Odbacivanje ustavne žalbe zbog nedostatka aktivne legitimacije zakonskog zastupnika
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu Branka Zečevića izjavljenu protiv rešenja Višeg suda u Užicu o troškovima postupka. Podnosilac nije aktivno legitimisan jer nije bio stranka u postupku, već zakonski zastupnik maloletnih tužilja na koje se odnosila obaveza.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tihomir Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Branka Zečevića iz Sevojna, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. oktobra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Branka Zečevića izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Užicu Gž. 718/10 od 11. maja 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Branko Zečević iz Sevojna, preko punomoćnika Dragane Obrenović, advokata iz Užica, podneo je Ustavnom sudu 28. juna 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Užicu Gž. 718/10 od 11. maja 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Član 83. stav 1. navedenog Zakona propisuje da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje povređeno ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
Iz sadržine navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da ustavnu žalbu može izjaviti samo lice o čijim pravima je odlučivano osporenim pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje jer je samo takav akt podoban da povredi njegovo ljudsko ili manjinsko pravo ili slobodu zajemčenu Ustavom.
3. Iz navoda ustavne žalbe i dokumentacije priložene uz ustavnu žalbu proizlazi da je Osnovni sud u Užicu rešenjem P. 1239/10 od 18. marta 2010. godine obavezao tužilje mal. Tanju Zečević i Dušicu Zečević, koje zastupa zakonski zastupnik Branko Zečević, ovde podnosilac ustavne žalbe, da tuženima Ivani Zečević, mal. Isidori Zečević i Zorici Zečević, kao solidarnim poveriocima plate troškove parničnog postupka.
Viši sud u Užicu je osporenim rešenjem Gž. 718/10 od 11. maja 2010. godine odbio kao neosnovanu žalbu malaoletnih tužilja i potvrdio prvostepeno rešenje.
4. Imajući u vidu da je ustavnu žalbu podneo Branko Zečević koji nije bio stranka u parničnom postupku u kome je doneto osporeno rešenje, Ustavni sud je ocenio da podnosilac ustavne žalbe nije aktivno legitimisan za podnošenje ustavne žalbe u smislu člana 83. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Ustavni sud je pri tome imao u vidu da je predmet parničnog postupka bilo proglašenje nedopuštenim rešenjem o izvršenju I. 536/06, donetog protiv podnosioca ustavne žalbe kao izvršnog dužnika, ali je u parničnom postupku obaveza plaćanja parničnih troškova nametnuta isključivo maloletnim tužiljama, a ne i podnosiocu ustavne žalbe. Ustavni sud je, stoga, odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić