Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravno sredstvo u izvršnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, utvrdivši da je izvršnom poveriocu povređeno pravo na pravno sredstvo. Sud je prvo dao pouku o dozvoljenosti prigovora protiv rešenja o obustavi izvršenja, a zatim taj prigovor odbacio kao nedozvoljen.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Milorada Vasića iz sela Garaši, kod Aranđelovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 26. oktobra 2017. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Milorada Vasića i utvrđuje da je stavom prvim izreke rešenja Osnovnog suda u Aranđelovcu I. 57/05 od 24. aprila 2015. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se stav prvi izreke rešenja Osnovnog suda u Aranđelovcu I. 57/05 od 24. aprila 2015. godine i određuje da nadležni sud ponovo odluči o prigovoru podnosioca ustavne žalbe podnetom protiv rešenja Osnovnog suda u Aranđelovcu I. 57/05 od 8. aprila 2015. godine.
3. Odbacuje se ustavna žalba Milorada Vasića izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu , zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. Ustava, u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudo m u Aranđelovcu u predmetu I. 8/05.
O b r a z l o ž e nj e
1. Milorad Vasić iz sela Garaši, kod Aranđelovca, podneo je Ustavnom sudu, 9. maja 2015. godine, preko punomoćnika Zorana Petkovića, advokata iz Kragujevca , ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Aranđelovcu I. 57/05 od 24. aprila 2015. godine , zbog povrede prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije i prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudo m u Aranđelovcu u predmetu I. 8/05.
U ustavnoj žalbi, je, između ostalog, navedeno : da činjenica da postupak izvršenja nije sproveden niti pak započet ni posle više od deset godina, kao i činjenica da je podnosiocu uskraćeno pravo na podnošenje pravnog sredstva protiv rešenja o obustavi postupka, direktno govore da postupak nije sproveden u razumnom roku, te da je učinjena povreda prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo i prava na imov inu; da je predlog za izvršenje podnet još 12. januara 2005. godine, na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Aranđelovcu P. 1105/02 od 1. aprila 2004. godine i da je tadašnji Opštinski sud u Aranđelovcu doneo rešenje I. 8/05 od 12. januara 2005. godin e kojim je dozvoljeno izvršenje; da je izvršni sud dao pouku o pravnom leku o mogućnosti izjavljivanja prigovora protiv rešenja o obustavi izvršnog postupka, ali kada je podnosilac izjavio prigovor, osporenim rešenjem je odbačeno kao nedozvoljen o navedeno pravno sredstvo , a što je protivno Zakonu o izvršenju i obezbeđenju.
Podnosilac ustavne žalbe je predložio da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i utvrdi povredu označenih ustavnih prava „u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 57/05, ranije pred Opštinskim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 8/05“ . Tražio je naknadu nematerijalne , kao i naknadu materijalne štete „u visini iznosa opredeljenog rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Aranđelovcu I. 8/05 od 12. januara 2005. godine“.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u spise predmeta Opštinskog suda u Araneđelovcu I. 57/05 i I. 8/05 i drugu priloženu dokumentaciju , utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
3.1. Činjenice i okolnosti koji se odnose na izvršni postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 57/05:
Izvršni poverilac Milorad Vasić, ovde podnosilac ustavne žalbe, podneo je 22. februara 2005. godine predlog za izvršenje Opštinskom sudu u Aranđelovcu protiv izvršnog dužnika privrednog društva „Šamot Komerc“, Aranđelovac (ulica Ilije Garašanina bb), na osnovu pravnosnažnog i izvršnog rešenja Opštinskog suda u Aranđelovcu P. 1105/02 od 17. decembra 2004. godine, radi namirenja novčanog potraživanja na ime troškova parničnog postupka od 14.000,00 dinara , i to popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari izvršnog dužnika.
Opštinski sud u Aranđelovcu je rešenjem I. 57/05 od 22. februara 2005. godine dozvolio predloženo izvršenje.
Opštinski sud u Aranđelovcu je rešenjem I. 57/05 od 4. jula 2005. godine prekinuo postupak izvršenja u roku od godinu dana, i to počev od 4. jula 2005. godine, a na osnovu odredbe člana 31. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji („Službeni glasnik RS“, broj 45/05).
Izvršni poverilac je izjavio žalbu protiv navedenog rešenja o prekidu postupka, navodeći da je tražio izvršenje na pokretnim stvarima izvršnog dužnika, a ne na njegovim novčanim sredstvima.
Okružni sud u Kragujevcu je rešenjem Gž. 1415/05 od 5. oktobra 2005. godine odbio kao neosnovanu žalbu izvršnog poverioca i potvrdio rešenje Opštinskog suda u Aranđelovcu I. 57/05 od 4. jula 2005. godine.
Privredni sud u Kragujevcu je pravnosnažnim rešenjem St. 471/10 od 26. jula 2010. godine otvorio i zaključio stečaj nad stečajnim (izvršnim) dužnikom, u smislu čl. 153-154. Zakona o stečaju.
Izvršni dužnik je brisan iz registra privrednih subjekata 14. septembra 2010. godine (videti veb-sajt Agencije za privredne registre).
Osnovni sud u Aranđelovcu je rešenjem I. 57/05 od 8. aprila 2015. godine obustavio izvršni postupak, saglasno odredbi člana 76. stav 1. tačka 3) Zakona o izvršenju i pobezbeđenju, jer je iz izvoda Agencije za privredne registre utvrđeno da je izvršni dužnik brisan iz registra privrednih subjekata. U pouci o pravnom leku navedenog rešenja je konstatovano da je protiv ovog rešenja dozvoljen prigovor u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja rešenja.
Izvršni poverilac je protiv navedenog rešenja o obustavi izvršnog postupka 23. aprila 2015. godine izjavio prigovor, sa zahtevom za uklanjanje nepravilnosti.
Osnovni sud u Aranđelovcu je osporenim rešenjem I. 57/05 od 24. aprila 2015. godine, u stavu prvom izreke, odbacio kao nedozvoljen prigovor izvršnog poverioca, dok je, u stavu drugom izreke, odbio kao „nedozvoljen“ zahtev za otklanjanje nepravilnosti. U obrazloženju osporenog rešenja je navedeno da je odredbom člana 39. stav 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju propisano da se protiv rešenja suda može izjaviti prigovor samo kada je ovim zakonom propisano, a da nijedna odredba Zakona o izvršenju i obezbeđenju ne propisuje da se na odluku iz člana 76. Zakona o izvršenju i obezbeđenju može izjaviti prigovor. U osporenom rešenju ja navedeno da protiv tog rešenja nije dozvoljen prigovor. Navedeno rešenje je dostavljeno punomoćniku izvršnog poverioca 30. aprila 2015. godine.
Viši sud u Kragujevcu je prvnosnažnim rešenjem R4.I. 198/15 od 30. aprila 2015. godine odbacio zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Milorada Vasića, ovde podnosioca ustavne žalbe, u predmetnom izvršnom postupku, sa obrazloženjem da je predlagač zahtev za suđenje u razumnom roku podneo 20. aprila 2015. godine, a rešenjem od 8. aprila 2015. godine, koje je postalo pravnosnažno 16. aprila 2015. godine, obustavljen je izvršni postupak, a o zahtevu za suđenje u razumnom roku odlučuje sud samo ako se zahtev odnosi na postupak koji je u toku.
3.2. Činjenice i okolnosti koji se odnose na izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 8/05:
Izvršni poverilac Milorad Vasić, ovde podnosilac ustavne žalbe, podneo je 12. januara 2005. godine predlog za izvršenje Opštinskom sudu u Aranđelovcu protiv izvršnog dužnika privrednog društva „Šamot Komerc“, Aranđelovac (ulica Ilije Garašanina bb), na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Aranđelovcu P. 1105/02 od 1. aprila 2004. godine, radi namirenja novčanog pot raživanja na ime doprinosa za obavezno socijalno osiguranje i minimalne zarade, i to popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari izvršnog dužnika.
Opštinski sud u Aranđelovcu je rešenjem I. 8/05 od 12. januara 2005. godine dozvolio predloženo izvršenje.
