Utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku zbog desetogodišnjeg prekida postupka
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je trajao 13 godina. Glavni uzrok je bio prekid postupka od skoro deset godina, uslovljen trajanjem drugog spora, što je dovelo do povrede prava.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća, i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov, dr Nataša Plavšić i dr Milan Škulić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi D. K. iz Urovice kod Negotina i Ž. D. iz Dušanovca kod Negotina, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 20. marta 2025. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba D. K. i Ž. D. i utvrđuje da je u parničnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Negotinu u predmetu P. 223/19 povređeno pravo podnositeljkama ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo D. K. i Ž. D. na naknadu nematerijalne štete, svakoj u iznosu od po 1.500 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja Odluke tom Ministarstvu.
3. Odbacuje se ustavna žalba D. K. i Ž. D. izjavljena protiv presude Osnovog suda u Negotinu P. 223/19 od 2. oktobra 2019. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Gž. 221/20 od 29. januara 2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. D. K. iz Urovice kod Negotina i Ž. D. iz Dušanovca kod Negotina podnele su, 4. marta 2020. godine, Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupku navedenom u tački 1. izreke, kao i protiv presuda navedenih u tački 3. izreke, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. st. 1. i 2. i člana 58. Ustava.
Podnositeljke ustavne žalbe navode da, u konkretnom slučaju, postupajući sudovi nisu preduzimali sve neophodne mere kako bi se osporeni postupak okončao u što je moguće kraćem roku i bez odugovlačenja. Ustavnom žalbom se osporavaju i presude Osnovog suda u Negotinu P. 223/19 od 2. oktobra 2019. godine i Apelacionog suda u Nišu Gž. 221/20 od 29. januara 2020. godine. Podnositeljke predlažu da se utvrdi povreda označenih prava, da se ponište osporene presude, te da im se odredi naknada štete u iznosu od 3.000 evra, kao i da se odluka Ustavnog suda objavi u „Službenom glasniku“ Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu
U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3.1 Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spise predmeta Osnovog suda u Negotinu P. 223/19 i celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, te utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, podnele su 18. januara 2007. godine Opštinskom sudu u Negotinu tužbu protiv tuženog B. K. iz Urovice, radi utvrđenja ništavosti zaveštanja.
U sprovedenom postupku zakazano je ukupno 16 ročišta za glavnu raspravu koja su održana i na kojima je sproveden dokazni postupak saslušanjem stranaka i šest svedoka, kao i grafološkim veštačenjem.
Rešenjem Opštinskog suda u Negotinu P. 38/07 od 26. januara 2009. godine određen je prekid ovog postupka do pravosnažnog okončanja postupka u predmetu tog suda P. 970/08. Rešenjem Okružnog suda u Negotinu Gž. 264/09 od 13. aprila 2009. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđeno je navedeno prvostepeno rešenje. Podneskom od 15. oktobra 2018. godine tužilje su predložile da se nastavi prekinuti postupak, budući da je u međuvremenu pravosnažno okončan postupak čiji je inicijalni broj bio P. 970/08. Rešenjem Osnovnog suda u Negotinu P. 38/07 od 16. novembra 2018. godine usvojen je predlog tužilja za nastavak prekinutog postupka u tom predmetu, a koje je potvrđeno rešenjem Višeg suda u Negotinu Gž. 93/19 od 22. aprila 2019. godine.
Osnovni sud u Negotinu doneo je presudu P. 223/19 od 2. oktobra 2019. godine kojom je odbijen tužbeni zahtev tužilja, a koja je potvrđena presudom Apelacionog suda u Nišu Gž. 221/20 od 29. januara 2020. godine.
3.2 D. K. iz Urovice podnela je 22. decembra 2008. godine Opštinskom sudu u Negotinu tužbu protiv tuženih B. K. i Ž. D, radi utvrđenja svojine. Povodom navedene tužbe formiran je predmet pod brojem P. 970/08. U sprovedenom postupku doneta je presuda Osnovnog suda u Negotinu P. 546/17 od 19. septembra 2017. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda u Nišu Gž. 6149/17 od 28. avgusta 2018. godine.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
5. Ocenjujući osnovanost ustavne žalbe kojim se povreda prava na suđenje u razumnom roku ističe u odnosu na osporeni parnični postupak, Ustavni sud je na osnovu prethodno iznetih činjenica i okolnosti utvrdio da je od podnošenja tužbe, 18. januara 2007. godine, do donošenja presude Apelacionog suda u Nišu Gž. 221/20 od 29. januara 2020. godine kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak, proteklo 13 godina.
Navedeno trajanje parničnog postupka izaziva sumnju da postupak nije okončan u okviru razumnog roka. Ipak, prilikom ocene da li se trajanje jednog postupka može smatrati razumnim ili ne, Ustavni sud je imao u vidu da je razumna dužina trajanja sudskog postupka relativna kategorija i da ne zavisi samo od vremena njegovog trajanja, već i od niza drugih činilaca koji u konkretnom slučaju utiču na dužinu postupka, a to su, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja koja u toku postupka treba raspraviti, značaj prava za podnosioca ustavne žalbe, ponašanje podnosioca kao stranke u postupku i postupanje nadležnih sudova.
