Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u postupku eksproprijacije
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio žalbu Srbe Đorđevića i utvrdio povredu prava na imovinu. Sudovi su neosnovano odbili njegov zahtev za poništaj sporazuma o naknadi za zemljište koje je tretirano kao poljoprivredno, iako je bilo prenamenjeno u gradsko građevinsko.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), dr Jovan Ćirić, Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov i Tatjana Đurkić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi J. Š . iz Novog Sela kod Niša , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 27. januara 202 2. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba J. Š . i utvrđuje da je rešenjem Osnovnog suda u Nišu IPV (I). 717/19 od 6. decembra 2019. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje , zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Nišu IPV (I). 717/19 od 6. decembra 2019. godine i određuje da navedeni sud donese novu odluku o prigovoru podnosioca ustavne žalbe izjavljenom protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu I. 431/16 od 20. novembra 2019. godine.
3. Odbijaju se zahtevi podnosioca ustavne žalbe za naknadu materijalne i nematerijalne štete.
O b r a z l o ž e nj e
1. J. Š . iz Novog Sela kod Niša je , 2. marta 2020 . godine, preko punomoćnika B. J, advokata iz Niša, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu IPV (I). 717/19 od 6. decembra 2019. godine, zbog povrede načela i prava iz člana 22, člana 32. stav 1, člana 36. stav 1. i člana 58. st. 1. i 2. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da je osporenim rešenjem potvrđeno prvostepeno rešenje izvršnog suda kojim je obustavljen izvršni postupak u kome je on imao svojstvo izvršnog poverioca zbog toga što podnosilac nije predložio ponovni popis pokretnih stvari, niti je predložio promenu sredstva izvršenja. Ističe da je ovakvo obrazloženje u potpunosti neosnovano i suprotno dokazima koji se nalaze u predmetu i doneto pogrešnom primenom Zakona o izvršenju i obezbeđenju iz 2011. godine. Podnosilac ustavne žalbe predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu navedenih ustavnih prava i načela, poništi osporeno drugostepeno rešenje, objavi Odluku u “Službenom glasniku Republike Srbije“ i utvrdi podnosiocu pravo na naknadu materijalne i n ematerijalne štete, kao i da mu naknadi troškove sastava ustavne žalbe.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. U sprovedenom postupku, U stavni sud je, iz sadržine ustavne žalbe i uvidom u dostavljenu dokumentaciju i spise predmeta Osnovnog suda u Nišu I. 431/16, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Izvršni poverilac J. Š , ovde podnosilac ustavne žalbe, je 23. februara 2016. godine podneo Osnovnom sudu u Nišu predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika privrednog društva „S.“ a.d. Niška Banj a na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Nišu P1. 220/15 od 8. decembra 2015. godine, ispravljene rešenjem istog suda P1. 220/15 od 8. februara 2016. godine, radi isplate dosuđene razlike zarade u iznosu od 61.538,56 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom kao u izreci , tražeći da se izvršenje sprovede plenidbom novčanih sredstava sa računa izvršnog dužnika i njihovim prenosom na tekući račun izvršnog poverioca ili popisom, procenom i prodajom celokupne postojeće pokretne imovine izvršnog dužnika koja se nalazi u sedištu izvršnog dužnika u ul. T. br. ... Niška Banja ili na bilo kom drugom mestu. Osnovni sud u Nišu je 14. marta 2016. godine doneo rešenje I. 431/16, kojim je usvojio predlog izvršnog poverioca i odredio izvršenje u ovoj pravnoj stvari.
U zapisniku Osnovnog suda u Nišu od 19. aprila 2018. godine je konstatovano da je sudski izvršitelj izašao na lice mesta radi popisa pokretnih stvari izvršnog dužnika i da su zaključana vrata prostorija u kojima se nalazi sedište izvršnog dužnika, kao i da su prostorije ispražnjene od lica i većeg dela pokretnih stvari. Takođe je istaknuto da je na ulaznim vratima u sedište izvršnog dužnika pribijen oglas o prodaji nepokretnosti, koji je izdat od strane Ministarstva finansija – Poreska uprava – Filijala Niš za potrebe prinudne naplate javnih prihoda na nepokretnosti poreskog dužnika “R.“ d.o.o. Ruma, pa da iz sadržine tog oglasa proizlazi da je navedeno preduzeće vlasnik nepokretnosti koja predstavlja i sedište izvršnog dužnika. U spisima predmeta nema dokaza da je izvršni poverilac obavešten o popisu određenom za 19. aprila 2018. godine.
Punomoćniku poverioca je 17. maja 2018. godine dostavljeno obav eštenje o nemaštini Osnovnog suda u Nišu I. 431/16 od 7. maja 2018. godine u kome se konstatuje da je prinudna naplata ostala bez uspeha iz razloga što dužnik nije imao novca da plati predmetno dugovanje, a službeno lice nije pronašlo pokr etne stvari koje u skladu sa Zakonom o izvršenju i obezbeđenju mogu da se popišu, zaplene i prodaju radi naplate predmetnog dugovanja.
Izvršni poverilac je podneskom od 23. maja 2018. godine podneo zahtev za otklanjanje nepravilnosti učinjenih u sprovođenju izvršenja u predmetu Osnovnog suda u Nišu I. 431/16 u kome je predložio da sud navedeno obaveštenje o nemaštini stavi van snage, ponovo odredi izlazak radi popisa pokretne imovine na adresi izvršnog dužnika Niška Banja, T. br. ... , kao i da o datumu, času i mestu popisa obavesti punomoćnika izvršnog poverioca, shodno članu 84. Zakona o izvršenju i obezbeđenju .
Privredno društvo „R.“ d.o.o. iz Rume je 23. januara 2019. godine podnelo prigovor trećeg lica, jer u pogledu predmeta izvršenja ima pravo koje sprečava izvršenje i navelo da je Hotel „O.“ sa celokupnom opremom i pokretnim stvarima vlasništvo podnosioca prigovora, o čemu je kao dokaz dostavljen kupoprodajni ugovor Ov. 3 br. 1986/14 od 26. maja 2014. godine i Aneks II istog ugovora od 21. jula 2014. godine, a da je „S.“ a.d. samo zakupac poslovnog prostora – dela navedenog hotela.
U odgovoru na prigovor trećeg lica od 19. februara 2019. godine, izvršni poverilac je naveo da treće lice nije dostavilo Aneks III navedenog kupoprodajnog ugovora, čiji sastavni deo čine popisne liste iz popisa na dan kupoprodaje, te stoga nije moguće utvrditi da li, pored pokretnih stvari koje su prodate trećem licu, u Hotelu „O.“ ima još pokretnih stvari koje nisu evidentirane u popisnim listama i koje nisu vlasništvo trećeg lica i samim tim mogu biti predmet izvršenja u ovoj pravnoj stvari i predložio izvršnom sudu da naloži trećem licu da dostavi popisne liste i odredi izlazak radi popisa na adresi H otela „O.“ u ul. T. br. ... u Niškoj Banji.
Osnovni sud u Nišu je 20. novembra 2019. godine doneo rešenje I. 431/16, kojim je obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje. U obrazloženju ovog prvostepenog rešenja je navedeno: da kako je službeno lice suda izlaskom na lice mesta 19. aprila 2018. godine konstatovalo da kod izvršnog dužnika nisu nađene pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, to je su u skladu sa odredbom člana 91. stav 1. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, dana 7. maja 2018. godine obavestio izvršnog poverioca koji nije prisustvovao popisu; da je odredbom člana 91. stav 4. Zakona o izvršenju i obezbeđenju propisano da izvršni poverilac može u roku od 45 dana od dana prijema obaveštenja o bezuspešnom popisu, predložiti da se ponovo sprovede popi s; da kako u konkretnom slučaju kod izvršnog dužnika nisu nađene pokretne stvari, koje mogu biti predmet izvršenja, niti je izvršni poverilac predložio ponovni popis pokretnih stvari, niti je opredelio drugo sredstvo izvršenja, u skladu sa članom 91. stav 5 . Zakona o izvršenju i obezbeđenju, to je na osnovu napred navedenog, u skladu sa istim zakonom, odlučeno kao u dispozitivu rešenja.
Veće Osnovnog suda u Nišu je osporenim rešenjem IPV (I). 717/19 od 6. decembra 2019. godine odbilo kao neosnovan prigovor izvršnog poverioca i potvrdilo prvostepeno rešenje. Veće izvršnog suda je u konkretnom slučaju našlo da je prvostepeno rešenje zakonito i pravilno i u obrazloženju rešenja, pored ostalog, navelo da kako izvršni poverilac nije u zakonskom roku predložio ponovni popis pokretnih stvari, niti je predložio promenu sredstva izvršenja, niti je u toku postupka izvršenja predložio popis pokretnih stvari na drugoj adresi izvršnog dužnika, niti opredelio drugo sredstvo izvršenja umesto onih koja su prethodno određena, te je sledstveno navedenom sudski izvršitelj pokušao popis pokretnih stvari na datoj adresi, postupajući u skladu sa Zakonom o izvršenju i obezbeđenju prilikom popisa pokretnih stvari izvršnom dužniku.
4. Odredbama Ustava na čiju se povredu poziva podnosilac ustavne žalbe utvrđeno je: da svako ima pravo na sudsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale i da građani imaju pravo da se obrate međunarodnim institucijama radi zaštite svojih sloboda i prava zajemčenih Ustavom (član 22.); da s vako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se svakom jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (član 36. stav 1); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona i da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne (član 58. st. 1. i 2. ).
Zakonom o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 31/11, 99/11, 109/13 – Odluka US, 55/14 i 139/14), koji se primenjivao u predmetnom izvršnom postup ku, je propisano: članom 72. stav 3. – da će kad izvršne radnje treba sprovesti u prostoriji koja je zaključana, a izvršni dužnik nije prisutan ili ne pristaje da prostoriju otvori, sudski izvršitelj, odnosno izvršitelj otvoriti prostoriju u prisustvu dva punoletna lica ; članom 76. stav 1. tač. 1) do 7) – da sud obustavlja izvršenje ako je izvršna isprava pravnosnažno, odnosno konačno ukinuta, preinačena, poništena ili stavljena van snage, usled smrti stranke koja nema naslednika, usled prestanka stranke koja je pravno lice, a nema pravnog sledbenika, ako je potraživanje prestalo, usled propasti predmeta izvršenja, ako nema imovine koja može biti predmet izvršenja i iz drugih razloga predviđenih zakonom; članom 84. st. 3. do 5. – da će se o vremenu i mestu popisa obavestiti izvršni poverilac, da odsustvo stranaka ne sprečava da se pristupi popisu i da će se o izvršenom popisu obavestiti stranka koja nije prisustvovala popisu; članom 91. st. 1, 4. i 5. – da će sud, odnosno izvršitelj, ako se prilikom popisa ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, obavestiti o tome izvršnog poverioca koji nije prisustvovao popisu i da izvršni poverilac može, u roku od 45 dana od dana prijema obaveštenja o bezuspešnom popisu, odnosno od dana bezuspešnog popisa kome je prisustvovao, predložiti da se ponovo sprovede popis, dok izvršitelj može da ponavlja popis i bez predloga izvršnog poverioca i da će sud, ako izvršni poverilac u tom roku ne predloži da se popis ponovo sprovede ili ako se ni prilikom ponovnog popisa ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, obustaviti izvršenje.
5. Razmatrajući navode podnosioca ustavne žalbe o povredi prava na pravično suđenje u predmetnom izvršnom postupku, Ustavni sud je zaključio da podnosilac svoje tvrdnje o povredi prava zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava zasniva na tome da je Osnovni sud u Nišu, donošenjem osporenog rešenja o obustavljanju postupka, proizvoljno primenio procesno pravo na njegovu štetu. Podnosilac ustavne žalbe u suštini ukazuje da u konkretnom slučaju nisu postojali zakonski razlozi za obustavu izvršenja. U tom smislu, Ustavni sud je konstatovao da je Osnovni sud u Nišu razlog za donošenje rešenja o obustavi postupka našao u propuštanju izvršnog poverioca da predloži ponovni popis pokretnih stvari na istoj ili drugoj adresi izvršnog dužnika ili opredeli drugo sredstvo izvršenja umesto onih koja su prethodno određena.
Ispitujući da li je veće Osnovnog suda u Nišu u osporenom rešenju proizvoljno primenilo procesno pravo na štetu podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud ukazuje da je Zakon o izvršenju i obezbeđenju iz 2011. godine koji je primenjen u konkretnom postupku (u daljem tekstu: ZIO ) predvideo da se izvršni postupak okončava obustavom ili zaključenjem postupka. Kada je reč o obustavi izvršnog postupka, odredbe člana 76. stav 1. ZIO su prvenstveno sadrža vale razloge za obustavu postupka koji se odnose na nemogućnost i sprečenost suda i javnog izvršitelja za sprovođenje izvršenja. Pri tome je član om 76. stav 1. tačka 7) ZIO bilo predviđeno da sud obustavlja izvršenje i iz drugih razloga predviđenih zakonom , koji su, po pravilu, našli svoje mesto u odredbama ovog zakona kojima je regulisano pitanje pojedinih sredstava izvršenja.
Imajući u vidu da je osporeno drugostepeno rešenje doneto u fazi sprovođenja izvršenja na pokretnim stvarima izvršnog dužnika, Ustavni sud je ocenio da je ZIO, u delu u kome je uređivao pitanje ovog sredstva izvršenja, predvideo dva posebna razloga za obustavu postupka, a za kojima su izvršni sud ili javni izvršitelj mogli posegnuti u slučaju bezuspešnog popisa pokretnih stvari. Naime, u skladu sa odredbama člana 91. ZIO, ukoliko se prilikom popisa ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, izvršni sud, odnosno javni izvršitelj, su imali dužnost da izvršnog poverioca koji je prisustvovao popisu na licu mesta pouče o mogućnosti da u roku od 45 dana predloži da se ponovo sprovede popis pokretnih stvari, odnosno da u formi za ključka o toj mogućnosti obaveste izvršnog poverioca koji nije prisustvovao prvom popisu , u kom slučaju se navedeni rok računao od momenta dostavljanja zaključka. Saglasno odredbi člana 91. stav 5. ZIO, izvršni sud je mogao da obustavi izvršni postupak samo ukoliko izvršni poverilac u ostavljenom roku nije predložio da se ponovo sprovede popis ili ukoliko sud ili izvršitelj prilikom drugog pokušaja ne nađu stvari na kojima bi se moglo sprovesti izvršenje.
Iz obrazloženja prvostepenog i drugostepenog rešenja o obustavi postupka, Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud u Nišu, nakon neuspelog popisa pokretnih stvari u sedištu dužnika od 19. aprila 2018. godine, doneo rešenje I. 431/16 od 20. novembra 2019. godine, kojim je obustavio izvršni postupak zbog pasivnog držanja podnosioca ustavne žalbe, tj. zbog toga što podnosilac nije u zakonskom roku predložio ponovni popis pokretnih stvari na istoj ili drugoj adresi izvršnog dužnika, niti je opredelio drugo sredstvo izvršenja umesto onih koja su prethodno određena. Međutim, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da nisu bili ispunjeni uslovi iz člana 91. ZIO koji se odnose na procesnu neaktivnost poverioca da bi izvršni sud obustavio izvršni postupak. Naime, po saznanju za neuspeli popis u sedištu dužnika od 19. aprila 2018. godine, podnosilac ustavne žalbe je blagovremeno, u zahtevu za otklanjanje nepravilnosti od 23. maja 2018. godine, predložio da sud ponovo odredi izlazak radi popisa pokretne imovine na adresi izvršnog dužnika Niška Banja, T. br. ... Osim toga, podnosilac je u odgovoru na prigovor trećeg lica od 19. februara 2019. godine predložio da sud odredi izlazak radi popisa na adresi H otela „O.“ u ul. T. br. ... u Niškoj Banji, budući da je rešenjem o izvršenju I. 431/16 od 14. marta 2016. godine određeno izvršenje plenidbom novčanih sredstava sa računa izvršnog dužnika ili popisom, procenom i prodajom celokupne postojeće pokretne imovine izvršnog dužnika koja se nalazi u sedištu izvršnog dužnika u ul. T. br. ... Niška Banja ili na bilo kom drugom mestu. Dakle, Ustavni sud je zaključio da se prvostepeno rešenje o obustavi izvršnog postupka, a koje je kasnije potvrđeno donošenjem osporenog drugostepenog rešenja, ne zasniva na razlogu za obustavu koji je poznavao merodavni procesni zakon. Štaviše, iz zapisnika od 19. aprila 2018. godine proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o bezuspešnom pokušaju popisa pokretnih stvari izvršnog dužnika, imajući u vidu da su bila zaključana vrata prostorija u kojima se nalazi sedište izvršnog dužnika i da sudski izvršitelj stoga nije mogao da se osvedoči da li postoje pokretne stvari koje mogu biti predmet popisa. S obzirom na ovakve specifične okolnosti koje nalažu da sud u izvršnom postupku ponovi izvršne radnje na pokretnim stvarima izvršnog dužnika u cilju realizacije potraživanja izvršnog poverioca, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nije bilo mesta razmatranju razloga za obustavu izvršnog postupka sa stanovišta odredaba člana 91. ZIO.
Polazeći od svega iznet og, Ustavni sud smatra da je veće Osnovnog suda u Nišu izvelo ustavnopravno neutemeljen zaključak da u konkretnom slučaju postoji razlog za obustavu postupka koji je zasnovan na odredbama ZIO. Stoga je Ustavni sud ocenio da je osporenim drugostepenim rešenjem povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, te je ustavnu žalbu u ovom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (“Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), odlučujući kao u tački 1. izreke. Pored toga, Ustavni sud je prilikom odlučivanja o ustavnoj žalbi imao u vidu da je predmetni izvršni postupak pokrenut radi prinudne naplate iznosa od 61.538,56 dinara, ali je našao da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o pitanjima koja nemaju ustavnopravni značaj, kako zbog toga što je reč o prinudnoj naplati zarade koja ulazi u korpus prava iz radnog odnosa, kojih se niko ne može odreći prema članu 60. stav 4. Ustava, tako i zbog toga što postoji veći broj predmeta po ustavnim žalbama kolega podnosioca ustavne žalbe, kojima se osporavaju re šenja o obustavi izvršenja koja su zasnovana na identičnim pravnim ocenama i razlozima.
Ustavni sud je utvrdio da se štetne posledice utvrđene povrede prava na pravično suđenje mogu otkloniti jedino poništajem osporenog rešenja Osnovnog suda u Nišu IPV (I). 717/19 od 6. decembra 2019. godine i određivanjem da taj sud donese novu odluku o prigovoru podnosioca ustavne žalbe izjavljenom protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu I. 431/16 od 20. novembra 201 9. godine, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučeno kao u tački 2. izreke.
Razmatrajući zahteve podnosioca ustavne žalbe za naknadu materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud je ocenio da je, u konkretnom slučaju, utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje dovoljno pra vično zadovoljenje za podnosioca. Pri tome, Ustavni sud je uzeo u obzir da je prethodno odredio da će se štetne posledice zbog učinjene povrede prava otkloniti poništajem osporenog drugostepenog rešenja. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. st. 1. i 3. Zakona o Ustavnom sudu, odbio navedene zahteve, odlučujući kao u tački 3. izreke.
Budući da će prigovor podnosioca ustavne žalbe biti predmet ponovnog preispitivanja pred Osnovnim sudom u Nišu, to Ustavni sud nije posebno cenio navode podnosioca o povredi drugih ustavnih prava i načela u predmetnom izvršnom postupku.
Što se tiče zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato , pored mnogih drigih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).
6. Ustavni sud je, na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.