Povreda prava na pravično suđenje zbog pogrešne primene procesnih pravila o dozvoljenosti revizije
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, utvrdivši da je Vrhovni sud Srbije povredio pravo na pravično suđenje. Odbacivanjem revizije kao nedozvoljene, sud je pogrešno primenio procesni zakon, uskrativši podnosiocu pristup sudu i meritorno odlučivanje o njegovom pravu.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Bogdana Baralića iz Subotice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 10. decembra 2009. godine, doneo je
O D L U KU
1. Usvaja se ustavna žalba Bogdana Baralića i utvrđuje da je rešenjem Vrhovnog suda Srbije Rev. 1702/07 od 20. decembra 2007. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje garantovano odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbija.
2. Poništava se rešenje Vrhovnog suda Srbije iz tačke 1. i određuje se donošenje nove odluke po reviziji koju je Bogdan Baralić izjavio protiv presude Okružnog suda u Subotici Gž1. 163/07 od 4. septembra 2007. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Bogdan Baralić iz Subotice, preko punomoćnika Đorđa Mrkića, advokata iz Subotice, podneo je Ustavnom sudu 14. marta 2008. godine blagovremenu i dopuštenu ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog suda Srbije Rev. 1702/07 od 20. decembra 2007. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na rad, garantovanih odredbama člana 32. stav 1. i člana 60. Ustava Republike Srbije. U ustavnoj žalbi se navodi da je osporenim rešenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedozvoljena revizija tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, jer, prema stavu Vrhovnog suda, u sporovima o novčanim potraživanjima iz radnih odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinsko-pravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje. Vrhovni sud je, primenom odredaba člana 491. važećeg Zakona o parničnom postupku, na osnovu odredbe člana 382. Zakona o parničnom postupku koji je važio u vreme podnošenja predmetne tužbe prvostepenom sudu, na konkretan slučaj primenio odredbu stava 2. člana 382. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku, prema kome revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanja u novcu, predaju ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi 300.000 dinara. S obzirom na to da je vrednost predmeta ovog spora 292.229,60 dinara, Vrhovni sud je rešenjem odbacio reviziju kao nedozvoljenu. Međutim, podnosilac ustavne žalbe navodi da je Vrhovni sud "prenebregnuo" odredbu člana 382. stav 4. tačka 2) ranije važećeg Zakona o parničnom postupku, prema kojoj je, izuzetno, i kada se radi o tužbenom zahtevu iz st. 2. i 3. ovog člana, revizija uvek dozvoljena u sporovima o naknadi štete za izgubljeno izdržavanje usled smrti davaoca izdržavanja i zbog izgubljene zarade i drugih prihoda po osnovu rada. Tako je, po mišljenju podnosioca ustavne žalbe, Vrhovni sud odbacivanjem dozvoljene revizije povredio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava kao i prava po osnovu rada garantovana članom 60. Ustava.
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Presudom Opštinskog suda u Subotici P1. 16/07 od 27. marta 2007. godine delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, pa je obavezan tuženi „Dinamotransport" AD Subotica (kao bivši poslodavac) da tužiocu na ime neisplaćene zarade ukupno isplati iznos od 69.101,60 dinara, te iznos od 223.128,00 dinara na ime otpremnine, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka. Presudom Okružnog suda u Subotici Gž1. 163/07 od 4. septembra 2007. godine uvažena je žalba tuženog, pa je prvostepena presuda Opštinskog suda u Subotici preinačena tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca da mu tuženi isplati navedene iznose neisplaćene zarade i obračunatu otpremninu.
Vrhovni sud Srbije je osporenim rešenjem Rev. 1702/07 od 20. decembra 2007. godine, na osnovu odredbe člana 401. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odbacio reviziju tužioca - ovde podnosioca ustavne žalbe, kao nedozvoljenu, sa pozivom na odredbu člana 382. stav 2. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku koji je bio na snazi u vreme podnošenja tužbe prvostepenom sudu, odnosno 20. septembra 2004. godine. U obrazloženju osporenog rešenja je navedeno da je, prema stavu Vrhovnog suda, revizija u sporovima o novčanom potraživanju iz radnih odnosa dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinsko-pravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje. Pošto je pomenutom odredbom ranije važećeg Zakona o parničnom postupku propisano da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi 300.000,00 dinara, a vrednost spora je u konkretnom slučaju 292.229,60 dinara, dakle manja od tog iznosa, revizija je po oceni Vrhovnog suda nedozvoljena, jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podneti.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega, a odredbom člana 60. stav 4. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo na poštovanje dostojanstva svoje ličnosti na radu, bezbedne i zdrave uslove rada, potrebnu zaštitu na radu, ograničeno radno vreme, dnevni i nedeljni odmor, plaćeni godišnji odmor, pravičnu naknadu za rad i na pravnu zaštitu za slučaj prestanka radnog odnosa i niko se tih prava ne može odreći.
Odredbom člana 491. stav 4. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) ("Službeni glasnik RS", broj 125/04) propisano je da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravnosnažne odluke drugostepenog suda, u postupku koji je pokrenut pre početka primene ovog zakona, odlučivati po pravilima parničnog postupka koja su važila do stupanja na snagu ovog zakona. U vreme podnošenja predmetne tužbe prvostepenom sudu - 20. septembra 2004. godine na snazi je bio Zakon o parničnom postupku ( u daljem tekstu: ranije važeći ZPP) ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i "Službeni list SRJ", br. 27/92, 31/93, 24/94, 12/98, 15/98 i 3/02), čijom je odredbom člana 382. stav 2. bilo propisano da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmetnog spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi 300.000,00 novih dinara. Stavom 4. istog člana Zakona bilo je propisano da:
"Izuzetno, i kad se radi o tužbenom zahtevu iz st. 2. i 3. ovog člana, revizija je uvek dozvoljena:
1) u sporovima o izdržavanju;
2) u sporovima o naknadi štete za izgubljeno izdržavanje usled smrti davaoca izdržavanja i zbog izgubljene zarada ili drugih prihoda po osnovu rada;
3) u imovinskim sporovima koji nastanu iz protivustavnih i protivzakonitih pojedinačnih akata i radnji kojima se pravna ili fizička lica zavisno od sedišta, odnosno prebivališta stavljaju u neravnopravan položaj na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu ili na drugi način narušava jedinstvo jugoslovenskog tržišta, uključujući i sporove o naknadi štete, koja se tim prouzrokuje."
Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da je u sporovima zbog izgubljene zarade ili drugih prihoda po osnovu rada revizija bila dozvoljena i ako je vrednost spora manja od 300.000,00 dinara.
5. Analizirajući osporeno rešenje Vrhovnog suda Srbije sa stanovišta citiranih odredaba ZPP, odnosno ranije važećeg ZPP, Ustavni sud ocenjuje da ovim rešenjem nije na pravilan način odlučeno o reviziji tužioca - ovde podnosioca ustavne žalbe.
Iz obrazloženja rešenja proističe da je prema stavu Vrhovnog suda u sporovima o novčanom potraživanju iz radnog odnosa revizija dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinsko-pravnim sporovima koji se odnose na novčana potraživanja. Ovakav stav Vrhovnog suda je, po oceni Ustavnog suda, ispravan kada se radi o izjavljenim revizijama o kojima se odlučuje primenom odredaba važećeg ZPP, ali se ne može primeniti kada se o izjavljenoj reviziji, u smislu prelaznih odredaba člana 491. ZPP, odlučuje primenom odredaba ranije važećeg ZPP, jer je protivan odredbi člana 382. stav 4. tačka 2) ranije važećeg ZPP, koja, izuzetno, i kada se radi o tužbenom zahtevu iz stava 2. istog člana dozvoljava mogućnost podnošenja revizije protiv pravosnažne presude u sporovima zbog izgubljene zarade ili drugih prihoda po osnovu rada. U konkretnom slučaju, predmet tužbenog zahteva podnosioca ustavne žalbe upravo čini neisplaćena zarada iz radnog odnosa i isplata otpremnine, što jesu prihodi i materijalna prava po osnovu rada, tako da sama vrednost predmeta spora nije opredeljujuća kod odluke o dozvoljenosti predmetne revizije.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ocenjuje da revizija koju je podnosilac ustavne žalbe izjavio nije nedozvoljena u pogledu zakonskog osnova za njeno izjavljivanje, odnosno nije podneta protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podneti, kako je to Vrhovni sud utvrdio osporenim revizijskim rešenjem, pogrešno polazeći od odredbe člana 382. stav 2. ranije važećeg ZPP. Ustavni sud je stanovišta da je Vrhovni sud morao o dozvoljenosti izjavljene revizije odlučiti primenom odredbe člana 382. stav 4. tačka 2) ZPP koji je bio na snazi u vreme podnošenja tužbe, a na koji upućuje odredba člana 491. stav 4. važećeg ZPP.
6. Ocenjujući navode i razloge u ustavnoj žalbi sa stanovišta odredbe člana 32. stav 1. Ustava, a imajući u vidu sve prethodno izneto, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Vrhovnog suda Srbije Rev. 1702/07 od 20. decembra 2007. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje. Naime, u situaciji kada je revizija odbačena iako je o njoj očigledno trebalo meritorno odlučivati, suštinski je došlo do povrede prava podnosioca ustavne žalbe na pristup sudu, kao elementa prava na pravično suđenje, odnosno do uskraćivanja njegovog prava da nadležan sud oceni sve navode podnete revizije i pravično raspravi i odluči o potencijalnim pravima podnosioca ustavne žalbe na koja je u reviziji ukazao.
Na osnovu izloženog i odredbe člana 89. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, te je utvrdio da je osporenim rešenjem Vrhovnog suda Srbije povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje i ujedno poništio osporeno rešenje, kao meru otklanjanja utvrđene povrede Ustavom zajemčenog prava, uz određivanje da stvarno nadležan sud o izjavljenoj reviziji podnosioca ustavne žalbe protiv pobijane drugostepene presude Okružnog suda u Subotici donese novu odluku.
Zahtev podnosioca ustavne žalbe, kojim je traženo da Ustavni sud utvrdi i povredu prava na rad iz člana 60. stav 4. Ustava, za sada je preuranjen, imajući u vidu da će o reviziji podnosioca ustavne žalbe biti ponovo odlučivano, čime će i eventualna povreda ovog prava biti preispitana po vanrednom pravnom sredstvu u parničnom postupku pred nadležnim sudom, zbog čega je Ustavni sud ustavnu žalbu u ovom delu odbio kao neosnovanu.
7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u izreci.
|
|
|
PREDSEDNIK dr Bosa Nenadić |