Ustavni sud je ocenio da su se u predmetnom parničnom postupku nisu postavila složena činjenična pitanja koja su zahtevala obimniji dokazni postupak, budući da je sproveden dokazni postupak saslušanjem saslušanjem stranaka i šest svedoka, kao i grafološkim veštačenjem.
U pogledu ponašanja podnositeljki ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da podnositeljke nisu doprinele dužini trajanja osporenog sudskog postupka, budući da su se one i njihov punomoćnik redovno odazivali na pozive suda da pristupe na ročište. Ustavni sud nalazi da su podnositeljke ustavne žalbe imale interes za efikasno vođenje predmetnog postupka, odnosno da se postupak okonča u razumnom roku i da se o njihovoj tužbi odluči bez nepotrebnog odugovlačenja.
Ocenjujući postupanje nadležnih sudova u ovom postupku, Ustavni sud ukazuje da se period od 26. januara 2009. godine do 16. novembra 2018. godine, u kome je postupak bio prekinut zbog vođenja drugog parničnog postupka u predmetu Opštinskog suda u Negotinu P. 970/08, ne može staviti na teret sudovima koji su vodili parnicu čije je trajanje osporeno ustavnom žalbom. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da prekid jednog postupka do okončanja nekog drugog postupka u kome se rešava o prethodnom pitanju, ne dovodi, a priori, do utvrđivanja povrede prava na suđenje u razumnom roku, već bi jedino neopravdano odugovlačenje u drugim postupcima čije se okončanje čeka, prouzrokovalo povredu prava podnosioca u odnosu na prekinuti postupak. Polazeći od svega navedenog, te okolnosti da je trajanje osporenog parničnog postupka bilo direktno uslovljeno pokretanjem i trajanjem parničnog postupka u predmetu Opštinskog suda u Negotinu P. 970/08, Ustavni sud smatra da prvenstveni uzrok trajanja osporenog postupka u periodu od 13 godina jeste okolnost da je isti bio u prekidu skoro deset godina, što je dovelo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u osporenom parničnom postupku. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj će postojati povreda prava na suđenje u razumnom roku ukoliko je do dugog trajanja postupka došlo zbog odluke o njegovom prekidu kako bi se sačekao ishod drugih postupaka u slučaju da je i u tim drugim postupcima bilo neopravdanog odugovlačenja i kašnjenja koje se može pripisati nacionalnim sudovima i organima (videti presudu Smoje protiv Hrvatske, od 11. januara 2007. godine, stav 45, broj predstavke 28074/03).
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 - Odluka US, 40/15 – dr. Zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), utvrdio da je podnositeljkama ustavne žalbe u osporenom postupku povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, pa je odlučio kao u tački 1. izreke.
Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke, odlučio da se pravično zadovoljenje podnositeljki ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete, svakoj u iznosu od po 1.500 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstvo pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
Prilikom odlučivanja o visini nematerijalne štete koju su podnositeljke ustavne žalbe pretrpele zbog utvrđene povrede prava, Ustavni sud je cenio sve okolnosti značajne u ovom ustavnosudskom sporu, posebno imajući u vidu dužinu trajanja postupka. Po oceni Suda, navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu pravičnu naknadu za povredu prava koju su podnositeljke pretrpele. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu postojeću praksu ovoga suda, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje.
Pored toga, Ustavni sud je imao u vidu noviju praksu Evropskog suda za ljudska prava izraženu u presudi Savić i drugi protiv Srbije (predstavke br. 22080/09, 56465/13, 73656/14, 75791/14, 626/15, 629/15, 634/15 i 1906/15, od 5. aprila 2016. godine), i više kasnije donetih presuda, a koje se odnose na pitanje visine naknade nematerijalne štete dosuđene zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Usklađujući svoju praksu sa navedenim stavovima Evropskog suda, Ustavni sud smatra da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu kompenzaciju za povredu prava koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpeo zbog nedelotvornog postupanja suda.
6. Imajući u vidu sadržinu ustavne žalbe, Ustavni sud konstatuje da podnositeljke ustavne žalbe osporavaju i presude Osnovog suda u Negotinu P. 223/19 od 2. oktobra 2019. godine i Apelacionog suda u Nišu Gž. 221/20 od 29. januara 2020. godine.
S tim u vezi, Ustavni sud je ocenio da se navodi podnositeljki ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima kojima se argumentuju tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje, već se od Ustavnog suda, u suštini, traži da kao revizijski sud oceni zakonitost osporenih akata. Imajući u vidu da podnositeljke ustavne žalbe povredu prava na imovinu, zapravo, vezuju za po njih nepovoljan ishod parničnog postupka u kojem su donete osporene presude, dakle za povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud je ocenio da nema ustavnihpravnih razloga ni za tvrdnje podnositeljki o povredi prava iz člana 58. Ustava.
Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u tom delu odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u tački 3. izreke.
7. Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.