Odluka Ustavnog suda o neosnovanosti ustavne žalbe zbog odbacivanja krivične prijave za nasilje
Kratak pregled
Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu kojom se osporava odluka tužilaštva o odbacivanju krivične prijave za nasilje u porodici. Utvrđeno je da je istraga bila delotvorna i temeljna, te da odluka tužilaštva nije bila proizvoljna, čime nije povređeno pravo iz člana 25. Ustava.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Nemanje Milojevića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 6. oktobra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Nemanje Milojevića izjavljena protiv presude Četvrtog opštinskog suda u Beogradu K. 1608/08 od 16. juna 2009. godine i presude Apelacionog suda u Beogradu Kž. 2210/10 od 11. maja 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Nemanja Milojević iz Beograda, podneo je preko punomoćnika, advokata Gorana Pajovića iz Beograda, 9. jula 2010. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Četvrtog opštinskog suda u Beogradu K. 1608/08 od 16. juna 2009. godine i presude Apelacionog suda u Beogradu Kž. 2210/10 od 11. maja 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da su postupajući sudovi pogrešno ocenili činjenične navode i primenili materijalno pravo kada su utvrdili da je učinio krivično delo koje mu se stavlja na teret. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporene presude.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Četvrtog opštinskog suda u Beogradu K. 1608/08 od 16. juna 2009. godine podnosilac ustavne žalbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i na meru bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom ''B'' kategorije u trajanju od dve godine, zbog izvršenja krivičnog dela teškog dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika (''Službeni glasnik RS'', br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09 i 111/09).
Osporenom presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž. 2210/10 od 11. maja 2010. godine uvažena je žalba branioca okrivljenog u pogledu odluke o kazni, pa je prvostepena presuda preinačena tako što je okrivljenom, ovde podnosiocu ustavne žalbe, izrečena kazna zatvora u trajanju od osam meseci, dok je u ostalom delu žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana.
4. Po oceni Ustavnog suda, u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je osporenom presudom podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.
Uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, Ustavni sud je utvrdio da su navodi podnosioca ustavne žalbe o tome da procena postupajućih sudova o stepenu njegove krivice nije zasnovana na utvrđenim činjenicama i zakonskim propisima, već izneti u žalbi na prvostepenu presudu i detaljno cenjeni i obrazloženi u osporenim presudama. Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve razloge koji bi doveli u sumnju zaključke suda o postojanju krivičnog dela i stepenu krivične odgovornosti podnosioca.
S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da izneti navodi ne predstavljaju ustavnopravne razloge na kojima se mogu zasnivati tvrdnje o povredi označenog ustavnog prava. Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
5. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 4134/2010: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nenavođenja ustavnopravnih razloga protiv krivičnih presuda
- Už 2969/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe protiv prekršajne presude
- Už 837/2008: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga za vođenje postupka
- Už 1003/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga
- Už 3560/2010: Odbacivanje ustavne žalbe izjavljene protiv osuđujuće krivične presude
- Už 3452/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanih navoda
- Už 2548/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanosti navoda