Postupak je još u toku, odnosno nije donet akt o okončanju postupka (rešenje o obustavi postupka,odnosno zaključak o namirenju).
4. Odredbom člana 36. stav 2. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu.
Zakonom o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11) (u daljem tekstu: ZIO) bilo je propisano: da se odluke u izvršnom postupku donose u obliku rešenja ili zaključka, da se rešenjem o izvršenju dozvoljava izvršenje na imovini izvršnog dužnika, pod uslovima i obimu određenim ovim zakonom, a da se zaključkom suda određuje sprovođenje pojedinih radnji i upravlja postupkom (član 36.); da se protiv rešenja može izjaviti prigovor, samo kada je ovim zakonom propisano da je prigovor dozvoljen (39. stav 2.); da sud obustavlja izvršenja usled prestanka stranke koja je pravno lice, a nema pravnog sledbenika (član 76. stav 1. tačka 3)); da će se odlukom o obustavi izvršenja ukinuti i sprovedene izvršne radnje, ako se tim ne dira u stečena prava trećih lica (član 76. stav 5.).
5. Ustavni sud najpre ukazuje da je R ešenjem Už-8166/2012 od 23. januara 2014. godine odbacio ustavnu žalbu C.P.B. p.co ltd izjavljenu protiv rešenja ko jim je obustavljeno sprovođenje izvršenja jer podnosilac ustavne žabe nije iskoristio pravno sredstvo za zaštitu svojih prava – prigovor u izvršnom postupku, ali je istovremeno konstatovao da podnosilac nije poučen o mogućnosti izjavljivanja ovog pravnog leka, da zbog toga ne sme da trp i štetne posledice i da saglasno članu 39. ZIO , u roku od pet da na od dana prijema ovog rešenja, može izjaviti prigovor protiv osporenog rešenja o obustavi postupka.
Podnosilac ustavne žalbe je , za razliku od podnosioca ustavne žalbe u predmetu Už-8166/2012, podneo prigovor protiv rešenja o obustavi postupka izvršenja na osnovu pouke o pravnom leku koja mu je data od strane izvršnog suda , ali koje pravno sredstvo je ipak odbačeno.
U postupku meritornog odlučivanja o ustavnoj žalbi Ustavni sud se usredsredio na pitanje da li je osporenim rešenjem izvršnog suda povređeno pravo podnosioca na žalbu ili drugo pravno sredstvo , zajemčeno članom 36. stav 2. Ustava.
Ustavni sud konstatuje da u postupku izvršenja sud donosi odluke u formi rešenja ili zaključka, s tim što se zaključkom sprovode pojedine radnje i upravlja postupkom (član 36. st. 1. i 3. ZIO). U ZIO nije definisana forma akta kojim se postupak obustavlja. Imajući u vidu da je obustava jedan od načina okončanja izvršnog postupka, te da se stoga obustavljanjem izvršnog postupka konačno odlučuje o pravu poverioca da namiri potraživanje u situaciji kada namirenje iz nekog od zakonom predviđenih razloga nije moguće, odluka o obustavljanju izvršnog postupka ne predstavlja sprovođenje neke izvršne radnje ili akt upravljanja postupkom. To ima za posledicu da se odluka o obustavljanju izvršnog postupka ne donosi u formi zaključka, već u formi rešenja, pa je u toj formi i donet akt koji se osporava ustavnom žalbom. Kako kod okončanja postupka obustavom u ZIO nije naveden prigovor kao dozvoljeni pravni lek, Ustavni sud smatra da u toj situaciji ima mesta shodnoj primeni odredaba Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11), i to odredbe člana 399. stav 1. kojom je predviđeno da je protiv rešenja prvostepenog suda dozvoljena žalba ako zakonom nije drugačije propisano. Iz navedenog proizlazi d a se protiv rešenja o obustavi izvršnog postupka može podneti prigovor. Ovakav prav ni stav Ustavni sud je izneo u Rešenju Už-8166/2012 od 23. januara 2014. godine.
S obzirom na pravo stranke koje se jemči članom 36. stav 2. Ustava, Ustavni sud nalazi da kada se rešenjem u izvršnom postupku odlučuje o pravima i obavezama stranaka , kao u konkretnom slučaju, one imaju pravo na pravni lek - prigovor, u skladu sa članom 39. ZIO, te je i podnosiocu ustavne žalb e, kao izvršnom poveriocu, pripadalo pravo da protiv rešenja kojim je obustavljen izvršni postupak izjavi prigovor. Međutim, u konkretnom slučaju , konstatovano je da pravni lek nije dozvoljen protiv rešenja o ob ustavi postupka, te je podnosiočev prigovor odbačen osporenim rešenj em izvršnog suda .
Na osnovu izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je stavom prvim izreke rešenja Osnovnog suda u Aranđelovcu I. 57/05 od 24. aprila 2015. godine, povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava. Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu usvojio, sagl asno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 -Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15) i odlučio kao u tački 1 . izreke.
6. Ustavni sud je, u tač ki 2. izreke, u skladu sa odredbom člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, ocenio da se štetne posledice povrede prava mogu otkloniti jedino poništajem stava prvog izreke rešenja Osnovnog suda u Aranđelovcu I. 57/05 od 24. aprila 2015. godine i određivanjem da nadležni sud ponovo odluči o prigovoru podnosioca ustavne žalbe podnet om protiv prvostepenog rešenja , ne prejudicirajući pri tome konačnu odluku izvršnog suda o ispunjenosti uslova za obustavu izvršenja.
7. S obzirom na to da je utvrđena povreda prava na pravno sredstvo i naloženo otklanjanje štetnih posledica, to Ustavni sud nije posebno razmatrao navode o povredi prava na jednaku zaštitu prava, kao ni osporavanje drugog stava izreke rešenja Osnovnog suda u Aranđelovcu I. 57/05 od 24. aprila 2015. godine kojim je odbijen zahtev za otklanjanje nepravilnosti.
8. Razmatrajući ustavnu žalbu u delu izjavljenom zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava i prava na imov inu iz člana 58. Ustava, Ustavni sud najpre u kazuje da je podnosilac formalno označio da traži povredu navedenih ustavnih prava „u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 57/05, ranije pred Opštinskim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 8/05“. U vezi sa navedenim, Ustavni sud najpre ukazuje da su izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 8/05 (koji je još u toku) i izvršni postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 57/05 (koji je okončan) dva različita izvršna postupka. Izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 8/05 pokrenut je na osnovu izvršne isprave - pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Aranđelovcu P. 1105/02 od 1. aprila 2004. godine (minimalna zarada i doprinosi po osnovu radnog odnosa ), dok je izvršni postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 57/05 pokrenut na osnovu izvršne isprave – pravnosnažnog i izvršnog rešenja Opštinskog suda u Aranđelovcu P. 1105/02 od 17. decembra 2004. godine (troškovi parničnog postupka).
Zatim, Ustavni sud ukazuje da je podnosilac ustavne žalbe suštinski osporio samo trajanje izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 8/05, time što je naveo samo kada je podnet predlog za izvršenje u navedenom postupku (12. januara 2005. godine) i time što je tražio naknadu materijalne štete u visini iznosa opredeljenog rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Aranđelovcu I. 8/05 od 12. januara 2005. godine.
U pogledu istaknute povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava i zahteva za utvrđenje naknade nematerijalne i materijalne štete zbog povrede navedenih ustavnih prava u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Aranđelovcu u predmetu I. 8/05, Ustavni sud, najpre, ukazuje da nakon stupanja na snagu odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), kojima je u pravni sistem Republike Srbije uvedeno pravno sredstvo - zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, počev od 22. maja 2014. godine, ovaj s ud nije nadležan da odlučuje o povredi ovih prava u postupcima koji nisu okončani, već o tome odlučuju redovni sudovi. Takođe, Ustavni sud ukazuje na to da je 1. januara 2016. godine počeo da se primenjuje Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40 /15). Budući da je Ustavni sud utvrdio da je predmetni izvršni postupak još uvek u toku, to je ocenio da nisu ispunjeni procesni uslovi za postupanje po ustavnoj žalbi u predmetnom delu.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u tom delu, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje, rešavajući kao u tački 3. izreke.
9. Na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić