Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju predloga za povraćaj u pređašnje stanje i neblagovremene ustavne žalbe

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje predlog za povraćaj u pređašnje stanje i ustavnu žalbu kao neblagovremenu. Obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava pre iscrpljivanja domaćih pravnih lekova ne predstavlja opravdan razlog za propuštanje roka, a propušten je i objektivni rok.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Siniše Milenkovića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. septembra 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

1. Odbacuje se predlog za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje ustavne žalbe Siniši Milenkoviću.

2. Odbacuje se ustavna žalba Siniše Milenkovića izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 2723/08 od 16. aprila 2008. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

1. Advokat Ranko Racković iz Beograda je u ime Siniše Milenkovića iz Beograda podneo 28. juna 2010. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 2723/08 od 16. aprila 2008. godine, zbog povrede prava iz čl. 6. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Uz ustavnu žalbu podnet je i predlog za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje ustavne žalbe. U predlogu podnosilac ustavne žalbe navodi da je po prijemu osporene presude uputio 27. maja 2009. godine predstavku Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, koja je zavedena pod brojem 36455. Podnosilac se nakon donošenja revizijske presude direktno obratio Evropskom sudu za ljudska prava jer, po njegovim rečima, u to vreme nije bio konstituisan Ustavni sud Republike Srbije. Dopisom Evropskog suda za ljudska prava podnosilac je obavešten da je navedena predstavka neprihvatljiva, jer nepodnošenjem ustavne žalbe Ustavnom sudu nisu iscrpljeni svi domaći pravni lekovi. Stoga podnosilac moli da Ustavni sud dozvoli povraćaj u pređašnje stanje i omogući mu da podnese ustavnu žalbu.

2. Odredba člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđuje da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

Odredbama člana 84. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) propisano je: da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom (stav 1.); da će licu koje iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje ustavne žalbe, Ustavni sud dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje ako to lice u roku od 15 dana od dana prestanka razloga koji je izazvao propuštanje, podnese predlog za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno sa ovim predlogom podnese i ustavnu žalbu (stav 2.); da se posle isteka tri meseca od dana propuštanja ne može tražiti povraćaj u pređašnje stanje (stav 3.).

3. Povodom razloga iznetih u podnetom predlogu za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje ustavne žalbe, Ustavni sud konstatuje da ustavna žalba kao pravno sredstvo za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava i sloboda zajemčenih Ustavom u pravnom poretku Republike Srbije postoji još od 8. novembra 2006. godine i da su, saglasno odredbi člana 175. Ustava, postupak po ustavnoj žalbi i rokovi za njeno izjavljivanje, propisani Zakonom o Ustavnom sudu. U tom smislu, Ustavni sud nalazi da se pozivanje na odluku Evropskog suda za ljudska prava ne može smatrati opravdanim razlogom za propuštanje roka za izjavljivanje ustavne žalbe. Ovo stoga što, sa jedne strane, cilj podnošenja ustavne žalbe nije da se obezbedi pravo na obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava, već da se u okviru pravnog poretka Republike Srbije ostvari zaštita zajemčenih prava i sloboda. Sa druge strane, stanovište Evropskog suda za ljudska prava da ustavna žalba u Republici Srbiji predstavlja delotvorno pravno sredstvo zasnovano je upravo na dosadašnjem postupanju Ustavnog suda po ustavnim žalbama podnetim na način i u rokovima propisanim Zakonom.

Ustavni sud je polazeći od navedenog ocenio da se u predlogu ne navode opravdani razlozi za povraćaj u pređašnje stanje u smislu odredbe člana 84. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu. Pored toga, kako je osporena presuda primljena najkasnije podnošenjem predstavke Evropskom sudu za ljudska prava 16. maja 2009. godine, a ustavna žalba podneta 28. juna 2010. godine, Ustavni sud je utvrdio da je propušten i objektivni rok od tri meseca za traženje povraćaja u pređašnje stanje. Ustavni sud je stoga odbacio predlog za povraćaj u pređašnje stanje kao nedozvoljen i na osnovu odredbe člana 84. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu odlučio kao u tački 1. izreke.

4. Imajući u vidu da nije dozvolio povraćaj u pređašnje stanje, a da je ustavna žalba nesporno izjavljena po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) ovog zakona, ustavnu žalbu odbacio kao neblagovremenu.

5. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

 

PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.