Odbacivanje ustavne žalbe protiv rešenja o odbijanju prigovora na optužnicu
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja Višeg suda kojim je odbijen prigovor na optužnicu. Sud je zaključio da takvo rešenje ne predstavlja pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima i obavezama podnosioca.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-3091/2011
02.11.2011.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, mr Tomislav Stojković i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Gorana Petrovića iz Vajske, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 2. novembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Gorana Petrovića izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje Kv.Po1. 270/11 od 3. juna 2011. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Goran Petrović iz Vajske podneo je 8. jula 2011. godine, preko punomoćnika Srđana Lakića, advokata iz Novog Sada, ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje Kv.Po1. 270/11 od 3. juna 2011. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da je pojedinačnim aktom koji se osporava ustavnom žalbom odlučivano o nekom pravu ili obavezi podnosioca ustavne žalbe, jer je samo takav akt podoban da povredi njegova Ustavom zajemčena prava i slobode.
3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je iz navoda ustavne žalbe i uvidom u osporeni akt utvrdio da podnosilac ustavne žalbe osporava rešenje Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje Kv.Po1. 270/11 od 3. juna 2011. godine, kojim je odbijen kao neosnovan prigovor protiv optužnice koja je protiv njega podignuta zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 2. Krivičnog zakonika i krivično delo zloupotreba službenog položaja u produženom trajanju iz člana 359. stav 3. u vezi sa stavom 1. u vezi sa članom 61. Krivičnog zakonika. Smatra da mu je pravo na pravično suđenje povređeno time što je isti sud, Viši sud u Beogradu-Posebno odeljenje, u „istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji“ različito rešio, tako što je „prvi prigovor protiv optužnice usvojio“, dok je „drugi“ prigovor osporenim rešenjem odbio kao neosnovan.
Ustavni sud ukazuje da je saglasno odredbama Zakonika o krivičnom postupku za podizanje optužnog akta nadležnog javnog tužioca protiv nekog lica dovoljno postojanje osnovane sumnje da je to lice izvršilo krivično delo za koje se tereti, dok se o osnovanosti optužbe odlučuje pravnosnažnom sudskom odlukom, čijem donošenju prethodi sprovođenje glavnog pretresa, na kome se u dokaznom postupku utvrđuje postojanje krivičnog dela i krivične odgovornosti optuženog. U skladu sa navedenim, Ustavni sud ocenjuje da rešenje doneto povodom podnetog prigovora na optužnicu ne predstavlja pojedinačni akt kojim je odlučivano o optužbama protiv podnosioca ustavne žalbe, a kojim može biti povređeno njegovo pravo iz člana 32. stav 1. Ustava. Ovo iz razloga što sudska kontrola optužnice predstavlja samo posebnu fazu prethodnog krivičnog postupka u kojoj sud ceni da li iz spisa predmeta proizlazi osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivično delo koje mu se stavlja na teret. Podnosilac ustavne žalbe ima pravo i mogućnost da tokom glavnog pretresa, iznošenjem svoje odbrane i aktivnim učešćem u dokaznom postupku osporava osnovanost optužbi za koje se tereti i postojanje svoje krivične odgovornosti.
Kako osporeno rešenje Višeg suda u Beogradu-Posebno odeljenje Kv.Po1. 270/11 od 3. juna 2011. godine ne predstavlja pojedinačni akt iz člana 170. Ustava, odnosno člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, to je Ustavni sud utvrdio da u odnosu na navedeno rešenje ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje Ustavnog suda po podnetoj ustavnoj žalbi.
Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu.
4. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 4635/2010: Odluka Ustavnog suda o ustavnoj žalbi zbog povrede prava u pritvorskom predmetu
- Už 2101/2011: Rešenje o odbacivanju ustavne žalbe protiv postupanja javnog tužilaštva
- Už 2366/2011: Odbačena ustavna žalba oštećenog kao tužioca zbog odbacivanja optužnog predloga
- Už 2817/2011: Odbacivanje ustavne žalbe oštećenog kao tužioca zbog nespojivosti sa Ustavom
- Už 3034/2011: Odbacivanje ustavne žalbe protiv rešenja o odbijanju ponavljanja krivičnog postupka
- Už 3071/2011: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe oštećenog kao tužioca
- Už 5362/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe oštećenog kao tužioca