Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nenadležnosti
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda. Žalba nije podneta zbog povrede ustavnih prava, već zbog navodne nezakonitosti presude, a Sud nije nadležan da postupa kao instancioni sud i preispituje zakonitost odluka redovnih sudova.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dejana Dimića, Gojka Zlatanovića, Ivice Nikolića i Dragana Ilića, svih iz Velikog Ropotova, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 5. maja 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Dejana Dimića, Gojka Zlatanovića, Ivice Nikolića i Dragana Ilića izjavljena protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Srbije Rev. II 1245/10 od 7. aprila 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dejan Dimić, Gojko Zlatanović, Ivica Nikolić i Dragan Ilić, svi iz Velikog Ropotova, su 9. jula 2010. godine izjavili ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Srbije Rev. II 1245/10 od 7. aprila 2010. godine, zbog „štete koja im je naneta neprimenjivanjem Zaključka Vlade Republike Srbije broj 02-4586/2003-001 od 17. jula 2003. godine“. U ustavnoj žalbi se ne navodi Ustavom zajemčeno pravo za koje podnosioci smatraju da im je osporenim aktom povređeno, već se od Ustavnog suda traži da osporenu presudu preinači tako što će usvojiti tužbeni zahtev tužilaca, ovde podnosilaca ustavne žalbe, ili da osporeni akt ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustavna i Zakona proizlazi da je Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi nadležan isključivo da odlučuje o povredi ili uskraćivanju Ustavom zajemčenih prava, a ne da kao viši sud u odnosu na redovne sudove koji su doneli pojedinačne akte koji se ustavnom žalbom osporavaju, umesto i nakon tih sudova rešava sporne pravne odnose i da svojim odlukama zamenjuje odluke redovnih sudova.
3. Polazeći od toga da ustavna žalba nije podneta zbog povrede ili uskraćivanja nekog od Ustavom zajemčenih prava ili sloboda, već zbog „štete koja im je naneta neprimenjivanjem Zaključka Vlade Republike Srbije broj 02-4586/2003-001 od 17. jula 2003. godine“, da se navodima ustavne žalbe ne ukazuje na povredu ustavnih prava, već na nezakonitost osporene presude Vrhovnog suda Srbije, kao i da se od Ustavnog suda zahteva da postupa kao redovni sud i da usvoji tužbeni zahtev podnosilaca ustavne žalbe, odnosno da kao instancioni sud ukine osporenu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 1), zbog nenadležnosti da po njoj vodi postupak i odlučuje na način kako to traže podnosioci.
4. Saglasno iznetom, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević