer u spisima predmeta nema dostavnice da je isto uručeno izvršnom dužniku, niti da je navedeno rešenje snabdeveno klauzulom pravnosnažnosti, da je potrebno doneti i odluku po žalbi izvršnog poverioca izjavljenoj 28. januara 2009. godine i utvrditi da li izvršni poverilac predlaže prodaju nepokretnosti (kuće) koja se nalazi u Beogradu u ul. Tome Vanđela broj 4, kako je to navedeno u nekim od podnesaka izvršnog poverioca ili predlaže prodaju nepokretnosti (kuće) koja se nalazi na području Osnovnog suda u Čačku, a takođe je potrebno da se Prvi osnovni sud u Beogradu, izjasni da li spise ovog predmeta dostavlja u smislu člana 53. stav 5. Zakona o izvršnom postupku, s obzirom na to da rešenja o izvršenju I. 668/05 od 11. avgusta 2005. godine i I. 668/05 od 14. januara 2009. godine nisu stavljena van snage.
Prvi osnovni sud u Beogradu je rešenjem I. 16109/10 od 28. jula 2011. godine odbacio kao nedozvoljenu žalbu izvršnog poverioca izjavljenu neposredno 28. januara 2009. godine protiv rešenja Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 668/05 od 14. januara 2009. godine.
Rešavajući o sukobu nadležnosti između Prvog osnovnog suda u Beogradu i Osnovnog suda u Čačku, Vrhovni kasacioni sud je rešenjem R. 78/12 od 24. maja 2012. godine utvrdio da je Prvi osnovni sud u Beogradu mesno nadležan za postupanje u predmetu izvršenja zavednom kod tog suda pod brojem I. 16109/10.
Dopisom Prvog osnovnog suda u Beogradu I. 16109/10 od 30. jula 2012. godine, naloženo je izvršnom poveriocu da se u roku od pet radnih dana, pod pretnjom posledica propuštanja, pismeno, precizno i nedvosmisleno izjasni na okolnost da li predlaže kao promenu sredstva izvršenja samo popis, procenu i prodaju pokretnih stvari izvršnog dužnika koje se nalaze u njenoj kući, u selu Mršinci, opština Čačak, ili predlaže i prodaju nepokretnosti u svojini izvršnog dužnika, u kom slučaju je potrebno dostaviti najnoviji original izvoda iz lista nepokretnosti u odnosu na te nepokretnosti.
Uvidom u spise ovog predmeta, utvrđeno je da u istima nema dokaza o o uručenju izvršnom poveriocu dopisa suda od 30. jula 2012. godine. Takođe je utvrđeno da je izvršni poverilac vršio uvid u spise predmeta 6. i 20. avgusta 2012. godine, ali da nije postupio po poslednjem dopisu suda.
4. Odredbama Ustava na čiju se povredu poziva podnosilac ustavne žalbe, utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki, da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (član 21.); da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči pravo na rad, u skladu sa zakonom (član 60. stav 1.).
Zakonom o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS", broj 125/04), koji je stupio na snagu 23. februara 2005. godine, propisano je: da se postupak izvršenja i postupak obezbeđenja pokreću na predlog poverioca (član 2. stav 1.); da izvršenje i obezbeđenje određuje i sprovodi sud (član 3. stav 1. ); da je u postupku izvršenja i obezbeđenja sud dužan da postupa hitno, da je o predlogu za izvršenje sud dužan da odluči u roku od tri dana od dana podnošenja predloga, kao i da rokovi koje određuje sud za preduzimanje određenih radnji ne mogu biti duži od tri dana, osim ako ovim zakonom nije drugačije predviđeno (član 5. stav 1 , 2 i 3. ); da sud određuje izvršenje odnosno obezbeđenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom predlogu, odnosno predlogu za obezbeđenje, a ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja odnosno obezbeđenja, sud može, po službenoj dužnosti ili na predlog stranke, ograničiti izvršenje odnosno obezbeđenje, samo na neke od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za namirenje ili obezbeđenje potraživanja, da se izvršenje sprovodi u obimu određenom u rešenju o izvršenju (član 8. stav 1, 2. i 3.); da sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili verodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno (član 29.); da su izvršne isprave izvršna odluka suda i izvršno sudsko poravnanje (član 30. stav 1. tačka 1)); da se rešenje o izvršenju na pokretnim stvarima dostavlja izvršnom dužniku neposredno pre preduzimanja prve izvršne radnje, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, i da ako sud koji je doneo rešenje o izvršenju nije nadležan za sprovođenje izvršenja, uputiće rešenje o izvršenju nadležnom sudu radi dostavljanja tog rešenja i sprovođenja izvršenja (član 53. st. 4. i 5.) ; da se rešenjem o izvršenju na zaradi, određuje plenidba na određenom delu zarade i nalaže se državnom organu, pravnom licu ili drugom poslodavcu koji izvršnom dužniku isplaćuje zaradu, da novčani iznos, za koji je određeno to izvršenje, isplati odnosno isplaćuje izvršnom poveriocu (član 182. stav 1.).
5. Period ocene razumnosti dužine trajanja ovog sudskog postupka koji spada u nadležnost Ustavnog suda, ratione temporis, počeo je dana 8. novembra 2006. godine, kada je proglašen i stupio na snagu Ustav Republike Srbije, koji ustanovljava ustavnu žalbu kao pravno sredstvo za zaštitu povređenih ili ugroženih ljudskih prava i sloboda i svakome jemči pravo na javno raspravljanje i odlučivanje o njegovim pravima i obavezama u razumnom roku. Međutim, Ustavni sud smatra da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja postupka mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine. Ustavni sud nalazi da je za ocenu postojanja povrede navedenog ustavnog prava podnosioca relevantan period od 9. maja 2005. godine, kao dana podnošenja predloga za izvršenje.
Analizirajući dužinu trajanja osporenog izvršnog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je navedeni postupak do odlučivanja o ustavnoj žalbi trajao više od sedam godina i da još uvek nije okončan.
Navedeno trajanje izvršnog postupka samo po sebi ukazuje da postupak nije okončan u okviru razumnog roka. Međutim, razumna dužina trajanja sudskog postupka je relativna kategorija, koja zavisi od niza činilaca koji se moraju uzeti u obzir u svakom pojedinom slučaju prema njegovim specifičnim okolnostima. Složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanje nadležnih sudova koji vode postupak, kao i priroda postavljenog zahteva, odnosno značaj prava o kome se odlučuje za podnosioca ustavne žalbe, su kriterijumi koji utiču na ocenu dužine trajanja postupka i određuju da li je postupak okončan u okviru razumnog roka ili ne.
Ispitujući navedene kriterijume za utvrđivanje postojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku u konkretnom slučaju, Ustavni sud je ocenio da u ovom predmetu nije bilo posebno složenih činjeničnih i pravnih pitanja o kojima bi se postupajući sud izjašnjavao.
Ocenjujući postupanje suda u izvršnom postupku, Ustavni sud je našao da izvršni sud, u konkretnom slučaju, nije preduzeo sve mere i radnje na koje je po zakonu bio obavezan kako bi se izvršenje sprovelo, odnosno izvršni poverilac namirio u razumnom roku.
Naime, prvostepeni sud je rešenje o izvršenju doneo nakon tri meseca od dana podnošenja predloga za izvršenje. Nakon popisa od 12. aprila 2006. godine, kada je utvrđeno da izvršni dužnik nema pokretnih stvari koje bi bile predmet izvršenja, ročište je zakazao nakon pet meseci, a sledeće nakon tri meseca, kada je doneo rešenje da se spisi predmeta dostave Okružnom sudu u Beogradu, radi odlučivanja o žalbi izvršnog dužnika koja je izjavljena dve godine pre dostavlja nja spisa drugostepenom sudu. Prvostepeni sud je nakon postupanja izvršnog poverioca od 11. decembra 2007. godine po prvom dopisu, uputio drugi dopis izvršnom poveriocu nakon tri meseca , i to 6. marta 2008. godine , kojim je tražio da uredi predlog za promenu sredstva izršenja. Nakon postupanja izvršnog poverioca od 23. aprila 2008. godine, prvostepeni sud je doneo rešenje I. 668/05 od 14. januara 2009. godine o delimičnom usvajanju predloga izvršnog poverioca za promenu sredstva izvršenja, odnosno nakon osam i po meseci od dostavljanja podneska izvršnog poverioca. Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da nema dokaza da je navedeno rešenje prvostepeni sud dostavio poslodavcu izvršnog dužnika, s obzirom na to da je istim određeno izvršenje na zaradi i drugim stalnim novčanim primanjima. Prvostepeni sud je o žalbi izvršnog poverioca od 28. januara 2009. godine, izjavljenoj protiv rešenja o izvršenju I. 668/05 od 14. januara 2009. godine, odlučio nakon dve godine i šest meseci, rešenjem I. 16109/10 od 28. jula 2011. godine.
