Odluka Ustavnog suda o ustavnosti privremene mere obezbeđenja naplate poreza

Kratak pregled

Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu, nalazeći da privremena mera obezbeđenja naplate poreskog duga, određena na osnovu izvršnog ali ne i konačnog rešenja, ne povređuje pravo na imovinu. Ograničenje imovine radi naplate poreza je u skladu sa Ustavom i zakonom.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-314/2010
26.09.2012.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće , u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi „Postmex“ d.o.o. iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 26. septembra 2012. godine, doneo je

O D L U K U

Odbija se kao neosnovana ustavna žalba „Postmex“ d.o.o. izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije U. 7334/07 od 5. marta 2008. godine zbog povrede prava na imovinu zajemčenog članom 58. Ustava, dok se u preostalom delu odbacuje.

O b r a z l o ž e nj e

1. „Postmex“ d.o.o. iz Beograda, preko punomoćnika Vere Čabarkape, advokata iz Beograda, podneo je 15. januara 2010. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Srbije U. 7334/07 od 5. marta 2008. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i na suđenje u razumnom roku, prava na pravno sredstvo i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1, članom 36. stav 2. i članom 58. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. stav 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno: da je rešenjem Ministarstva finansija određena privremena mera obezbeđenja naplate poreske obaveze; da je podnosilac 28. avgusta 2007. godine Vrhovnom sudu Srbije podneo tužbu radi poništaja navedenog rešenja, a da mu je odluka toga suda dostavljena tek 17. decembra 2009. godine; da je prvostepeno rešenje upravnog organa zasnovano na rešenju kojim je pokrenut postupak prinudne naplate, a koje nije konačno; da je donošenje više rešenja o prinudnoj naplati i određivanju privremene mere obezbeđenja naplate za isti iznos, prvi put 23. maja 2006. godine na računima poreskog obveznika, a zatim 3. novembra 2006. godine i 4. januara 2007. godine na računima njegovog dužnika, „očigledno nezakonito i nedopustivo“.

2. Saglasno odredb i člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporeni akt i ostalu dokumentaciju dostavljenu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Rešenjem Ministarstva finansija – Poreska uprava – Centar za velike poreske obveznike broj 433-1 424/06-31 od 4. januara 200 7. godine određena je privremena mera obezbeđenja naplate poreskog potraživanja u prinudnoj naplati iz novčanih sredstava – zabrana poreskom obvezniku preduzeću „Postmex“ d.o.o. iz Beograda (ovde podnosilac ustavne žalbe) da novčane obaveze koje ima prema trećim licima izmiruje ugovaranjem promene poverilaca, odnosno dužnika u određenom obligacionom odnosu i na drugi način u skladu sa zakonom, radi obezbeđenja naplate poreskog potraživanja na osnovu izvršnog rešenja Ministarstva finansija – Poreska uprava – Centar za velike poreske obveznike broj 433-1 424/06-30 od 4. januara 200 7. godine. Takođe je određeno da će privremena mera trajati do naplate poreza na osnovu navedenog rešenja o prinudnoj naplati i da rešenje o određivanju privremene mere postaje izvršno danom dostavljanja poreskom obvezniku. U obrazloženju rešenja citirane su odredbe člana 87a i člana 147. stav 1.Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji.

Ministarstvo finansija – Poreska uprava je rešenjem broj 433-00952/07-07 od 23. jula 2007. godine odbilo kao neosnovanu žalbu podnosioca izjavljen u protiv prvostepenog rešenja broj 433-1424/06-31 od 4. januara 200 7. godine. U obrazloženju rešenja drugostepenog organa je ocenjeno da je predmetna privremena mera, saglasno odredbama člana 87a Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, određena po otpočinjanju postupka prinudne naplate iz novčanih sredstava poreskog obveznika, na osnovu izvršnog rešenja o prinudnoj naplati poreskog potraživanja i da traje do njegove naplate, a da se može ukinuti ako poreski obveznik podnese sredstvo obezbeđenja naplate poreskog potraživanja, u skladu sa Zakonom. Drugostepeni organ je ocenio da konačnost rešenja o prinudnoj naplati nije uslov za donošenje rešenja o privremenoj meri, te da navodi žalbe o vođenju postupka prinudne naplate od poreskog obveznika „Astra simit“ d.o.o. nisu od uticaja na rešavanje u toj upravnoj stvari, kao ni ostali navodi podnosioca, s obzirom na akcesornu prirodu rešenja o privremenoj meri.

