Odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenog podnošenja nakon iscrpljivanja pravnih sredstava
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu Živadina i Zorana Sredojevića kao neblagovremenu. Žalba je podneta nakon isteka roka od 30 dana od dostavljanja drugostepene odluke, pošto podnosioci nisu iskoristili mogućnost da sami podnesu zahtev za zaštitu zakonitosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Živadina Sredojevića i Zorana Sredojevića, obojice iz Čitluka, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Živadina Sredojevića i Zorana Sredojevića izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Loznici P. 1116/08 od 9. jula 2009. godine i rešenja Višeg suda u Šapcu Gž. 467/10 od 22. januara 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Živadin Sredojević i Zoran Sredojević, obojica iz Čitluka, su 28. juna 2010. godine, preko punomoćnika Milorada Arsića, advokata iz Malog Zvornika, Ustavnom sudu podneli ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci.
2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. navedenog Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajamčena Ustavom.
3. Odredbom člana 418. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 125/04 i 111/09) propisano je da ukoliko javni tužilac ne podigne zahtev za zaštitu zakonitosti u rokovima predviđenim zakonom, stranka koja je podnela predlog, ovlašćena je da u roku od 30 dana od dana prijema obaveštenja da javni tužilac neće izjaviti zahtev za zaštitu zakonitosti sama izjavi ovaj pravni lek.
Prema stavu Ustavnog suda, iscrpljivanjem svih delotvornih pravnih sredstava čije je podnošenje u dispoziciji stranke stvara se pretpostavka za izjavljivanje ustavne žalbe. Ukoliko stranka u postupku podnese zahtev za zaštitu zakonitosti saglasno odredbi člana 418. Zakona o parničnom postupku, rok za izjavljivanje ustavne žalbe se računa u odnosu na dan dostavljanja sudske odluke po tom vanrednom pravnom leku. Međutim, u slučaju kada stranka ne iskoristi svoje pravo iz člana 418. navedenog zakona i izjavi ustavnu žalbu odmah po prijemu obaveštenja da javni tužilac neće podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, Ustavni sud ceni blagovremenost ustavne žalbe u odnosu na dan dostavljanja drugostepene sudske odluke.
4. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku, krećući se u granicama zahteva postavljenog u ustavnoj žalbi, utvrdio: da su dopisom Republičkog javnog tužioca GT-I-350/10 od 21. maja 2010. godine podnosioci ustavne žalbe, preko advokata Milorada Arsića, obavešteni da nema uslova za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv rešenja Opštinskog suda u Loznici P. 1116/08 od 9. jula 2009. godine i rešenja Višeg suda u Šapcu Gž. 467/10 od 22. januara 2010. godine; da podnosioci ustavne žalbe nisu u zakonskom roku sami izjavili zahtev za zaštitu zakonitosti; da je punomoćnik podnosioca ustavne žalbe osporeno rešenje Višeg suda u Šapcu Gž. 467/10 od 22. januara 2010. godine primio pre 6. maja 2010. godine, kada je podneo predlog za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti.
Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je ustavna žalba izjavljena 28. juna 2010. godine, Ustavni sud je našao da je ustavna žalba neblagovremena, jer je podneta posle isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) navedenog Zakona, ustavnu žalbu obacio.
5. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 4127/2010: Odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti nakon propuštanja korišćenja vanrednog pravnog leka
- Už 5600/2011: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neblagovremene
- Už 4522/2010: Nedopuštenost ustavne žalbe zbog neblagovremenosti i neodgovarajućih akata
- Už 3090/2010: Ustavni sud o blagovremenosti ustavne žalbe nakon obraćanja javnom tužiocu
- Už 2010/2010: Odbačaj ustavne žalbe zbog neblagovremenosti
- Už 2866/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neblagovremenosti