Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u krivičnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv više akata javnog tužilaštva i redovnih sudova. Žalba je odbačena kao delimično nedopuštena jer se osporavaju akti koji nisu podobni za ustavnosudsku zaštitu, a delimično kao neblagovremena.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-318/2011
17.11.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milenka Marinkovića iz Sombora, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. novembra 2011. godine, doneo je


R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Milenka Marinkovića izjavljena protiv akta Opštinskog javnog tužilaštva u Somboru Kt. 198/09 od 14. septembra 2009. godine, rešenja Opštinskog suda u Somboru K. 540/09 od 23. oktobra 2009. godine, rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. II 278/10 od 8. aprila 2010. godine, rešenja Osnovnog suda u Somboru Kv. 315/10 od 22. juna 2010. godine i rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. II 2619/10 od 3. decembra 2010. godine.


O b r a z l o ž e nj e

1. Milenko Marinković iz Sombora, preko advokata Dušana Markovića iz Beograda, podneo je 22. januara 2011. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede prava na dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti iz člana 23. Ustava Republike Srbije, prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava i prava na obaveštenost iz člana 51. Ustava.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
 
3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe Ustavni sud je utvrdio: da je osporenim aktom Opštinskog javnog tužilaštva u Somboru Kt. 198/09 od 14. septembra 2009. godine, podnosilac ustavne žalbe obavešten da je Opštinsko javno tužilaštvo odbacilo njegovu krivičnu prijavu podnetu protiv S.S. iz Sombora zbog krivičnog dela utaje iz člana 207. stav 5. Krivičnog zakonika Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09 i 111/09); da je osporenim rešenjem Opštinskog suda u Somboru K. 540/09 od 23. oktobra 2009. godine odbijen optužni predlog oštećenog kao tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, kao neosnovan; da je osporenim rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. II 278/10 od 8. aprila 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba punomoćnika oštećenog kao tužioca izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Somboru K. 540/09 od 23. oktobra 2009. godine; da je osporenim rešenjem Osnovnog suda u Somboru Kv. 315/10 od 22. juna 2010. godine odbačen zahtev za ponavljanje krivičnog postupka oštećenog kao tužioca; da je osporenim rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. II 2619/10 od 3. decembra 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba oštećenog kao tužioca izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Somboru Kv. 315/10 od 22. juna 2010. godine.

4. Ustavni sud konstatuje da, imajući u vidu da osporenim odlukama Osnovnog suda u Somboru Kv. 315/10 od 22. juna 2010. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. II 2619/10 od 3. decembra 2010. godine, nije odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, već samo o tome da li su ispunjene procesne pretpostavke za ponavljanje pravnosnažno okončanog krivičnog postupka, to osporena rešenja ne predstavljaju pojedinačne akte protiv kojih je dozvoljeno izjavljivanje ustavne žalbe zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava Republike Srbije.

U vezi sa tim, Ustavni sud je imao u vidu i stav Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (Odluka o dopustivosti broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine), gde je Komisija zauzela stav da se član 6. Evropske konvencije ne primenjuje na postupak povodom zahteva za ponavljanje pravnosnažno okončanog postupka, jer takav postupak „ne utvrđuje osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv podnosioca“, već samo da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.

Takođe, Ustavni sud je ustanovio da u ustavnoj žalbi nema navedenih ustavnopravnih razloga u pogledu povrede prava iz čl. 23, 36. i 51. Ustava Republike Srbije
 
Ustavni sud je, stoga, ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
 
5. U odnosu na deo ustavne žalbe kojim se osporavaju osporavaju rešenje Opštinskog suda u Somboru K. 540/09 od 23. oktobra 2009. godine i rešenje Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. II 278/10 od 8. aprila 2010. godine, Ustavni sud je utvrdio da je drugostepeno rešenje podnosilac ustavne žalbe primio najkasnije 15. juna 2010. godine kada je podneo zahtev za ponavljanje krivičnog postupka. S obzirom na to da je ustavna žalba izjavljena 22. januara 2011. godine, po proteku roka za njeno izjavljivanje propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je ustavnu žalbu u ovom delu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) istog Zakona.

6. Odredbama člana 61. Zakonika o krivičnom postupku propisano je: da kad javni tužilac nađe da nema osnova da preduzme gonjenje za krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti ili kad nađe da nema osnova da preduzme gonjenje protiv nekog od prijavljenih saučesnika, dužan je da u roku od osam dana o tome obavesti oštećenog i da ga uputi da može sam preduzeti gonjenje, a da će ovako postupiti i sud ako je doneo rešenje o obustavi postupka usled odustanka javnog tužioca od gonjenja (stav 1.); da oštećeni ima pravo da preduzme, odnosno nastavi gonjenje u roku od osam dana od kada je primio obaveštenje iz stava 1. ovog člana (stav 2.); kad javni tužilac, odnosno sud obaveštava oštećenog da može preduzeti gonjenje, dostaviće mu i pouku koje radnje može preduzeti radi ostvarivanja ovog prava (stav 5.).
 
Ustavni sud je ocenio da osporeni akt Opštinskog javnog tužilaštva u Somboru Kt. 198/09 od 14. septembra 2009. godine, ne predstavlja pojedinačni akt iz člana 170. Ustava i člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu protiv kojeg se može izjaviti ustavna žalba, jer njime nije odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe.

Imajući u vidu da je ustavna žalba izjavljena protiv akta protiv koga se ne može podneti, Ustavni sud je ustavnu žalbu u ovom delu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.

7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.