U prilog navedenom stoji i činjenica da Prvi osnovni sud u Beogradu, nije odlučio o predlogu izvršnog poverioca iz podneska od 14. februara 2011. godine , kojim je ponovo kao sredstvo izvršenja uveo popis i procenu pokretnih stvari koje se nalaze u kući izvršnog dužnika u selu Mršinci, opština Čačak, i kao nov predmet izvršenja označio je kuću u selu Mršinci, umesto kuće u Beogradu. Nakon podneska izvršnog poverioca od 2. marta 2011. godine u kome je istakao da ne predlaže promenu sredstva izvršenja, već samo mesta izvršenja, Prvi osnovni sud u Beogradu se rešenjem I. 16109/10 od 31. marta 2011. godine, oglasio mesno nenadležnim , a spise predmeta je po pravnosnažnosti rešenja, dostavio Osnovnom sudu u Čačku . Rešenjem Vrhovnog kasacionog suda R. 78/12 od 24. maja 2012. godine odlučeno je o sukobu nadležnosti Prvog osnovnog suda u Beogradu i Osnovnog suda u Čačku i utvrđeno je da Prvi osnovni sud u Beogradu mesno nadležan za odlučivanje o predlogu izvršnog poverioca za promenu sredstva izvršenja i predmeta izvršenja . Pored toga, u spisima ovog predmeta utvrđeno je da nema dokaza o uručenju dopisa suda od 30. jula 2012. godine izvršnom poveriocu , da se izjasni da li predlaže kao promenu sredstva izvršenja samo popis, procenu i prodaju pokretnih stvari izvršnog dužnika koje se nalaze u njenoj kući, u selu Mršinci, opština Čačak, ili predlaže i prodaju nepokretnosti u svojini izvršnog dužnika.
Bitna karakteristika izvršnog postupka je njegov prinudni karakter koji određuje osnovna načela tog postupka. Jedno od tih načela je načelo oficijelnosti koje od suda zahteva aktivno ponašanje sve do okončanja izvršnog postupka, te je sud dužan hitno da preduzima sve radnje koje treba da dovedu do sprovođenja izvršenja i okončanja izvršnog postupka što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj. Izvršni postupak se smatra okončanim sprovođenjem izvršenja ili donošenjem rešenja o obustavi postupka u zakonom izričito propisanim situacijama, do čega u konkretnom slučaju nije došlo. Osnovni razlog trajanja predmetnog izvršenja je neefikasno delovanje Četvrtog opštinskog suda u Beogradu, odnosno Prvog osnovnog suda u Beogradu, nepostupanje u rokovima propisanim zakonom i nekorišćenje svih procesnih ovlašćenja koja su sudu stajala na raspolaganju.
Ustavni sud je ocenio da je postavljeni zahtev u izvršnom postupku za podnosioca ustavne žalbe bio od značaja, s obzirom na to da je postupak pokrenut radi naplate duga utvrđenog sudskim poravnanjem. Izvršni poverilac je u toku izvršnog postupka preduzimao radnje koje su mu stajale na raspolaganju i više puta u toku postuka je predlagao promenu sredstva izvršenja. Kako se izvršenje popisom i prodajom pokretnih stvari izvršnog dužanika nije moglo sprovesti, predložio je izvršenje zabranom isplate mesečne zarade izvršnom dužniku, zatim prodajom nepokretnosti u Beogradu, popisom i procenom pokretnih stvari izvršnog dužnika u kući u selu Mršinci, opština Čačak.
Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe u izvršnom postupku pred Četvrtim opštinski sud u Beogradu u predmetu I. 668/05 (sada pred Prv im osnovn im sud om u Beogradu u predmetu I. 16109/10) , povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud usvojio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u tački 1. izreke.
Na osnovu odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke naložio Prvom osnovnom sudu u Beogradu da preduzme sve mere kako bi se izvršni postupak u predmetu I. 16109/10, okončao u najkraćem roku.
6. Imajući u vidu sadržinu ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da se podnosilac samo formalno poziva na povredu načela zabrane diskriminacije utvrđenog članom 21. Ustava, povredu prava na pravično suđenje i prava na rad, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 60. stav 1. Ustava, a da pri tom ne navodi nijedan razlog na kome zasniva svoje tvrdnje. Stoga je Ustavni sud , saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
Ustavni sud je cenio navode podnosioca ustavne žalbe da mu je pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava povređeno i nepreduzimanjem radnji od strane Četvrtog opštinskog javnog tužilaštva, Okružnog javnog tužilaštva i Istražnog odeljenja Okružnog suda u Beogradu, ali je našao da krivična prijava predstavlja samo inicijalni akt na osnovu koga nadležni tužilac, proveravajući njene navode, utvrđuje da li ima osnova za pokretanje krivičnog postupka ili ne. Ustavni sud je ocenio da se samim podnošenjem krivične prijave ne stiče pravo da se po podnetoj krivičnoj prijavi pokrene krivični postupak, te da „nepostupanjem“ tužilaštava po krvičnim prijavama, ne mogu biti povređena ili uskraćena zajemčena prava i slobode. Ustavni sud je stoga ocenio da ovi navodi podnosioca ustavne žalbe nisu od uticaja na drgačiju odluku Suda.
7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je na osnovu odred aba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević