Utvrđena povreda prava na imovinu zbog neizvršenja sudskih odluka

Kratak pregled

Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, utvrdivši povredu prava na imovinu zbog dugotrajnog nesprovođenja izvršenja protiv dužnika sa društvenim kapitalom. Podnosiocu je utvrđeno pravo na naknadu materijalne štete u visini njegovog potraživanja, na teret budžeta.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-3203/2015
01.03.2018.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi M . T . iz Doljevca , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 1. marta 2018. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba M. T . i utvrđuje da je u izvršnim postupcima koji su se vod ili pred Osnovnim s udom u Nišu u predmetima I. 25052/10, I. 25033/10 i I. 2647 /11 podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, iz člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih rešenj ima o izvršenju donetim u predmetima Osnovnog sud a u Nišu I. 25052/10, I. 25033/10 i I. 2647/11, umanjenih za iznose koji su mu po tom osnovu isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

O b r a z l o ž e nj e

1. M. T . iz Doljevca podneo je Ustavnom sudu, 10. decembra 201 2. godine, preko punomoćnika S. A, advokata iz Niša, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u izvršnim postupcima koji su vođeni pred Osnovnim sudom u Nišu u predmetima I. 25052/10, I. 25033/10 i I. 2647/11. Podnosilac je istakao i zahtev za naknadu nematerijalne štete . Po ustavnoj žalbi bio je formiran predmet Už-9453/2012.

Nakon početka primene odredaba člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13) kojima je za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još uvek nije okončan, predviđeno posebno, novo pravno sredstvo, prema kome o učinjenoj povredi prava, pre Ustavnog suda, odlučuje nadležni redovni sud, Ustavni sud je ustavnu žalbu ustupio na nadležnost redovnom sudu.

Rešenjem Višeg suda u Nišu R4I. 18/14 od 10. februara 201 5. godine utvrđeno je da je predlagaču M. T , ovde podnosiocu ustavne žalbe, u izvršnim postupcima pred Osnovnim sudom u Nišu u predmetima I. 25052/10, I. 25033/10 i I. 2647/10, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, dok je odbijen njegov predlog da mu se utvrdi povreda ovog prava u predmetima I. 25183/10 i I. 25030/10.

Nakon pravnosnažnosti navedenog rešenja, Viši sud u Nišu je dopisom R4I. 18/14 od 27. aprila 201 5. godine, Ustavnom sudu ustupio predmet, radi odlučivanja o povredi prava na imovinu podnosioca ustavne žalbe, kao i o zahtevu za naknadu materijalne štete. Po ustupanju, predmet je u Ustavnom sudu dobio novi broj Už-3203/2015.

Ustavni sud konstatuje da je došlo do očigledne omaške u stavu prvom izreke rešenja Višeg suda u Nišu R4I . 18/14 od 10. februara 2015. godine, gde je navedeno da je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i u izvršnom postupku pred Os novnim sudom u Nišu u predmetu I. 2647/10, imajući u vidu da je da je podnosilac ustavne žalbe priložio rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Nišu 6I. 2647/11 od 4. aprila 2011. godine, da se u obrazloženju rešenja Višeg suda u Nišu R4i. 18/14 od 10. februara 2015. godine, na više mesta pominje izvršni postupak pred Osnovnim sudom u Nišu u predmetu I. 2647/11, kao i da je ustavnoj žalbi navedeno da se radi o izvršnom postupku pred Osnovnim sudom u Nišu u predmetu I. 264 7/11.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, na osnovu navoda ustavne žalbe, te uvidom u celokupnu dokumentaciju koja je uz nju priložena, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Rešenjem Višeg suda u Nišu R4I. 18/14 od 10. februara 2015. godine u stavu prvom izreke, utvrđeno je da je predlagaču, ovde podnosiocu ustavne žalbe, u izvršnim postupcima pred Osnovnim sudom u Nišu u predmetima I. 25052/10, I. 25033/10 i I. 2647/11(I. 2647/10), povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, dok je odbijen njegov predlog da mu se utvrdi povreda ovog prava u predmetima I. 25183/10 i I. 25030/10; u stavu drugom izreke naloženo je Osnovnom sudu u Nišu da preduzme sve neophodne mere kako bi se izvršni postup ak u predmet ima I. 25052/10, I. 25033/10 i I. 2647/11(I. 2647/10) sproveo u najhitnijem roku od dana dostavljanja rešenja; u stavu trećem izreke utvrđeno je pravo predlagača na pravičnu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 40.000,00 dinara, dok je zahtev predlagača da mu se isplati iznos naknade preko dosuđenog do traženog iznosa od 1.000 evra, odbijen; u stavu četvrtom izreke sud se oglasio nenadležnim za postupanje po predlogu podnosioca da mu se utvrdi povreda prava na imovinu, kao i pravo na naknadu materijalne štete, te rešio da se po pravnosnažnosti rešenja spisi predmeta dostave Ustavnom sudu .

Ustavni sud je utvrdio ( uvidom u Odluku Ustavnog suda Už-4461/2015 od 19. jula 2017. godine) da je tokom trajanja postupka po ustavnoj žalbi, nad izvr šnim dužnikom „S.“ iz Niša otvoren stečajni postupak u predmetu Privrednog suda u Nišu St. 28/16.

4. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.

Analizirajući navode ustavne žalbe o neodlučenom delu zahteva kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. Ustava zbog nesprovođenja rešenja o izvršenju u izvršnim postupcima Osnovnog suda u Nišu u predmetima I. 25052/10, I. 25033/10 i I. 2647/11, Ustavni sud konstatuje da propust suda da namiri potraživanja utvrđena pravnosnažnim presudama, a protiv dužnika „S.“ iz Niša koji ima pretežan društveni kapital, u konkretnom slučaju, predstavlja i povredu prava podnosioca na mirno uživanje imovine zajemčenog odredbom člana 58. Ustava, koju čini potraživanje utvrđeno sudskom odlukom (sličan stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 -Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), pa je odlučio kao u tački 1. izreke.

5. Ispitujući zahtev podnosioca za naknadu materijalne štete u visini opredeljenoj rešenjima o izvršenju donetim u postupcima u predmetima Osnovnog suda u Nišu I. 25052/10, I. 25033/10 i I. 2647/11, Ustavni sud najpre ukazuje da je Evropski sud za ljudska prava u presudi Premović protiv Srbije, od 14. januara 2014. godine (st. 20-23.) zauzeo stav da podnosiocu pripada pravo na pravično zadovoljenje u vidu izvršenja pravnosnažnih presuda donetih u njegovu korist. Sličan stav Evropski sud za ljudska prava zauzeo je i u presudi Marčić i drugi protiv Srbije, od 30. oktobra 2007. godine (st. 62-65.). Takođe, Ustavni sud ukazuje i da u svojoj Odluci Už-1358/2016 (Už-1821/2013) od 17. marta 2016. godine utvrdio pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini opredeljenoj rešenjem o izvršenju u osporenom izvršnom postupku, iako takav zahtev nije izričito postavljen u ustavnoj žalbi, a polazeći od toga da je izvršni dužnik preduzeće sa pretežnim državnim, odnosno društvenim kapitalom, te da je u izvršnom postupku traženo namirenje potraživanja po osnovu radnog odnosa. Ustavni sud je na istovetan način postupio i u Odluci Už-7912/2014 od 9. juna 2016. godine.

Polazeći od svega izloženog , Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. utvrdio pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih rešenjima o izvršenju , kao meru otklanjanja štetnih posledica, pa i svojevrstan vid pravičnog zadovoljenja, zbog utvrđene povrede prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde , u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, umanjenih za iznose koji su mu po tom osnovu eventualno isplaćeni, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).

6. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.