Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremeno podnete ustavne žalbe
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu Ivana Jakova Skejića kao neblagovremenu. Žalba, koja se odnosila i na povredu prava na suđenje u razumnom roku, podneta je po isteku zakonskog roka od 30 dana od dana dostavljanja poslednje sudske odluke.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Ivana Jakova Skejića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 4. novembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Ivana Jakova Skejića izjavljena protiv „sudskih odluka od donošenja rešenja o izvršenju Okružnog suda u Beogradu br. 4464 od 9. jula 1981. godine do donošenja rešenja Okružnog suda u Beogradu Gž. 2304/09 od 8. aprila 2009. godine“ i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije u postupku koji se vodio u periodu „od donošenja rešenja o izvršenju Okružnog suda u Beogradu br. 4464 od 9. jula 1981. godine do donošenja rešenja Okružnog suda u Beogradu Gž. 2304/09 od 8. aprila 2009. godine“.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ivan Jakov Skejić iz Beograda podneo je Ustavnom sudu 3. jula 2010. godine ustavnu žalbu, koja je dopunjena podneskom od 22. oktobra 2010. godine, protiv sudskih odluka „od donošenja rešenja o izvršenju Okružnog suda u Beogradu br. 4464 od 9. jula 1981. godine do donošenja rešenja Okružnog suda u Beogradu Gž. 2304/09 od 8. aprila 2009. godine“, zbog povrede prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava.
Podnosilac ustavne žalbe je naveo da je poslednju odluku u nizu rešenje Okružnog suda u Beogradu Gž. 2304/09 od 8. aprila 2009. godine primio 19. maja 2010. godine.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava, dok je u stavu 2. navedenog člana propisano da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Odredba člana 84. stav 1. istog zakona Zakona propisuje da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
4. Iz navoda ustavne žalbe i dokumentacije priložene uz nju proizlazi da je podnosilac ustavne žalbe podneo Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu 14. novembra 2009. godine predstavku protiv osporenih akata i da je navedeni Sud dopisom od 2010. godine predstavku podnosioca proglasio neprihvatljivom.
5. S obzirom na to da je podnosilac ustavne žalbe rešenje Okružnog suda u Beogradu Gž. 2304/09 od 8. aprila 2009. godine, kao sudsku oluku poslednju u nizu, primio 19. maja 2009. godine i da je do podnošenja predstavke Evropskom sudu istekao rok za podnošenje revizije protiv osporenog drugostepenog rešenja, a da je ustavna žalba podneta 3. jula 2010. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba podneta po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Ustavni sud je, stoga, odbacio ustavnu žalbu kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) navedenog Zakona.
Ustavni sud ističe da na drugačije rešenje u ovom predmetu ne utiče ni činjenica da se ustavnom žalbom poziva na povredu prava na suđenje u razumnom roku. Ovo iz razloga što Zakon o Ustavnom sudu dopušta mogućnost da se ustavna žalba zbog povrede navedenog prava izjavi i pre nego što su iskorišćena sva pravna sredstva, dakle, dok postupak čije se trajanje osporava još nije okončan, ali kada je, kao u konkretnom slučaju, ustavna žalba izjavljena nakon što su iskorišćena sva pravna sredstva, onda se blagovremenost ustavne žalbe ceni u odnosu na dan prijema osporenog pojedinačnog akta kojim se iscrpljuju pravna sredstva za zaštitu povređenih prava, odnosno na isti način kao kada se u ustavnoj žalbi ističe povreda bilo kog drugog Ustavom zajemčenog prava. Stoga je ustavna žalba odbačena primenom odredbe člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu u delu kojim je traženo da se utvrdi da je u periodu „od donošenja rešenja o izvršenju Okružnog suda u Beogradu br. 4464 od 9. jula 1981. godine do donošenja rešenja Okružnog suda u Beogradu Gž. 2304/09 od 8. aprila 2009. godine“.
5. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić