Odbacivanje ustavne žalbe protiv rešenja o otkazu ugovora o radu

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja poslodavca o otkazu ugovora o radu i protiv presuda redovnih sudova. Žalba protiv akta poslodavca je nedopuštena jer to nije akt državnog organa, a protiv presuda jer se osporava činjenično stanje.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-311/2007
17.06.2009.
Beograd



Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, mr Stanka Milanović, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Ivana Simića iz Kikinde, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. juna 2009. godine, doneo je

R E Š E Nj E



Odbacuje se ustavna žalba Ivana Simića izjavljena protiv rešenja o otkazu ugovora o radu, broj 3/05 od 20. juna 2005. godine, generalnog direktora a.d. "Toza Marković", Kikinda, presude Opštinskog suda u Kikindi P1. 535/05 od 8. februara 2005. godine, presude Okružnog suda u Zrenjaninu Gž. 1220/06 od 2. juna 2006. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 1408/06 od 14. februara 2007. godine.

O b r a z l o ž e nj e



1. Ivan Simić iz Kikinde je 26. decembra 2007. godine Ustavnom sudu izjavio ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Kikindi P1. 535/05 od 8. februara 2005. godine, presude Okružnog suda u Zrenjaninu Gž. 1220/06 od 2. juna 2006. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 1408/06 od 14. februara 2007. godine, zbog povrede prava garantovanih čl. 21, 32. i 76. Ustava Republike Srbije.

2. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe utvrđeno je da ustavna žalba ne sadrži sve podatke neophodne za postupanje Suda, propisane odredbom člana 85.stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07), jer ne sadrži podatak o jedinstvenom matičnom broju podnosioca ustavne žalbe, razloge žalbe i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje ustavnih prava, kao ni zahtev o kome Ustavni sud treba da odluči.
Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 44. stav 1. Poslovnika o radu Ustavnog suda ("Službeni glasnik RS", br. 24/2008 i 27/2008), dopisom od 21. aprila 2009. godine, obavestio podnosioca ustavne žalbe o nedostacima koji sprečavaju postupanje Suda po ovoj ustavnoj žalbi i naložio da, u roku od 15 dana od dana prijema dopisa, uredi i dopuni ustavnu žalbu na način propisan odredbama člana 85. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Sud je istim dopisom obavestio podnosioca ustavne žalbe da će ustavna žalba, na osnovu odredbe člana 36. stav 1. tačka 3) Zakona o Ustavnom sudu, biti odbačena, ukoliko u ostavljenom roku ne postupi po datom nalogu.

3. Postupajući po nalogu Ustavnog suda, podnosilac ustavne žalbe je 11. maja 2009. godine dopunio ustavnu žalbu tako što je, pored prethodno osporenih presuda, od Suda zatražio da poništi i rešenje o otkazu ugovora o radu, broj 3/05 od 20. juna 2005. godine, generalnog direktora a.d. "Toza Marković", Kikinda. Obrazlažući razloge osporavanja navedenih akata, podnosilac ustavne žalbe, u suštini, osporava način utvrđivanja činjenica u postupku koji je vođen pred redovnim sudovima, ne navodeći ustavnopravne razloge koji bi ukazivali u čemu se tačno sastoji povreda ili uskraćivanje označenih prava garantovanih Ustavom.

4. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno članu 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Članom 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/2007), koji je stupio na snagu 6. decembra 2007. godine, propisano je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajamčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu.

5. Ustavni sud je nakon izvršenog uvida u ustavnu žalbu i njenu dopunu, ocenjujući navode koji su izneti u njoj, konstatovao da podnosilac ustavne žalbe, prvenstveno, osporava rešenje o otkazu ugovora o radu, broj 3/05 od 20. juna 2005. godine, generalnog direktora a.d. "Toza Marković", Kikinda. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba je u ovom delu nedopuštena, jer je izjavljena protiv akta protiv koga se, u smislu Ustava i Zakona, ne može izjaviti. Naime, osporeno rešenje ne predstavlja akt koji je doneo državni organ ili organizacija kojoj su poverena javna ovlašćenja, već predstavlja akt poslodavca o prestanku radnog odnosa podnosioca ustavne žalbe. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je ocenio da ustavnu žalbu u ovom delu treba odbaciti, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.
U vezi dela ustavne žalbe kojom se osporavaju presuda Opštinskog suda u Kikindi P1. 535/05 od 8. februara 2005. godine, presuda Okružnog suda u Zrenjaninu Gž. 1220/06 od 2. juna 2006. godine i presuda Vrhovnog suda Srbije Rev. 1408/06 od 14. februara 2007. godine, Ustavni sud je utvrdio da se ustavnom žalbom isključivo osporava način utvrđivanja činjeničnog stanja u osporenim sudskim odlukama. Iz razloga kojima se obrazlaže ustavna žalba proizlazi da se od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da kao instancioni sud ispita zakonitost odluka redovnih sudova.
Ustavni sud i u ovom ustavnosudskom postupku konstatuje da se ustavna žalba na može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova i pojedinačnih akata i radnji drugih državnih organa, niti se može smatrati pravnim sredstvom kojim se pritužuje na rad državnih i drugih organa ili organizacija. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom garantovanih ljudskih i manjinskih prava, Ustavni sud, u okviru zahteva istaknutog u ustavnoj žalbi, jedino utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, došlo do povrede ili uskraćivanja Ustavom garantovanih ljudskih i manjinskih prava i sloboda.
S obzirom na izneto, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, i u ovom delu odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za postupanje i odlučivanje.

6. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.