Odbacivanje ustavne žalbe u sporu za naknadu nematerijalne štete zbog povrede na radu

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presuda redovnih sudova kojima je odbijen zahtev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede na radu. Sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Zorana Savkovića iz Užica, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. septembra 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Zorana Savkovića izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Užicu P1. 46/09 od 24. novembra 2009. godine i presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1. 735/10 od 6. maja 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Zoran Savković iz Užica, preko punomoćnika Milije Jevtovića, advokata iz Užica, podneo je Ustavnom sudu 30. juna 2010. godine ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Užicu P1. 46/09 od 24. novembra 2009. godine i presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1. 735/10 od 6. maja 2010. godine.

U ustavnoj žalbi je navedeno da je u parničnom postupku koji se vodio pred Opštinski sudom u Užicu u predmetu P1. 46/09 pravnosnažno odbijen tužbeni zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu nematerijalne štete, koja mu je prouzrokovana na radu prilikom kontrole ispravnosti mašine za izradu držača kada mu je odsečen srednji prst leve ruke. Podnosilac ustavne žalbe ističe da štetu nije prouzrokovao namerno, niti iz krajnje nepažnje, niti iz bilo kakvih loših pobuda, već isključivo u najboljoj nameri da se maksimalno angažuje da bi se proizvodnja kod tuženog normalno odvijala. Smatra da je sud trebalo da primeni druge zakonske propise koji mu daju pravo na naknadu štete.

Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

3. Iz navoda ustavne žalbe i dokumentacije priložene uz ustavnu žalbu proizlazi da je Opštinski sud u Užicu osporenom presudom P1. 46/09 od 24. novembra 2009. godine odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, za naknadu pojedinih vidova nematerijalne štete.

Apelacioni sud u Kragujevcu je osporenom presudom Gž1. 735/10 od 6. maja 2010. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, i potvrdio osporenu prvostepenu presudu.

5. Ustavni sud ukazuje na to da je, saglasno odredbi člana 170. Ustava, nadležan da u postupku po ustavnoj žalbi isključivo ocenjuje da li je osporenim pojedinačnim aktom ili radnjom učinjena povreda ili uskraćivanje Ustavom zajemčenog prava ili slobode. Stoga, Ustavni sud nije nadležan da u postupku po ustavnoj žalbi, kao viši sud u odnosu na sudove koji su doneli osporene odluke, još jednom ispituje njihovu zakonitost.

Ustavni sud je utvrdio da su navodi izneti u ustavnoj žalbi već isticani i u žalbi protiv osporene prvostepene presude i cenjeni u osporenoj drugostepenoj presudi, pa se njihovim ponovnim isticanjem ne dovodi u sumnju pravilnost osporenih odluka, niti se ukazuje na proizvoljnost i arbitrernost u njihovom donošenju. Predmet tužbenog zahteva u sprovedenom parničnom postupku bilo je naknada štete koja je podnosiocu ustavne žalbe prouzrokovana na radu. Odgovornost poslodavca za tako nastalu štetu isključivo je regulisana odredbama Zakona o radu, koje upućuju na primenu opštih načela odgovornosti za štetu koja su utvrđena Zakonom o obligacionim odnosima. Stoga je neosnovan navod podnosioca ustavne žalbe da je redovni sud trebalo da donese osporene presude primenom drugih zakonskih propisa.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

6. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.