Podnosilac ustavne žalbe je protiv navedenog drugostepenog rešenja 28. avgusta 200 7. godine podn eo tužb u Vrhovnom sudu Srbije , koji je osporenom presudom U. 7334/07 od 5. marta 2008. godine odbio tužbu podnosioca kao neosnovanu . U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo: da je tuženi organ pobijanim rešenjem pravilno odlučio kada je odbio žalbu kao neosnovanu, nalazeći da su se stekli svi uslovi propisani Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji za određivanje predmetne privremene mere; da je u upravnom postupku nesumnjivo utvrđeno da je postupak prinudne naplate, saglasno odredbi člana 77. stav 1. Zakona, započeo donošenjem rešenja Ministarstva finansija – Poreska uprava – Centar za velike poreske obveznike broj 433-1 424/06-30 od 4. januara 200 7. godine, kojim je određena prinudna naplata poreskog potraživanja; da je sud cenio i ostale navode tužbe, ali je našao da su neosnovani i bez uticaja na drugačuju ocenu zakonitosti pobijanog rešenja, s obzirom na to da su istovetni navodima žalbe, koje je tuženi organ potpuno i pravilno ocenio dajući za to dovoljne i jasne razloge koje je u svemu, kao pravilne, prihvatio taj sud. Osporena presuda dostavljena je punomoćniku podnosioca 17. decembra 2009. godine.

Ustavni sud konstat uje da je podnosilac ustavne žalbe ovom sudu u drugom predmetu podneo ustavnu žalbu protiv presude Upravnog sud a - Odeljenj a u Novom Sadu U. 1145/10 od 18. juna 2010. godine , kojom je odbijena kao neosnovana njegova tužba podneta protiv rešenja Ministarstva finansija – Poreska uprava – Sektor za poresko-pravne poslove i koordinaciju broj 433-00478/2007-07 od 13. juna 2007. godine . U prethodno sprovedenom postupku u tom predmetu Ustavni sud je utvrdio da je navedenim drugostepenim rešenjem odbijena kao neosnovan a žalb a podnosioca izjavljena protiv rešenja Ministarstva finansija – Poreska uprava – Centar za velike poreske obveznike broj 433-1424/06-30 od 4. januara 2007. godine, kojim je određena prinudna naplata dospelog a neplaćenog poreskog duga podnosioca ustavne žalbe. Odlučujući o ustavnoj žalbi u tom predmetu Ustavni sud je rešenjem Už -3621/2010 od 3. februara 2011. godine istu odbacio, nalazeći da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje, jer ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge o povredi istaknutih prava. U obrazloženju navedenog rešenja Ustavni sud je, pored ostalog, ocenio da je drugostepeni poreski organ izneo dovoljno obrazložene razloge zbog čega donošenje rešenja Ministarstva finansija – Poreska uprava – Centar za velike poreske obveznike broj 433-1424/06-30 od 4. januara 2007. godine nije predstavljalo određivanje druge prinudne naplate istog iznosa poreskog duga, čija prinudna naplata je u većem iznosu određena rešenjem od 3. novembra 2006. godine, već je predstavljalo određivanje prinudne naplate dela poreskog duga dospelog za plaćanje, u situaciji kada taj iznos nije uplaćen narednog dana od dana dospelosti i kada podnosilac – kao dužnik poreskog obveznika „Astra simit“ d.o.o , nije pružio dokaze da je njegov poverilac na drugi način izmirio obavezu.

4. Odredbama Ustava, na čiju povredu se podnosilac u ustavnoj žalbi poziva , utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega (član 32. stav 1. ); da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36. stav 2.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona, da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne, da se zakonom može ograničiti način korišćenja imovine i da je oduzimanje ili ograničenje imovine radi naplate poreza i drugih dažbina ili kazni, dozvoljeno samo u skladu sa zakonom (član 58.).

Odredbe čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. stav 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju po svojoj sadržini se ne razlikuju od odred aba člana 32. stav 1 , člana 36. stav 2. i člana 58. Ustava Republike Srbije, pa je Ustavni sud postojanje povrede istaknutih prava cenio u odnosu na navedene odredb e Ustava.

Za odlučivanje o ovoj ustavnosudskoj stvari od značaja su i sledeće odredbe Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Službeni glasnik RS“, br. 80/02, 84/02, 23/03, 70/03, 55/04, 61/05, 85/05, 62/0 i 61/07):

Odredbama člana 77. navedenog zakona propisano je da poreska uprava počinje postupak prinudne naplate poreza, odnosno sporednih poreskih davanja, donošenjem rešenja o prinudnoj naplati poreza ako poreski obveznik nije platio porez, odnosno sporedno poresko davanje u roku iz člana 71. stav 1. ovog zakona (stav 1.), da rešenje o prinudnoj naplati poreza postaje izvršno danom dostavljanja (stav 3.).

Saglasno odredbama člana 79. Zakona, postupak prinudne naplate prekida se, pored ostalog, u slučaj u iz člana 147. st. 2. i 6. ovog zakona (stav 1. tačka 4)), p rekid iz st. 1. i 2. ovog člana ne utiče na založno pravo, ni na posebnu taksu iz člana 83. stav 1. ovog zakona (član 79. stav 4.).

Odredbom člana 86. stav 1. Zakona određeno je da se radi obezbeđenja poreskog potraživanja u prinudnoj naplati poreza na stvarima, odnosno imovinskim pravima poreskog obveznika, ustanovljava zakonsko založno pravo u korist poreskog poverioca.

Odredbama člana 87a Zakona propisano je: da radi obezbeđenja naplate poreza i sporednih poreskih davanja posle početka postupka prinudne naplate iz novčanih sredstava poreskog obveznika na njegovim računima na osnovu rešenja iz člana 92. stav 2. ovog zakona, Poreska uprava rešenjem ustanovljava privremenu meru obezbeđenja naplate poreskog potraživanja (stav 1.), da je p rivremena mera iz stava 1. ovog člana zabrana poreskom obvezniku da novčane obaveze koje ima prema trećim licima izmiruje ugovaranjem promene poverilaca, odnosno dužnika u određenom obligacionom odnosu (asignacija, cesija i dr.), prebijanjem (kompenzacija) i na drugi način u skladu sa zakonom (stav 2.), da r ešenje Poreske uprave o ustanovljavanju privremene mere iz stava 2. ovog člana postaje izvršno danom dostavljanja poreskom obvezniku (stav 3.), da se r ešenje iz stava 2. ovog člana dostavlja organizaciji nadležnoj za prinudnu naplatu zajedno sa izvršnim rešenjem Poreske uprave o prinudnoj naplati poreza i sporednih poreskih davanja iz novčanih sredstava poreskog obveznika (stav 4.), da je o rganizacija nadležna za prinudnu naplatu dužna da odmah po prijemu rešenja iz stava 2. ovog člana izvrši njegov upis u registar blokiranih računa pod datumom i tačnim vremenom prijema (stav 5.), da p rivremena mera iz stava 2. ovog člana traje do naplate poreza na osnovu izvršenog rešenja Poreske uprave o prinudnoj naplati poreza i sporednih poreskih davanja iz novčanih sredstava poreskog obveznika, radi čijeg obezbeđenja naplate je i ustanovljena.

Odredbama člana 147. Zakona je predviđeno da žalba ne odlaže izvršenje poreskog upravnog akta (stav 1.), da p o žalbi drugostepeni poreski organ mora odlučiti u roku od 50 dana od dana predaje žalbe (stav 4.), da a ko je na osnovu poreskog rešenja protiv kojeg je izjavljena žalba pokrenut postupak prinudne naplate, a postupak po žalbi se ne okonča u roku iz st. 4. i 5. ovog člana, prinudna naplata se prekida zaključkom dok se poreskom obvezniku ne dostavi rešenje po žalbi, odnosno dok prvostepeni poreski organ ne postupi po nalogu drugostepenog poreskog organa (stav 6.).

5. Podnosilac ustavne žalbe smatra da mu je pravo na imovinu povređeno time što je prvostepeni poreski organ odredio privremenu meru obezbeđenja naplate poreskog potraživanja na osnovu rešenja kojim je pokrenut postupak prinudne naplate, pre nego što je to rešenje postalo konačno u upravnom postupku.

Ispitujući navode ustavne žalbe sa stanovišta prava na imovinu zajemčenog članom 58. Ustava, ovaj sud je pošao od toga da se garantije prava na imovinu sastoje, pre svega, u zaštit i prav a svojine, ali i ostali h imovinski h prava. Takođe , iz navedene odredbe Ustava proizlazi da se zaštita pruža ne samo kad se radi o lišenju imovinskih prava u celini, već i kad se radi o njihovom ograničenju. Stoga je ograničenje prava svojine privremenom merom prihvatljivo sa stanovišta prava iz člana 58. Ustava, samo ako su ispunjeni zakonom predviđeni uslovi za određivanje privremene mere.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ispitivao da li je predmetna privremena mera u postupku prinudne naplate poreskog duga podnosioca ustavne žalbe izrečena u skladu sa odredbama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji (dalje u tekstu: Zakon). Ustavni sud je najpre utvrdio da je prvostepenim rešenjem Ministarstva finansija – Poreska uprava – Centar za velike poreske obveznike broj 433-1 424/06-31 od 4. januara 200 7. godine određena privremena mera obezbeđenja naplate poreskog potraživanja na osnovu izvršnog rešenja o prinudnoj naplati poreza. Ustavni sud je stoga ocenio da je predmetna privremena mera određena u skladu sa odredbom člana 87a stav 1. Zakona, imajući u vidu da postupak prinudne naplate poreza započinje donošenjem rešenja o prinudnoj naplati, koje postaje izvršno danom dostavljanja poreskom obvezniku (član 77. Zakona).

Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 79. stav 1. tačka 4) Zakona propisano da se postupak prinudne naplate mora prekinuti u slučaju da je na osnovu poreskog rešenja protiv kojeg je izjavljena žalba pokrenut postupak prinudne naplate, a postupak po žalbi se ne okonča u roku propisanom članom 147. stav 4. Zakona. S obzirom na izloženo, Ustavni sud ocenjuje da se prinudna naplata ne može sprovesti pre nego što rešenje kojim je utvrđena poreska obaveza ne postane konačno u upravnom postupku, a da konačnost rešenja kojim je odlučeno o privremenoj meri nije od uticaja na postupak prinudne naplate. Ustavni sud, takođe, ukazuje na odredbu člana 79. stav 4.) Zakona, prema kojoj prekid postupka prinudne naplate poreza ne utiče na založno pravo. S tim u vezi, Ustavni sud je konstatovao da se odredbe o privremenoj meri obezbeđenja poreskog potraživanja u prinudnoj naplati iz novčanih sredstava poreskog obveznika nalaze među odredbama Zakona kojima se uređuje založno pravo u korist poreskog poverioca i da je navedena privremena mera u funkciji ostvarivanja tog prava. Iz toga, po oceni ovog suda, sledi da prekid postupka prinudne naplate ne utiče ni na postupak izvršenja privremene mere određene u smislu člana 87a Zakona.

Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je ocenio da podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno pravo na imovinu zajemčeno članom 58. Ustava, te je, saglasno odredb i člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07 i 99/11 ), odbio kao neosnovan u ustavn u žalb u izjavljenu zbog povrede označenog prava, odlučujući kao u prvom delu izreke.

6. Ustavni sud je iz navoda ustavne žalbe utvrdio da podnosilac ustavne žalbe, ne prihvatajući obrazloženje sadržano u drugostepenom poreskom rešenju i osporenoj presudi Upravnog suda, ustavnom žalbom ponovo ističe da mu je pravo na pravično suđenje povređeno time što su protivno odredbama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji doneta tri rešenja kojima je određena prinudna naplata istog iznosa poreskog duga i tri rešenja o određivanju privremene mere obezbeđenja poreskog potraživanja u prinudnoj naplati tog iznosa, kao i time što je privremena mera određena pre nego što je postalo konačno rešenje o prinudnoj naplati poreskog duga.

Polazeći od činjenica utvrđenih u ovom ustavnosudskom sporu, a imajući u vidu ocenu o povredi prava na imovinu, Ustavni sud nalazi da se navodi ustavne žalbe ne mogu smatrati kao ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je Vrhovni sud Srbije proizvoljno primenio materijalno pravo na štetu podnosioca ustavne žalbe , niti da se radi o prinudnoj naplati istog iznosa poreskog duga.

U pogledu navoda podosioca o povredi prava na suđenje u razumnom roku, kao elementa prava na pravično suđenje, Ustavni sud je zaključio da se povreda tog ustavnog prava dovodi isključivo u vezu sa neažurnim postupanjem suda u otpravljanju osporene presude, koja je podnosiocu ustavne žalbe dostavljena posle godinu dana i devet meseci. Ustavni sud je konstatovao da je Vrhovni sud Srbije pokazao izuzetnu neažurnost u dostavljanju pismenog otpravka presude, ali je imao u vidu da je predmetni upravni spor okončan u roku kraćem od sedam meseci. Stoga je ovaj sud ocenio da se navedeno trajanje postupka u konkretnom slučaju objektivno ne može smatrati nerazumno dugim, te u tom smislu nisu prihvatljivi navodi ustavne žalbe o povredi prava na suđenje u razumnom roku.

Ustavni sud konstatuje da se pre izjavljivanja ustavne žalbe podnosilac koristio pravom na žalbu i da je nadležni upravni organ o tom pravnom leku, nakon što je sve relevantne žalbe navode ispitao, meritorno odlučio, zbog čega ne postoje ustavnopravni razlozi koji bi mogli ukazivati na povredu prava na pravno sredstvo zajemčenog odredbom člana 36. stav 2. Ustava.

Stoga je Ustavni sud, saglasno o dredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u preostalom delu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka , kao u drugom delu izreke.

7. Na osnovu izloženog i odredaba 42b stav 1 . tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08, 27/08 i 76/11 ), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA


dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.